Hutba reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića povodom godišnjice Genocida nad muslimanima Bošnjacima

Gazi Husrev-begova džamija, 5. juli 2019. godine

Hutba reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića povodom godišnjice Genocida nad muslimanima Bošnjacima

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, znanih i neznanih. Njemu se  zahvaljujemo što nam je  poslanika Muhammeda, a.s., poslao, i što nas
je Svojim mnogobrojnim blagodatima obasuo. Naš dug je da se Njegovih blagodati
trajno sjećamo, a da o Njegovim ajetima razmišljamo i da iz njih pouku uzimamo.

Draga braćo i sestre!

U ovom odabranom danu obavljamo džumu-namaz i veličamo Allaha, dž.š.  Molimo Ga da naša djela primi i da nam grijehe
oprosti i da nas od stranputice sačuva.

Danas se u našim dovamo
posebno sjećamo šehida u Srebrenici i Podrinju i svih šehida u Bosni i
Hercegovini. Činimo to u svim našim džematima i džamijama. Samo nas nekoliko
dana dijeli od 11. jula, dana u kojem ćemo klanjati dženazu-namaz šehidima
Genocida nad muslimanima Bošnjacima u Srebrenici i Podrinju i kada će svijet
obilježiti 24. godišnjicu ovog planetarnog zločina.

Nekoliko dana kasnije,
u drugom dijelu naše domovine, gdje su od iste ruke zla počinjeni najteži
zločini tokom Agresije na našu zemlju, klanjat ćemo dženazu šehidima Prijedora
i drugih mjesta u dolini rijeke Sane.

To su teški dani za
nas. Pred tolikom količinom zla koja se sručila na nas stojimo nijemo. Ali i
skrušeno molimo: Allahu Dragi, daruj im najljepše bašče onog svijeta koje si
stvorio, a njihovim egzekutorima, najvećim zločincima ovoga svijeta, ono što si
im Ti namijenio.

Allah, dž.š., Stvoritelj
je svega što postoji. On je stvorio nebesa i Zemlju i sve što je između njih, kao
i svo raznovrsje zemaljskih stvorenja. U tome se vidi veličina Njegove moći i
bezgranična mudrost. Stvoritelj je i sve ljude različitim stvorio.

Draga braćo i sestre.

Različitosti među
ljudima, kao i različitosti u svim stvorenim svjetovima, datost su koja nije
vezana za čovjekovu, nego za Božiju Volju. Čovjekova uloga spram toga jeste da
se određuje prema tim različitostima kao prema Božijoj Volji i zauzima ispravan
stav. Često se ističe činjenica da su različitosti u svojoj suštini bogatstvo i
da zaslužuju ljudsko pozitivno određenje spram njih, ali se ističe i činjenica
da čovjek, zbog svojih slabosti, nije uvijek dovoljno snažan da to ispravno
razumije i prihvati s odobravanjem.

Mnogi te različitosti
uzimaju kao razlog za negativan odnos, podozrivost i pakost, a na kraju tog
ružnog puta i za mržnju i otvoreno neprijateljstvo.

U svijetu različitosti
gdje su se uspostavili pozitivni i civilizirani odnosi, ljudi grade međusobnu
komunikaciju na bazi razumijevanja i dogovora. Sklapaju sporazume i grade
strategiju koja nudi obećavajuću svijetlu budućnost i drže do date riječi.

Stoje iza svog potpisa
i dosljedni su u provedbi njihovih dogovora. Spremni su podržavati dogovorene
principe na kojima počivaju njihovi uzajamni interesi.

U svijetu različitosti,
gdje dugo vladaju negativni odnosi, ljudi se jedni od drugih udaljavaju upravo
zbog pogrešnog razumijevanja različitosti i zbog sklonosti da s drugima
svakodnevno neprimjereno i ružno komuniciraju. U takvom svijetu pokušaje da se
uspostavi osnova za konstruktivne dogovore prate brojne predrasude. Takvi
odnosi nužno vode ka nepovjerenju i stalnom iščekivanju posljedica koje se
manifestiraju u pesimizmu i strahu u svakodnevnom životu ljudi. Sve ovo ima
daleko veću težinu ako se ovakve posljedice vezuju za jedan narod čije su rane
toliko duboke zbog zločina genocida koji je u skorijoj prošlosti u ovoj zemlji počinjen.
Iako se zločin takvih razmjera dogodio muslimanima na očigled cijelog svijeta,
iako su najviši međunarodni sudovi izrekli konačnu ljudsku istinu o Genocidu u
Srebrenici, žrtvi se i dalje nanosi uvreda i bol od strane onih koji svoju
odgovornost hoće da prikriju, a uz to i dalje svakodnevno, gdje god mogu,
ljudima život otežavaju. O takvima je davno sud izrečen u istini koju Uzvišeni
Bog objavljuje: Kada im se kaže: ”Ne sijte smutnju i ne remetite
red na Zemlji!” – odgovaraju: ”Mi samo red uspostavljamo!”
Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali bezosjećajni
ostaju.
(El-Bekare,
11-12.)

