Kurban – žrtva koja donosi Allahov blagoslov

„Ništa ne štiti i ne čuva zemlje kao žrtva! Ništa ne priključuje i ne osigurava prava kao ona!“, Ševkani

Ashabi su pitali Božijeg Poslanika a.s.: „Zašto koljemo kurbane?“ On je odgovorio: „To je sunnet vašeg prethodnika Ibrahima a.s.“ Prema tome Ibrahim a.s. je zaveo klanje kurbana i to je njegov sunnet.
Kur’an ističe o Ibrahimu a.s. i njegovoj žrtvi sljedeće:

“I on(Ibrahim a.s.) reče: `Ja ću ići svome Gospodaru, On će mene naputiti na pravi put. Gospodaru, Bože, pokloni mi (sina) od dobrih ljudi!” Pa smo ga mi obradovali blagim i razumnim dječakom. Kada je dječak odrastao da može s njim raditi, otac mu reče: „Moj sinak, ja viđam u snu da tebe koljem i žrtvujem; razmisli, šta ti o tom misliš?“ On reče: „Moj oče, učini što ti se zapovijeda. Ti ćeš mene ako Bog bude htio, naći od strpljivih!’’ Kada se oba predadoše volji Božijoj i kada Ibrahim položi sina čelomna zemlju, Mi mu doviknusmo: „Ti si obistinio i ispunio svoj san.“ Tako mi nagrađujemo one koji dobro čine. Zaista je ovo jasno iskušenje. I mi smo njegova sina iskupili velikom žrtvom. I ostavili mu spomen u budućim pokoljenjima. Nek spas i mir bude sa Ibrahimom. Mi tako nagrađujemo čestite; on je bio od naših vjernih sluga. Mi smo ga obradovali sa Ishakom kao pejgamberom od dobrih ljudi. Svoj blagoslov izlili smo na njega i Ishaka. Između njihovih potomaka ima dobročinitelja, a ima i očitih nasilnika prema samom sebi.“ (Suretus-saffat, 99-113).

Kako se vidi iz ovih ajeta, Ibrahim a.s. je u ime Boga napustio svoju domovinu i otišao pokoran volji svoga Gospodara pun nade da ga ON neće napustiti, nego da će ga na put spasa izvesti. Pod starost je molio da mu Bog pokloni sina, koji će spadati u dobre ljude i Bog mu ga je dao u osobi Ismaila. Tek što je Ismail prirastao da može s ocem raditi, u snu se Ibrahimu prikazuje da treba svog jedinka žrtvovati. I otac i sin voljni su bili u ime Boga doprinijeti tu najveću žrtvu. Tek što su pristupili žrtvi, Bog spašava obojicu i otkupljuje Ismaila velikim kurbanom. Na ovakve ljude izlijeva se Božiji blagoslov; ostaje im povećano potomstvo i živa slava i spomen u njemu. Po ovom primjeru Bog će ovako svakog nagraditi ko bude voljan pristati na žrtve, na žrtve svojih jedinaka i svojih života. Samim pristankom na ovakve žrtve očuvat će se i jedinci sinovi i životi. Trajno na zemlji ostaje i slavu i svijetle uspomene čuva samo onaj ko prema ovom primjeru postupi.

Simbol ove uzvišene misli, koju je zasnovao Ibrahim alejhiselam, je klanje kurbana i izvršavanje Ibrahimova a.s. sunneta. Čitav život i sav ljudski postupak treba da nosi pečat ovog sunneta. To je duh kurbana. Kurban bez ovog duha je bez vrijednosti isto kao što je bez vrijednosti post koji čovjeka ne popravlja i ne preporođava. ‘’Mnogo ih je koji kolju kurban, a od tog kurbana nemaju ništa osim meso.’’
Kurban je simbol žrtvovanja i to žrtvovanja onog što je čovjeku najmilije: otac žrtvuje sina, a sin, mladi jedinak, žrtvuje svoj život. Pripravnost za ovakve žrtve čuva i sinove i živote. Uzalud su hiljade ljudi, ako nemaju kurbanskog smisla. Takve će mlinsko kolo ovosvjetskih nevolja samljeti i uništiti. Vjera uređuje cjelokupan život ljudi, pa se pobrinula i za oživljavanjem spremnosti na žrtve ustanovom kurbana, ali samo kurbana ispunjena duhom i smislom, onakvog kurbana kakva ga je Ibrahim a.s. potomstvu ostavio.
‘’Jesi li čuo o onim ljudima što su, bivši ih na broju više hiljada, izašli iz svoje domovine plašeći se smrti?’’ Bog im je rekao: ’’Umrite.’’ Po tome ih je u život povratio. Bog je pun dobrote prema ljudima, ali većina ljudi nije zahvalna.’’ (Suretul-bekare, 243).

