Bajramska hutba reisu-l-uleme dr. Husein-ef. Kavazovića

Bajramska hutba reisu-l-uleme dr. Husein-ef. Kavazovića

U ime Allaha Milostivog, Samilosnog

Hvala Allahu, Koji je Svog prijatelja
Ibrahima, a.s., poučio iskrenosti, moralu i čvrstini u vjeri; Koji mu je
objavio mudru knjigu suhufa i naložio mu da u dolini Meke sagradi Kabu, kojoj
će ljudi dolaziti sa svih strana svijeta, obnavljajući zavjet o zajedničkim
korijenima ljudskog roda.

Neka je Allahov blagoslov na sve vjerovjesnike
i posljednjeg, Muhammeda, koji je dostavio Časni Kur'an kao uputu, radosnu
vijest i nadu ljudskom rodu. Neka je Božija milost na porodicu Vjerovjesnika,
ashabe i sve dobre ljude u svim vremenima.

Milost molimo i za sve dobre ljude, gazije i šehide, koji su svojom
dobrotom, žrtvom i borbom, pomogli ljudima i zaštitili slabe, a nejač odbranili
od agresora i izdajnika.

Molimo Te, Uzvišeni Allahu, neka naša djela budu u sjeni milosti
Tvoje i pomoći Tvoje; neka svako naše djelo, i svaka naša dova, u ime Tvoje
započne i u ime Tvoje se i dovrši!

U Kur'anu stoji:

„I bojte se dana kada niko ni za koga neće moći ništa učiniti, i
kada se ni od koga otkup neće primiti, kada nikome zagovor neće koristiti i
kada im niko neće moći pomoći!“

(El-bekare, 123)

„Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj ko ne drži do sebe. A Mi smo
ga na ovom svijetu odabrali, i na onom će biti među dobrima“
. (El-Bekare,130)

„Kada mu je Gospodar njegov rekao: „Budi poslušan!“ – on je
odgovorio: „Ja sam poslušan Gospodaru svjetova
!““ (El-Bekare, 131)

„I Ibrahim ostavi u amanet to sinovima svojim, a i Jakub: „Sinovi
moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije  nego kao muslimani
!““ (El-Bekare, 132)

Draga braćo i sestre.

Danas je 10. zul-hidždže, prvi dan Kurban-bajrama. Pohitali smo u
naše džamije da obavimo bajram-namaz, kao što i naše hadžije žure prema
džemretima i Haremi-šerifu u Meki. U ovim danima će se završiti ibadeti hadža. Njime
se odazivamo na Ibrahimov, a.s., poziv i on je stavljen u dužnost svakom
punoljetnom, zdravom i imućnom muslimanu i muslimanki, koji mogu podnijeti put
do Meke i Medine. O toj obavezi, časni Kur'an govori: „Hadž i umru radi
Allaha izvršavajte! A ako budete spriječeni, onda kurbane koji vam se nađu pri
ruci zakoljite, a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga (za žrtvu)
ne brijte“
. (El-Bekare, 196)

U obredu hadža je divljenje Milostivom Allahu na Gospodstvu i
Vlasti, koju On nad svjetovima ima. Svijet kojeg je On stvorio je jedan, s puno
vrsta, rodova i familija. To jedinstvo vidimo na svakom koraku. U početku je,
kako nas Kur'an uči, bio jedan Adem, od koje je On stvorio muškarca i ženu, a
od njih i ostale ljude. Taj Ademov i Havin porod se množi i rasijava po zemlji
i danas poput bilja, i tako će biti do kraja svijeta.

Nigdje se jasnije ne može vidjeti ta velika kur'anska istina o
zajedničkim korijenima te velike ljudske porodice kao na hadžu. Allah je želio
da se i u ovom jedinstvenom obredu osvjedočimo u istinitost Njegovih riječi: „O
ljudi, bojte se Boga, koji vas je od jedne duše stvorio, a od nje je stvorio i
ženu, pa su se od njih izrodili ljudi i žene. Bojte se Boga i pomažite jedan
drugog. Čuvajte rodbinske veze. Allah zaista nad vama bdi“.
(En-Nisa, 1)

Svi ljudi su povezani rodbinskim vezama, bez obzira na prohujala
stoljeća i geografske udaljenosti, na boju kože i raznovrsnost jezika i
običaja. Poslije vjere u Boga, kao najvećeg vida bogobojaznosti, vjerovanje u nepovredivost
ljudskog bratstva, onako kako je to Allah zatražio od sinova Israilovih,
vjernički je i ljudski aksiom, vrijednost pred kojom stoje nijema i pokorna
stoljeća ljudskih stalnih zala i nereda.

