Oholost izaziva Allahovu srdžbu, a ne vrsta i dužina odjeće

Piše: Edin Dedić

Oholost izaziva Allahovu srdžbu, a ne vrsta i dužina odjeće

Ovo je jedno od pitanja oko kojeg se često vodi polemika i pridaje mu se pažnja i važnost mnogo više nego što mu pripada. U nastavku ćemo spomenuti nekoliko hadisa koji govore o ovoj temi i kako su ih razumijevali islamski učenjaci i autoriteti.

Od Ebu Zerra, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:“S trojicom Allah neće razgovarati, neće pogledati u njih, niti će ih očistiti i bit će kažnjeni bolnom kaznom.“ Ponovio je to tri puta pa ja rekoh: Izgubili su svaku nadu i propali su. Ko su oni, Allahov poslaniče? On odgovori:“ Onaj koji spušta odjeću, onaj koji prigovara na dobročinstvu i onaj ko proda svoju robu pod lažnom zakletvom.”(Muslim, Ebu Davud, Nesai, Ibn Madždže i dr.)

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ono što je ispod članaka; dio odjeće (ili dio tijela ispod njih) bit će u Vatri” (Buhari, Nesai i dr.)

U ovim hadisima je spomenuta prijetnja i zabrana bez pojašnjenja njenog uzroka ili značenja, što je spomenuto u drugim hadisima koje ćemo spomenuti.

Od Ibn Omera, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:“Uzvišeni Allah neće pogledati onoga koji iz gordosti vuče svoju odjeću.“ (Buhari)

U hadisu kojeg, takođe, bilježi Buhari stoji da je Ebu Bekr, r.a., upitao: Allahov poslaniče, jedna strana moje odjeće (izara) sama padne, osim ako vodim računa o tome. Poslanik, s.a.v.s., mu reče:“Nisi od onih koji to čine iz gordosti.“

Od Ebu Bekreta, r.a., se prenosi da je rekao:“Dok smo jednom bili s Vjerovjesnikom, s.a.v.s., nastalo je pomračenje Sunca. On je odmah ustao žurno vukući svoju odjeću dok nije stigao do džamije.“ (Buhari)

Na osnovu spomenutih hadisa, većina islamskih učenjaka smatra da je puštanje odjeće preko članaka haram samo ukoliko se to čini iz oholosti, a ukoliko se to ne čini iz oholosti, onda je dozvoljeno ili, prema nekima, pokuđeno.

Prenosi se da je Ebu Hanife, r.a., obukao skupocjeni ogrtač vrijedan četiri stotine dinara i vukao ga po zemlji. Neko ga je upitao: Zar nam to nije zabranjeno? On je odgovorio: To se odnosi na ohole i gorde, a mi nismo od njih. Ovu predaju spominje u svom djelu „Šerijatske norme ponašanja“ (El-Adab Eš-Šer'ijje, 3/492) Ibn Muflih El-Hanbeli, učenik Ibn Tejmijje, i dodaje kako je i Ibn Tejmijje smatrao da to nije zabranjeno, ali se nije izjasnio da li je pokuđeno ili ne.

Dakle, oholost je ta koja izaziva Allahu srdžbu i uvodi čovjeka u Vatru, a ne sama vrsta i dužina odjeće. Prenosi se od Ibn Mes'uda, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:“ U džennet neće ući onaj koji u svom srcu ima i najmanje oholosti.“ Neko upita: Čovjek voli da mu odjeća i obuća budu lijepi? A Allahov poslanik, s.a.v.s., odgovori:“ Allah je lijep i voli lijepo. Oholost je da odbacuješ istinu i prezireš ljude.“ (Ibn Huzejme i dr.)

Svakako, ovdje treba uzeti u obzir i okolnosti i prilike u kojima čovjek živi. Isti postupci ne moraju imati isto značenje u svakoj kulturi i podneblju. U podneblju u kojem živimo, odjeća koja prelazi preko članaka ili se vuče po zemlji se ne smatra izrazom oholosti.

Ez-Zehebi bilježi u „Sijeru“ (6/22) za Ejuba Es-Sahtijanija, jednog od najpoznatijih tabi'ina, da je nosio malo dužu odjeću pa ga je neko upitao za to i on je odgovorio: Popularnost je danas u njenom skraćivanju.

Ibn Abdul-Berr u „Et-Temhidu“ (21/68) bilježi:“ Sufjan bin Husejn je rekao: Znaš li šta je čestitost? To nije brijanje brkova i skraćivanje odjeće već je to slijeđenje puta učenih i pobožnih.“

(mudrost.ba)