Poštovana braćo i
sestre!

Ova naša planeta je
tako savršeno uređena da je Uzvišeni i Mudri Stvoritelj sve na njoj podredio
čovjekovim potrebama. Svi njeni potencijali su u službi čovjeka: zemlja, voda,
zrak, veliki broj životinja na kopnu i u moru, prirodni zakoni… Date
blagodati su neizbrojive. Međutim, umjesto zahvalnosti i korištenja darova u
Dobro, čovjek današnjice bira puteve uništenja tih darova pa zagađuje zemlju i
zrak, vodu, uništava biljni i životinjski svijet do granice koja prijeti i
njegovom vlastitom samouništenju. Nije onda čudo kada se takav čovjek okrene
prema drugom i drugačijem čovjeku do sebe, doživi ga kao opasnost po svoj
komoditet i svoje prizemne ciljeve i odluči da se protiv njega bori. Bez sumnje
će taj isti čovjek sutra i onog njemu sličnog, čak i najbližeg, žrtvovati, kako
bi imao više mjesta za svoje sebično biće.

Gdje je izlaz? Šta je
rješenje? Koliko god to izgledalo prelahko da se izgovori nikada ne treba
prestati vjerovati u korijen dobra koji je Svemogući Bog usadio u ljude. Kada
počnemo sumnjati u snagu istine i pravde, u mogućnost ljudske plemenitosti i
dobrote, to će biti naš kraj. Neka najbolji i najsavjesniji među ljudima više rade
i snažnije utječu i popravljaju svijet u kojem živimo. Zašto je nemoguće da se
među nama stekne više međusobnog razumijevanja i istinskog ljudskog
zajedništva?

Povijest nam otkriva
primjere kada su ljudske vrline vodile narode njihovom zajedničkom dobru. Najsvjetlije
dionice ljudske povijesti vezane su za misije Božijih miljenika. O jednom od
najvećih likova čovječanstva, Ibrahimu, a.s., u Kur'anu Časnom se kaže: Ibrahim je bio primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije
druge smatrao Allahu ravnim, i bio je zahvalan na blagodatima Njegovim; On je
njega izabrao i na Pravi put izveo, i Mi smo mu sačuvali lijep spomen na ovome
svijetu, a na onome svijetu će doista biti među onima dobrima. Poslije smo tebi
objavili: ”Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao
ravnim!”
(En-Nahl,
120-123.)

Koliko god mržnja, kao
sestra zla, tokom duge ljudske povijesti, pokušavala da ubije saosjećanje i
plemenitost među ljudima, nikada to nije uspijevala. Ponekad se ljudima, zbog
parcijalnog gledanja na svijet koji je mnogo veći od tog komadića koji im je u
datom trenutku vidljiv, činilo da mržnja i zlo uzimaju prevlast. Kada bi
sagledali cjelinu, ponovo bi im se vraćalo pouzdanje da graditeljska težnja
uvijek nalazi svoje mjesto u realnom svijetu.

Stoga nam se valja ugledati
na najbolje među Ademovim sinovima, kao što su to Božiji poslanici vjere i
radosne vijesti, da je na zemlji među ljudima moguća istina i pravda, iskrena
riječ i dobročinstvo. Jačajmo ljubav prema Bogu Dragome, prema svojoj vjeri i
zemlji, prema ljudima i prirodi. Iz te ljubavi i humanog opredjeljenja će se
roditi želja da se aktivno pruža kontinuirani otpor prema destruktivnim
pokušajima ugrožavanja svijeta u kojem živimo.

Aktivno se borimo da
Dobro jače zasija u našoj sadašnjoj stvarnosti. Ovaj svijet, kojim kratko
prolazimo, vrijedi popravljati. Naše je da se zalažemo i da svojim riječima i
djelima, koliko god više možemo, ljudima koristimo. Allah, dž.š., poručuje: Ko uradi i trun dobra, vidjet će ga (i bit
će za to nagrađen),
a naš Poslanik, a.s., kaže: Najbolji među ljudima su oni koji najviše koriste drugim ljudima.