Danas, kada se ponovo među nama žele oživjeti i nametnuti rasističke
teorije i ideologije i kada se razlike u vjerovanjima žele iskoristiti za
međusobna neprijateljstva i optužbe, iznimno je važno da ljudi od vjere dignu
svoj glas i upozore na pogubne posljedice takvih nastojanja. Različitost pravaca,
jezika, kultura i rasa slična je fenomenu različitih vrsta u prirodi. U svemu
tome se ogleda Božija svemoć, koja u ljudskim dušama treba da izazove bogobojaznost
i poštovanje.

Braćo i sestre.

Zbog naših zabluda i zbog Iblisova zavođenja, zbog vječne borbe dobra
i zla, potrebno nam je Božije svjetlo, koje će nam osvijetliti put i ukazati na
suštinu našeg postojanja i poslanja. Ono dolazi kroz nas, u osami i
razmišljanju, dovi i dobroti.

Put vjere je unutarnji životni put, kojeg možemo posvjedočiti sami
sebi i biti uvjereni u njegovu ispravnost. To je onaj isti životni put kojeg su
prevalili vjerovjesnici i kojeg mora prevaliti svaki vjernik na svom putovanju
Bogu. Bog je istina i istina je od Boga. Za nas ljude, Istina je tajna koju
svakim danom otkrivamo, malo po malo.

Životno putovanje Ibrahimovo, Jusufovo, Musaovo, Isaovo i Muhammedovo
– neka je na sve njih Allahova milost i spas – samo je kazivanje pojedinačnih
životnih spoznaja. To je jedna te ista Istina, koja se poslanicima i
vjerovjesnicima otkrivala na različite načine.

Na ličnoj ravni nalazimo samog čovjeka. S njim su njegova djela i
njegovo su stvarno vlasništvo i, ustvari, jedino bogatstvo koje ima. U svakoj
dovi i dobrom djelu, ali i u svakoj griješnoj namjeri: „Onaj ko učini
koliko i trun dobra –  vidjet će ga, a onaj
ko učini koliko i trun zla – vidjet će ga“
. (Az-Zilzal, 7-8)

I zato Allah savjetuje: „Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a
to je zaista teško osim skrušenima, koji su uvjereni da će pred Gospodar svoga
stati i da će se  Njemu vratiti“
.
(El-Bekare, 45-46)

Braćo i sestre.

Naše putovanje, kao i putovanje svih vjerovjesnika, nije samo put
čovjeka ka Bogu već i put čovjeka ka čovjeku. U vjeri čovjek ne smije biti
napušten i ostavljen od drugih ljudi. Jer, niko neće osjetiti blizinu Božijeg
lica ako ne osjeti bliskost ljudskog lica. Niko neće osjetiti toplinu Božijeg
daha i Njegove riječi dok ne osjeti toplinu ljudskog daha i ljudske riječi.
Niko neće osjetiti milost Božiju i Njegovu pažnju dok ne pokaže samilost i
pažnju prema ljudima. Niko neće osjetiti dobrotu Božiju dok ne pokaže dobrotu prema
svom bližnjem. Niko neće osjetiti ljubav Božiju dok se iz njega ne prospe
ljubav prema ljudima.

Vjerovjesnik Muhamed, a.s., zabranio nam je da proklinjemo svijet i
da se tužimo na vrijeme, već nam je oporučio da popravljamo svijet i da idemo ukorak
s vremenom. Istinski duhovni preporod moguće je započeti tek onda kada budemo
spremni prihvatiti sve ljude kao braću i sestre u njihovom potpunom ljudskom i
duhovnom integritetu i dostojanstvu. Upravo nam je to ostavio Vjerovjesnik kao
oporuku na oprosnom hadždžu. O ljudi, vi imate samo jednog Gospodara i
jednog pretka. Svi ste vi od Adema, a Adem je od zemlje. Najbolji je kod Boga
onaj ko Ga se najviše boji. Nikakve prednosti nema Arap nad nearapom, osim u
pobožnosti
.

Savjetujući svog ashaba Ebu Zerra el-Gifarija, Vjerovjesnik je
rekao: Pogledaj, pa ćeš vidjeti, da ne možeš biti bolji ni od crnca ni od
crvenokošca ni po čemu, osim po bogobojaznosti
. Njegova česta dova je bila:
Bože! Tvrdim da si Ti Allah jedan i da su svi ljudi Tvoje sluge.

Ko ovo ne razumije, ne razumije ni smisao ni bit vjere, niti Muhammedovog,
a.s., vjerovjesništva.

Božija milost se ukazuje prvo siročadi, slabima i siromašnima, a
vječni život u Džennetu kod Boga je za one koji su bogobojazni. Prisjetimo se
da je Muhammed, a.s., bio siroče, pa ga je Bog zaštitio, odgojio i uputio. Ovo
bi trebalo da bude naša prva lekcija u vjeri, kao što je i Vjerovjesniku bila u
prvim danima njegova vjerovjesništva.

