Post nije samo puko fizičko odricanje, već je duhovni rast

U dnevnom časopisu Delo, 12. jula 2013. godine, objavljen je intervju sa muftijom dr. Nedžadom Grabusom. Intervju objavljujemo i na našem web portalu. U nastavku možete pročitati kompletan intervju.

Dr. Nedžad Grabus prije sedam godina, kada je imenovan za muftiju ljubljanskog, sa troje djece i ženom stomatologom došao je u Ljubljanu. Istovremeni izbor Zorana Jankovića za ljubljanskog gradonačelnika dao je novi zalet projektu izgradnje džamije i kako stvari stoje vjerovatno će se 45-godišnji dr. Grabus upisati u historiju kao muftija koji je u Ljubljani izgradio džamiju. S njim smo razgovarali na početku mjeseca ramazana.

U ponedjeljak nakon zalaska sunca počeo je ramazan, deveti mjesec muslimanskog kalendara u kojem muslimani poste od zore do zalaska sunca. Čega se moraju u vrijeme posta ustegnuti?

Muftija Grabus: Arapska riječ “ramadan” znači “ispucana zemlja”. Nalazimo se u ljetnom periodu u kojem, ako nema kiše, zemlja ispuca. Zato mjesec ramazan označava napor, odricanje. Post je uvijek značio samodisciplinu i odricanje hrani koju imamo i pokušaj da se razumije kako je onima koji nemaju, kako je onoj milijardi ljudi koja nikad nema dovoljno hrane. U ljudskoj civilizaciji post ima dugu tradiciju. Prisutan je u sve tri monoteističke religije. Možda je muslimanski post nekoliko strožiji, jer zahtijeva odricanje svemu što se unosi u tijelo, kako hrani tako i piću – i vodi – kao i tjelesnom uživanju uključujući i spolno općenje. Važno je također izbjegavanje ružnih misli i riječi. Post je duhovna vježba koja nas motivira na razmišljanje o svom odnosu prema ljudima, životinjama, svijetu oko nas. Islamski post nije samo puko fizičko odricanje, već je duhovna rast. No, postiti i nije tako teško kao što se možda čini. (Smijeh)

Zašto post traje baš od zore do zalaska sunca?

Muftija Grabus: Postoje pravila koja slijedimo zato što su zapisana u izvorima. Najvažniji izvor islamskoga učenja Kur’an kaže da post traje od zore do zalaska sunca. Razloge zašto je Uzvišeni Bog baš tako odlučio teško je odgonetnuti; mogu jedino kazati na koji način sam to razumijem – vjerovatno zato što smo u toku dana aktivni, a u toku noći odmaramo.

Svakodnevni post okonča iftar, večera. Da li postoje kakva obredna pravila, ili kuharske zapovijedi?

Muftija Grabus: Muslimani određenu vrstu hrane ne smiju konzumirati. Ne smiju jesti hranu koja je dobivena na nedozvoljen način, na primjer, ukradenu. Hrana za iftar mora biti osigurana vlastitim radom. Pored toga, muslimani određene stvari ne konzumiramo na primjer alkohol ili svinjsko meso. Preporučeno je da se muslimani pred iftar posvete učenju Kur’ana. To je obred koji se obavlja cijeli život, a posebno se intenzivira u mjesecu ramazanu, jer je u mjesecu ramazanu počela Objava Kur'ana. Ukoliko ne mogu učiti Kur’an važno je da pred iftarom uspostave vezu sa Bogom putem molitve (dove).

Dvadeset i prvog maja napunile su se 44 godine otkad su muslimani slovenskim vlastima uputili prvi zahtjev za izgradnju džamije. Kamen temeljac postavit ćete 14. septembra, no, kad namjeravate početi sa izgradnjom, do kada je planirati sagraditi i koliko će koštati džamija?

Muftija Grabus: Situacija je danas u temelju drugačija ako usporedimo situaciju od prije deset godina, jer je slovenska javnost u međuvremenu “dozorjela” za džamiju. Izgradnju ćemo početi krajem septembra ili oktobra, a okončat ćemo je u naredne tri godine. Potpunih izračuna o troškovima izgradnje još nemamo, ali zasigurno neće biti jeftinija od dvanaest miliona eura.

Ovih dana se navršava šest godina otkako ste potpisali sa Vladom sporazum o pravnom položaju Islamske zajednice u Sloveniji, a koji joj daje pravo da osigura duhovnu opskrbu muslimanima u Slovenskoj vojsci. Danas je u vojnom kapelanstvu uposleno trinaest svećenika i pastoralnih radnika, svi su katolici, odnosno protestanti, nema ni jednog muslimana. Zašto?