No, ima i druga strana
čovjekove medalje, te stoga Stvoritelj upozorava: A ko uradi i trun zla, vidjet će ga (položit će odgovornost za to),
a Muhammed, a.s., nastavlja i svoj sud upotpunjuje: A najgori među ljudima su oni koji nanose štetu (i zlo) drugim ljudima.

Zato, zlo koje su
počinili ljudi oko nas neka ostane na njihovoj savjesti. Oni ne mogu od svog
zla pobjeći, za njega se mogu samo pokajati. To je zakonitost koja je jača od
čovjeka. Takvi neće moći ni od istine pobjeći, i to je sasvim očigledno. U vezi
s pravdom je drugačije. Spora je, ali je i ona neumitna. Nećemo izgubiti nadu u
pravdu i nikada nećemo posustati u borbi da se ona ispuni. Neka to znaju i oni
koji su zajedno s nama pravdoljubivi, ali i oni koji se nečasno odnose prema
Božijem i ljudskom sudu i koji pravdi žele umaći.

Cijenjena braćo i
poštovane sestre.

Za nekoliko dana nas
čeka težak događaj, dan kada se svi na poseban i drugačiji način sjećamo šehida
Genocida u Srebrenici i Podrinju i svih nevino ubijenih ljudi u ovoj zemlji.
Činimo to iz poštovanja prema njima, koji su svoje živote dali na putu naše
slobode i sigurnosti, te iz dubokog saosjećanja s njihovim porodicama. Pozivamo
vas da u četvrtak 11. jula ispunimo našu veliku obavezu i klanjamo
dženazu-namaz našoj braći i sestrama na šehitlucima Genocida nad Bošnjacima
muslimanima u Potočarima kod Srebrenice. Za sve nas, a posebno za porodice koje
će u mezare spustiti svoje najmilije, to je bolan trenutak i težak dan. Za sve
ljude je ovo dan velike pouke i opomene. I, doista, neizrecivo je važno da
cijeli ljudski rod uči i primi nauk iz Srebrenice o tome kakvo zlodjelo su spremni
počiniti ljudi našeg vremena. I ne samo da uzme pouku nego da se, koliko još
danas, oduzme mogućnost svakom zločincu da čini zlo, posebno onima koji su najveće
zlo već prije počinili.

Gospodaru naš, Ti sve
možeš, pa naša prsa prostranim učini, i breme koje na našim plećima nosimo
olakšaj nam. Dopusti da se Istina uzdigne onoliko koliko je potrebno da se laž
potisne. Usadi u naša srca okrjepljujuću nadu da poslije tegobe dolazi
olakšanje, jer Ti si odredio da je s poteškoćama i olakšanje. Naše iskrene i
dobre poslove blagoslovi, da bismo se, kada ih s hajrom obavimo, Tebi još više
približili. (El-Inširah, 1-8.)

Gospodaru naš, Ti Kome
pripada svaka veličina i moć, Ti Koji si sve stvorio,Ti si vječno Živi Koji ne
umire. Molimo Te Svjetlom Tvoga lica Koje obasjava sve dijelove Tvoga
Prijestolja da uslišaš dove onih koji Tebi dove upućuju.

Gospodaru naš, zaista
ćeš Ti sakupiti sve ljude, cijelo čovječanstvo, da pojedinačno i svi zajedno
svojim očima vide Dan svoje potpune odgovornosti i Tvog pravednog i konačnog
suda o čijem dolasku nema nikakve sumnje!

Gospodaru naš, ne
dozvoli da na naša pleća padnu tereti koje ne možemo nositi, pobriši nam
grijehe naše i podari nam oprost – udostoji nas Svojom milošću.

Molimo Te, o, Allahu
naš, sve naše šehide Svojim plemenitim oprostom obaspi i milošću Svojom ih u
njihova prostrana staništa uvedi. Strpljivošću njihove najmilije ojačaj. Put
istine i pravde svim ljudima pokaži.

Ti si naš Uzvišeni
Gospodar pa nam pomozi protiv onih koji istinu poriču.

Gospodaru naš, podari
nam dobro na ovom svijetu i dobro u Budućem životu i zaštiti nas od patnje u
ognju!

Amin.