Hutba: Sve je u Božijim rukama

Bismillah, ve-l-hamdu lillah, ve selamun ala resulillah. Cijenjena braćo i poštovane sestre. Sve je u Božijim Rukama: mi ljudi i svih osamnaest hiljada svjetova. U Njegovim Rukama su i Put i Uputa. Ja Rabbi, uputi sve nas Putem koji vodi Tebi a ne od Tebe, a pred nama pozatvaraj sva vrata koja stranputici vuku.

Šta smo ti i ja u odnosu na tolike svjetove? Sićušna praška zemlje, koju vjetar života na trenutak podigne s površine, pronosa kroz povijesnu sekundu i ponovo spusti na površinu, da miruje, do Dana kada će ova Zemlja biti zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa, i kad će svi izići pred Allaha Jedinoga i Svemoćnoga. (Ibrahim, 48)

يَوْمَ تُبَدَّلُ الْأَرْضُ غَيْرَ الْأَرْضِ وَالسَّمَاوَاتُ ۖ وَبَرَزُوا لِلَّهِ الْوَاحِدِ الْقَهَّارِ

Pa ipak, insan, ta sićušna praška zemlje, Allahovom voljom biva odabrana da bude stvorenje dostojno dara slobodne volje. I jedino insan. Samo on može da bira hoće li se uspinjati ili padati. Hoće li se spustiti daleko ispod razine životinje do krajnje niskosti (اسفل سافلين) ili će se uzdizati ka melekskim nivoima, do najvisočije deredže, krajnje tačke uspona (اعلي عليين).

U mekanskom periodu  poslaničke misije najodabranijeg i Bogu najmilijeg stvorenja, ponosa svih svjetova, Muhammeda, s.a.v.s., ljudi su ubijali ljude onako, iz nekog plemenskog inada, ili bez razloga, zbog drugačijeg mišljenja ili tuđeg interesa. Tako je i danas. Živu žensku novorođenčad su zakopavali u zemlju, a ništa im te kćeri nisu zgriješile. Tako je i danas, samo se to radi na nešto drugačiji način, drugim metodama. Od takvih ljudi je Istina, objavljena u Kur'an-i Kerimu, za samo dvije decenije napravila pobožne, humane, moralne, karakterne, snažne, odlučne, hrabre, dostojanstvene, strpljive i, imena insan dostojne, ljude. Za samo dvije decenije oni su, svojevoljno prihvatajući da slijede Put Istine, stigli do duhovnih zvjezdanih staza. I danas nam te zvijezde (كالنجوم) svojim jasnim svjetlom služe kao orijentiri u dunjalučkim tamnim periodima kojima prolazimo. Ako želimo svoj uspon, valja nama, poput ashaba, prihvatiti Stazu Spaza, Put Istine i njime čvrsto ići, čuvajući se izazova koji prate taj hod.

U završnici jedne od sura objavljenih u mekanskom periodu objave, sure Junus, Milostivi i Mudri Stvoritelj, Svom poslaniku, kaže:

{قُلْ يٰأَيُّهَا ٱلنَّاسُ قَدْ جَآءَكُمُ ٱلْحَقُّ مِن رَّبِّكُمْ فَمَنِ ٱهْتَدَىٰ فَإِنَّمَا يَهْتَدِي لِنَفْسِهِ وَمَن ضَلَّ فَإِنَّمَا يَضِلُّ عَلَيْهَا وَمَآ أَنَاْ عَلَيْكُمْ بِوَكِيلٍ}

Reci: “O ljudi, Istina vam je došla od Gospodara vašeg, i onaj ko se uputi Pravim putem – uputio se za svoje dobro, a onaj ko krene stranputicom, krenuo je na svoju štetu, a ja nisam vaš odvjetnik.” (Junus, 108)