Muftija Grabus: Slovenija je bila nekad dio Austro-Ugarske koja je već 1912. godine, službeno priznala islam kao jednu od religija na svom području. Danas pokušavamo urediti položaj Islamske zajednice u Sloveniji u novom kontekstu nezavisnosti koja je sa sobom donijela društvenu pluralnost. Ona je teoretski veoma dobro uređena, zakonodavstvo je na evropskom nivou, problemi se pokazuju u njegovoj primjeni. Što se tiče vjerske opskrbe muslimana u Slovenskoj vojsci bili bismo zadovoljni s jednim imamom, a do sada ni to nije bilo moguće.

Je li u pozadini protivljenja možda interpretacija da islam nije autohtona religija u Sloveniji?

Muftija Grabus: Nisam posve siguran. Možda ni mi sami nismo dovoljno učinili. Svakako da se ne radi o pitanju autohtonosti. To je možda zanimljivo za sociologe i druge znanstvenike, pravo pitanje jeste da li je naš trenutni položaj u skladu sa odredbama ustava i zakona o vjerskoj slobodi. Ako nije, onda je to pitanje (ne)poštivanja ljudskih prava, a ne (ne)autohtonosti.

Islamska zajednica nema vlastitih vrtića, nema osnovnih i drugih škola. Je li to za vas problem? Planirate li njihovo osnivanje?

Muftija Grabus: Trenutno se fokusiramo na izgradnju infrastrukture naše zajednice. Već 44 godine bavimo se izgradnjom džamije – kako da se bavimo i osnivanjem vrtića? Drugih obrazovnih institucija ne možemo organizirati, jer smo brojčano mala zajednica.

Na vašem web portalu nabrojao sam 17 džemata, odbora islamske zajednice. Pretpostavljam da u većem dijelu Slovenije još uvijek niste organizirani. Da li je vaš cilj pokriti kompletan državni teritorij?

Muftija Grabus: Ne, želimo olakšati ljudima tamo gdje smo im potrebni. Ako nemamo u brojnim slovenskim mjestima džemate to ne znači da mi tamo nismo prisutni. Iz Ljubljane, na primjer, pokrivamo brojna okolna mjesta: Grosuplje, Vrhinku, Domžale, Kamnik itd., dakle, širu okolinu glavnoga grada. Ne možemo imati imama ili mesdžide u svakom gradu, jer je to ekonomski neodrživo.

Jesu li muslimanska mezarja problem u Sloveniji?

Muftija Grabus: Ponegdje jesu. Muslimani prilikom ukopa umrlog poštuju određena pravila. Kada ga polože u mezar, desna strana merhuma mora biti okrenuta u smijeru Mekke. Pozitivan primjer su Jesenice gdje smo problem muslimanskog mezarja riješili prije 22 godine, u proteklom periodu i u Mariboru. Celju, Krškom i Kranju. U Ljubljani još uvijek to pitanje nismo uspjeli riješiti.

Koje su najčešće predrasude o muslimanima među Slovencima?

Muftija Grabus: U Sloveniji, posebno u medijima, postoje dva pristupa islamu. Jedan je globalni, u okviru kojeg slovenski mediji slijede globalnu priču o islamu koja je uvijek ekonomski, politički motivirana, a izaziva islamofobiju…

…dakle, islam kao religija nasilja, “vjerska podloga Al Kaide”.

Muftija Grabus: Da. Drugi pristup predstavljaju većinom pozitivni tekstovi o slovenskim muslimanima. Nažalost, nema granice među ova dva pristupa i upravo je to izvor predrasuda. Jedna takva predrasuda, koja je prisutna i u drugim državama, ne samo u Sloveniji, jeste da je islam religija koja je strana Europi i da nema muslimana europskog porijekla.

Islamska zajednica je druga najveća vjerska zajednica u Sloveniji, unatoč tome u slovenskim gradovima gotovo da ne sretnemo ni jednu pokrivenu ženu. Zašto?

Muftija Grabus: Istina je da smo druga najveća zajednica, ali nismo brojčano jaka zajednica; mi predstavljamo 2,5 procenta stanovništva. Mahrama jeste vjerski simbol, ali u Sloveniji živi mnogo muslimanki koje nisu pokrivene; nije da niste sreli muslimanku samo možda niste znali da ste je sreli.

Da, da, ali zašto nisu pokrivene?

Muftija Grabus: Znate, većina muslimanki u Bosni i Hercegovini nisu pokrivene.

Često naglašavate da u Sloveniji ne misijonarite. Zašto ne? U tome nema ništa slabo?

Muftija Grabus: Mi misionarimo među muslimanima, ne misionarimo među nemuslimanima. Naš cilj je da muslimani razumiju vjeru i da je žive. Prema pitanju vjere veoma sem skeptičan. Ne vjerujem ljudima koji preko noći promijene vjeru i odmah se nađu u prvim safovima. Iz prošlog sistema poznati su nam primjeri kada su nam dolazili ljudi, konvertirali u islam, zatim ih je sve zanimalo o nama – postavljali su pitanja, koja postavljaju tajni agenti, a ne vjernici.

Prijevod: Nevzet Porić

(www.islamska-zajednica.si)