Vjera, razum i pandemija

Piše: Fikret Karčić

Vjera, razum i pandemija

Jedno od važnih pitanja u historiji vjerske misli jeste odnos vjere i razuma. Na ovo pitanje je različito odgovarano. U zavisnosti od odgovora nastajala su različite škole mišljenja. Davana je prednost jednom ili drugom ili uspostavljana njihova ravnoteža.

Slično je bilo i sa pitanjem odnosa velikih religija i modernosti. Da li prihvatiti u cjelini ili selektivno ili odbaciti novi način mišljenja, nauku, tehnologiju, ekonomiju, organizaciju društva i položaj pojedinca?

U vrijeme ove pandemije koronavirusa, odgovori na aktuelnu prijetnju su, kod brojnih zajednica, zavisili od odnosa prema dva prethodna pitanja. Preliminarna teza koju ovdje postavljamo je da su antimodernisti ili njihove grupacije imali tendenciju da ne prihvate mjere vlada za suzbijanje koronavirusa Time su negirali racionalne mjere za suzbijanje ove pošasti i oslanjali se isključivo na vjeru. To ćemo ilustrovati sa dva primjera – jednim iz muslimanskog, a drugim iz jevrejskog svijeta.

U muslimanskom svijetu poznata je organizacija Tablighi Jama’at, osnovana 1926. godine u tadašnjoj Indiji. Njen centar je u gradu Raiwindu blizu Lahorea u današnjem Pakistanu. Ona se označava i kao najmasovniji grassroot pokret u muslimanskom svjetu. Izdanak je antimodernističkog pokreta Deoband. Učenje ovog pokreta karakteriše lična pobožnost i društveni tradicionalizam. Njegovih šest principa su: kelima (šehadet), namaz, znanje i zikr, poštivanje muslimana, iskrena namjera i misija (da’wa).

Kako se ovaj pokret ponio u doba širenja koronavirusa? U vrijeme kada se virus širio Jugoistočnom Azijom, ovaj pokret je u Maleziji u mjestu Sri Petaling blizu Kuala Lumpura u periodu od 27. februara do 1. marta 2020. godine organizovao skup kome je prisustvovalo oko 16 000 ljudi. Prema izvorima iz tog regiona pripadnici ovog pokreta, koji su bili na skupu u Sri Petalingu su postali najvažniji lanac širenja Covida-19 u regionu (New Strait Times, 26. mart 2020).

Isti pokret je u Pakistanu u svom sjedištu organizovao trodnevni godišnji skup (Ijtema), koji je počeo 11. marta, na dan proglašenja pandemije, a okupio je 250.000 ljudi iz oko 90 zemalja.

Vlada provincije Punjab pozvala je na odgađanje skupa, ali je to rukovodstvo Tablighi Jama’ata okarakterisalo kao “antivjerski stav”. Federalna vlada nije se usudila, zbog političkih razloga, da spriječi skup. Pakistanski list Dawn izvijestio je 12. marta 2020. godine: “Skup u Raiwindu se održava uprkos strahu od koronavirusa”. Skup je narednog dana prekinut, kako je objašnjeno zbog kiše. Neki učesnici ovog skupa proširili su corona virus od Gaze do Kirgistana.

U judaizmu, kod ortodoksnih Jevreja postoji grupa Haredi, a označavaju se kao ultraortodoksni. Oni su nastali kao reakcija na pokret prosvjetiteljstva (Haskala) u Evropi u moderno doba. Striktno se pridržavaju svoje interpertacije jevrejskog prava nasuprot modernih vrijednosti i praksi.

U sadašnjoj pandemiji koronavirusa koja je zahvatila i Izrael, ova grupa čini polovinu oboljelih. Razlozi toga su: žive u gusto naseljenim sredinama, sa mnogoljudnim porodicama u malim stanovima, ne izvršavaju vladine naredbe o ograničavanju javnih skupova, kretanja, zatvaranju škola, održavanju masovnih vjenčanja i sl.

Pripadnici ove grupe u jerusalemskom naselju Mea Sheraim su se čak i sukobili s policijskim snagama nazivajući ih “nacistima”, kada su te snage htjele da osiguraju red i mir (The Times of Israel, 22. mart 2020). Konačno. 30. marta ove godine izraelski mediji su izvijestili da je Vlada odredila nekoliko hotela za karantin za zajednicu Hareda (The Times of Israel, 30. mart 2020.)

Razlog za ovako ponašnje antimodernističkih grupa jeste njihovo isključivo oslanjanje na vjeru bez preduzimanja racionalno, odnosno naučno opravdanih mjera zaštite.

Ograničavanje kretanja i privremeno obustavljanje kolektivnih obreda u vjerskim objektima ne znači zaborav Boga nego čuvanje života kao najveće vrijednosti zaštićene religijskim pravima. U tome je i smisao hadisa koji je zabilježen u Buharijinom Sahihu (Knjiga o medicini 76, poglavlje „Nagrada strpljivom u doba kuge“, br. 31) a kojim se obećava nagrada šehida onome ko: (1) kada se pojavi kuga ostane strpljiv u toj zemlji i (2) zna da ga ništa ne može pogoditi osim onoga što mu je Allah dž. š. odredio.

Prvi zahtjev tiče se poštivanja karantina što je razumska, odnosno naučna mjera, a drugi zahtjev se odnosi na ličnu vjeru. Time se rješava pitanje s početka ovog teksta: i vjera i razum su potrebni.

(Preporod)

Napomena: Tekst odražava stavove autora, a ne stavove Islamske zajednice u BiH – Media centra d.o.o.