Bježali su ti ljudi iz svojih kuća bojeći se smrti mada ih je bilo na hiljade. Nedostajala im je spremnost na žrtve. Bog im je rekao: ’’Budite pripravni umirati i žrtve doprinositi.’’ Čim su to poslušali, odmah ih je Bog u život povratio. Tim putem svaka zajednica treba sebi život osigurati.

Pojam kurbana i žrtve ne može se spojiti sa sebičnošću, pohlepom za imetkom i životinjskih otimanjem za ovosvjetskim dobrima. Smisao kurbana i žrtve je zalaganje za više ciljeve, za opću korist, za ideje. Zato u borbu na Božijem putu, koja vodi životu, ne smije se primiješati sebičnost i pohlepa, jer će to borbu učiniti besplodnom. Kada je Talut krenuo s vojskom rekao je: ’’Bog će vas iskušati jednom rijekom. Ko se iz nje napije, nek ne ide sa mnom. Ko od nje nikako ne okusi, taj nek ide ili bar onaj ko zahvati jednu šaku.’’ I iz rijeke su se napili svi osim malog dijela. Kada je preko rijeke prešao on i oni koji su s njim vjerovali, rekli su: ‘’Mi nemamo snage prema Džalutu i njegovoj vojsci.’’ A oni koji su vjerovali da će pred Boga izaći rekli su:’’Koliko je malih grupa pobijedilo velike grupe Božijom dozvolom. Bog je uz strpljive.’’ Kada su se sukobili sa Džalutom i njegovom vojskom rekli su:’’Bože, obaspi nas strpljivošću, učvrsti noge naše i pomozi nas protiv nevjernika!’’ božijom dozvolom su ih pobijedili, a Davud je ubio Džaluta i Bog mu je dao carstvo i mudrost i naučio ga što je On htio. Kad Bog ne bi neke ljude suzbijao pomoću drugih, zemlja bi propala ali je Bog pun dobrote prema svijetu. (Suretul-Bekare, 249-251).

Preko rijeke materijalnih interesa pojedinaca treba preći. One koji piju iz ove rijeke treba iz javnog života odstraniti, a uzeti one koji na svoje osobne materijalne interese ne gledaju(ako ih već takvih ima) ili eventualno i one koji se zadovoljavaju potrebnim minimumom. S njima se ide u borbu i na žrtve i oni Božijom pomoći pobjeđuju. Pobjeđuju, jer su svoje materijalne interese žrtvovali, a kada ih žrtvuju, Bog će ih opskrbiti i obezbijediti, jer pripravnost na žrtve čuva ono što se žrtvuje. Sve je to smisao i duh kurbana.
Prema tome nije svrha kurbana samo pomoći siromahe udijelivši im nešto mesa, kako se to obično kao svrha kurbana spominje. Glavna je svrha ono što smo istakli. Kurban duhove priprema na žrtvu i osposobljava na život. Duh kurbana stvara stvaraoce država i širitelje islama, kakvi bijahu drugovi Božijeg Poslanika a.s. i muslimani prvih generacija.

Osiguranje naše budućnosti je putem obilježenim smislom kurbana. Naša stradanja su za to, jer smo se od tog puta udaljili i počeli piti koliko možemo više iz one rijeke, kojom je svemogući Allah okušao Talutovu vojsku. Pređimo preko nje, ili se bar zadovoljimo potrebnim minimumom i recimo: ’’Bože, daj nam strpljivosti, učvrsti naše noge pred divljim neprijateljem, koji kao divlja zvijer želi utamaniti sve i pomozi nam protiv podivljalih nevjernika!

hfz. Mersudin ef. Kasumović- rijaset.ba