Svakakve navike steknemo tokom svog dunjalučkog života. Lijepih bude manje nego onih manje lijepih ili ružnih. Nije se lahko nositi s navikama, mijenjati ih, potiskivati, oslobađati se ružnih. Meša Selimović kaže da nije lahko mijenjati sebe, jer treba mijenjati navike - puno stečenih navika bez kojih nam se život učini nemogućim i besmislenim.
Sa svojim ružnim navikama nigdje i nikome nismo dobrodošli, čak ni svojim najdražim. I majci zasmeta ružna navika njenoga evlada, a kamoli da ne zasmeta onima koji nas jedva poznaju, onima koji nam nisu nikakav rod a s kojima moramo dijeliti prostor i vrijeme.
Malo je ljudi spremnih da svojim navikama ne ugrožavaju ili ne remete mir ljudi oko sebe. Samoljublje, samoživost, licemjerje pojača djejstvo loših navika.
Muslimani bi morali biti obzirni, osjetljivi, spremni na ustupke i kompromise zarad svoga, ali i mira i sigurnosti onih oko sebe. Na svim mjestima na kojim se susreću s ljudima ili žive s njima, muslimani bi trebali znati red, poštovati prava drugih i prepoznavati njihove potrebe, želje, mogućnosti. Ako nekome smeta naš ćejf, ako njime ugrožavamo prava drugih, onda se trebamo suzdržati, ukloniti se i zaštititi tako pravo drugog i drukčijeg.
Egoistično obrazloženje samozaštite - meni ne smeta! - iritira me, probudi u meni nezadovoljstvo, osudu, nerazumijevanje. A šta ako meni smeta! - lančana je reakcija i mogući uvod u nesporazum, prijezir, osvetoljublje čak.
Kada i kako reagirati? - pitanje je koje se nameće svakom normalnom insanu. Znati mjeru, način, vrijeme nečemu dragocjena je mudrost kojom osiguravamo optimalno funkcioniranje međuljudskih odnosa.
Počesto nisam kadra, ne umijem uskladiti riječi, misli, emocije. Moje riječi preteknu misli, moje emocije savladaju razbor, izliju se kao bujica, pokidaju ponekad tanahne mostove godinama građene. Žao mi bude kad se mostovi nepopravljivo poruše, ali ne bude uvijek samo do mene. Podosta ima insana koji ne umiju obuzdati svoj ego i svoju narav.
Lijepa narav je neprocjenjiva blagodat. Lijepa narav je posvuda dobrodošla. Ali šta ćemo ako nemamo lijepu narav, ako smo se opteretili ružnim navikama, ako ne možemo svoj nefs savladati?! Truditi se moramo, savladati moramo svoj nefs, oslobađati se moramo ružnih navika. Sigurnu pomoć imat ćemo od Gospodara svoga ako Mu se iskreno obraćamo i dovama tražimo da nam On pomogne da osnažimo svoju vjeru, da oplemenimo njome svoje biće, da postanemo bolji.
Ima smisla, jer svako naše iskreno obraćanje Gospodaru Milostivom i Pravednom donijet će nam olakšanje, osnažit će nas, učiniti boljim.
Navika ogovaranja, komentiranja, kritike drugih, posebice onih od nas boljih ili uspješnijih u nečemu, jedna je od najrasprostranjenijih i najružnijih navika. Znano je pravovjernom da ga ova navika može izvesti iz vjere. Prekomjernost u svemu donosi štetu, remeti mir, ugrožava zdravlje. Kad bi se moglo i umjelo s mjerom pušiti, kušati visokokalorična hrana, naprimjer, cigarete i orijentalni specijaliteti ne bi nam bili štetni kao kad ih konzumiramo u velikim količinama - počesto iz nekog prkosa ili osvete sebi ili svijetu. Osjetila sam, nebrojeno puta, da pušač ili gojazan insan još žešćim uvlačenjem dima, još slasnijim umakanjem komada kruha u premasni ćevap odgovara na upozorenje ili tek opasku nepušača ili umjerenjaka da smanji pušenje jer mu šteti, da ne jede premasno i prezačinjeno jer time ugrožava svoje zdravlje.
I dobre navike teško prihvatamo. Nedavno sam dobila elektronsku poruku, cirkularnu, o korisnosti pijenja vode ujutru. Pokušala sam slijediti naviku. Također nastojim piti oko dva litra vode dnevno. Napor osjećam. Ne ide! Ali ima navika koje idu glatko i održavaju se kao dobra navika. Namazi obavezni, dnevni, dobročinstvo u ime Gospodara svjetova i post ramazanski kad postanu navikom, kad su i izraz iskrene vjere i odanosti Gospodaru svjetova, potisnu loše navike. Pripremljenost na namaz, spremnost na činjenje dobra i zadovoljstvo time, suzdržanost u postu pomažu nam da savladamo želju ili potrebu da komentiramo, ogovaramo, dangubimo, osjećamo tjeskobu i nezadovoljstvo ili zavist i zlobu. Podstiču nas ove dobre i korisne navike i na činjenje dobra, pomažu nam da savladamo svoj nefs, lijenost, zamor, nezadovoljstvo, jer bogobojaznost i ljubav prema Uzvišenom okrijepi klanjače i postače, zaliječi rane i boli, oplemeni dušu, prosvijetli okolinu u kojoj klanjač, dobročinitelj i postač žive.
Mubarek-noći i blizina ramazana neka nam ojačaju želju i spremnost da mijenjamo navike i da se oslobađamo onih ružnih - vjernicima bi to, zapravo, trebala biti stalna težnja. Uzori su im, trajni, u toj težnji Božiji poslanici.