Svakim danom svjedočimo ljudskim nesrećama i tragedijama koje se
odvijaju pred našim očima. Zato vas molim: ne okrećite glavu od siromaha,
putnika namjernika i muhadžira, kako ne bi Allah i nama jednoga dana uskratio
Svoju milost i pomoć kada nam bude najpotrebnija. Ne mogu nam biti uzor oni koji
pozivaju na nasilje prema ljudima i opravdavaju ga i oni koji podižu zidove
bodljikave žice među ljudima.

Mi možda jesmo jedna siromašna i napaćena zemlja, ali naša prsa ne
smiju biti uskogruda, kao što nikada nisu ni bila. Božija milost obuhvata sve,
On će je dati, kao što je obećao, onima koji budu bogobojazni i koji milosrđe
prema ljudima budu pokazivali i koji ne budu olahko preko Božije riječi
prelazili.

Mi ljudi smo jedni drugima najpreči. Kada je neko u poteškoći, svi
bismo mu morali priteći u pomoć koliko je u našoj moći. Kada se nekoga od nas
nepravedno napada i optužuje, svi bismo morali dići svoj glas u njegovu odbranu
i zaštitu. Kada neki od nas počine kakvo nedolično djelo, svi bismo to morali
osuditi i pokazati gnušanje prema zlu. Šutnja, okretanje glave i nezainteresiranost
ohrabruju loše ljude.

Odbacujemo i osuđujemo zlonamjerne riječi kojima se nastoji širiti
laž o bosanskohercegovačkim muslimanima, o narodu kojeg su držali u logorima
mjesecima i godinama i nad kojim su počinjeni strašni zločini i genocid!

Mi se nikada nismo bojali istine o sebi, jer u njoj živimo, kao što
nikada nećemo pokleknuti pred zlom, niti mu povlađivati, pa ni onda kada ono bude
dolazilo iz našeg naroda i kada iznutra zaprijeti našem biću. Činili smo to i u
najtežim danima opsade naše zemlje. Pozivamo da to i drugi čine i da zlu koje
se među njima širi ne povlađuju i da s njim ne koketiraju.

Neka niko ne traži svoju sreću u tuđoj nesreći, tako što će o
drugima širiti laži i činiti objedu. Mi se nećemo dati pokolebati u našoj vjeri,
jer smo narod koji je u historiji naučio razlikovati zlu od dobre namjere i
teško nas je u zabludu dovesti. Naše je prirodno pravo stati u odbranu i odbiti
svaki zlonamjeran nasrtaj na našu vjeru, moral i narod. To je naša obaveza!

Na kraju, podsjećam vas na riječi Muhammeda, a.s., koji je rekao da
je vrijeme poput sablje: ako ga ne iskoristimo sasjeći će nas. Zato se čuvajmo
te sablje. Neka nam životni moto bude dobro koje s drugima dijelimo. Ako to
sebi zadamo, prije ćemo dočekati da živimo u društvu dobrih ljudi.

Bajram je prilika da na sebe i svijet oko sebe pogledamo iz
perspektive našeg komšiluka, zajedništva i odgovornosti. Uzdignimo se iznad
svakodnevnice i postavimo sebi cilj: živjeti životom koji je posvećen Bogu u
zajednici s ljudima, u međusobnom poštovanju, dobru i plemenitosti. Poslanik
islama Muhammed, a.s., učio nas je da je u zajednici snaga, a dobrota u
spremnosti da pomognemo druge u muci i poteškoći.

Pozivam vas da tu snagu usmjerimo na borbu protiv velikih pošasti
našeg društva: mržnje, nesigurnosti, korupcije, nepoštivanju prava i zakona,
ovisnosti o kockanju koje nagrizaju sve pore našeg društva i naših porodica.
Vrijeme je da im se odlučno suprotstavimo i da naš moralni habitus učvrstimo i
osnažimo.

Budimo otvorenih srca prema drugima,
činimo im dobro, a čuvajmo i njih i sebe od zla. Trudimo se da svojim radom
steknemo dobro ovog i budućeg svijeta. Budimo svjesni da nema nagrade bez truda
i dobra djela. Upućujmo dovu Allahu, jer primljena dova može promijeniti našu
sudbinu.

Praštajmo jedni
drugima, jer to učvršćuje veze među ljudima i narodima, i oslobađa nas teških
tereta prošlosti. Gradimo stoljeće mira, podižimo zajedno naše porodice u slozi
i prijateljstvu.

Svim muslimanima u
Bosni i Hercegovini, Sandžaku, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i dijaspori želim
sretne i berićetne bajramske dane. Provedimo ih s porodicom, komšijama,
rodbinom i prijateljima.

Molimo se Bogu za
siromašne i bolesne i pomozimo im. Svima vama želim puno zdravlja, porodične i
svake druge sreće.

Bajram šerif mubarek olsun!