Poziv je izrazom „o ljudi“ (يٰأَيُّهَا ٱلنَّاسُ) upućen svima, ali je činjenica da će se na njega odazvati samo neki. Kao i danas. Kur'an, Knjiga Istine, ponuđen je svima. To je čvrsto Allahovo uže koje je On, iz milosti Svoje, spustio u naše ruke da nas izvuče iz ponora naše zaokupljenosti nama samima i naše sulude borbe za prevlast mišljenja i interesa i uzdigne nas na nivo spremnosti da dijelimo osjećaj bratstva po vrsti i živimo uvažavajući izbor svakog čovjeka da bude ono što želi. Naš uzor, naš Devletlija, volio je svoje ashabe a poštovao je sve ljude, bili oni kršćani, židovi ili idolopoklonici, koji su ga redovno provocirali i svojim izljevima mržnje i prezira napadali i ponižavali. Pejgamberov životopis je prepun primjera njegovog iskrenog odnosa prema drugima i drugačijima. Kada se razbolio njegov komšija židov koji ga je svakodnevno provocirao i tog dana provokacija izostala, Pejgamber nije sretno odahnuo nego se zabrinuo za stanje svog komšije. Saznavši da je bolestan, otišao mu je u posjetu i osvojio njegovo srce. To poštovanje prema čovjeku kao Božijem stvorenju rezultiralo je masovnim prihvatanjem kur'anske Istine, kao opredjeljenja i ulaskom u islam cijelih plemena istovremeno: { يَدْخُلُونَ فِي دِينِ ٱللَّهِ أَفْوَاجاً …} To je kur'anski pristup. To je Pejgamberova uzornost.

Tako je i danas. Gdje god smo, kao muslimani, pokazali otvorenost i spremnost na uvažavanje, kao svoje dinske kvalitete, dobili smo pozitivan rezultat, jer je to djelotvorna metoda. Primjer:

Hadžija Husejn, bosanski musliman, u jednom švicarskom gradu izlazi iz kupea podzemne željeznice. Ispred sebe pred stepeništem koje vodi na ulicu vidi ženu koja u jednoj ruci drži torbu s dječijim stvarima, a drugom gura dječija kolica s bebom u njima. Pred prvom stepenicom staje ne znavši kako da se uspne s teretom koji ima. Bosanac prilazi i jednom rukom prihvata prednji dio kolica, pomaže majci da se s djetetom uspne do trotoara, spušta kolica i kreće svojim putem. Za njim žena kaže: „Hvala vam gospodine. Jako ste ljubazni.“, a on joj kratko odgovara: „Nema potrebe da se zahvaljujete, gospođo. Ja sam musliman. To mi je dužnost.“ Tako se predstavlja vlastita vjera: lijepim i općeprihvaćenim načinom ophođenja prema ljudima, i prema onima koje poznajemo kao i onima koje, kao u navedenom slučaju, prvi, a možda i jedini, put u životu srećemo.

Da bismo došli do takvog nivoa potreban nam je ustrajan rad na upoznavanju dragocjenih kvaliteta naše lijepe Vjere Din-i Islama. Ashabima je trebalo dvije decenije takvog rada. Nama treba mnogo više. A koliko istinski radimo na svom dinskom identitetu to zna svako od nas pojedinačno. Niko od nas nema viška vremena. Ako kasnimo, nužno je da radimo i više i brže. Jedan je kazao: „Počet ću klanjati sutra.“ Umro je te noći.

Uvijek se kreće od onog početnog, svojevoljnog, iskrenog pravog i pravovremenog izbora Puta Istine, a nastavlja se strpljivošću i ustrajnošću na tom Putu. Trebamo htjeti, trebamo željeti, a onda iz dubine srca moliti Svemogućeg za pomoć, duboko svjesni sadržaja riječi koje izgovaramo: „Bože naš, mi smo samo Tvoji robovi i samo se u Tvoju pomoć možemo sigurno pouzdati, pa uputi nas i vodi nas Putem Pravim…“

{ٱهْدِنَا ٱلصِّرَاطَ ٱلْمُسْتَقِيمَإِيَّاكَ نَعْبُدُ وَإِيَّاكَ نَسْتَعِينُ }

         Naš izbor da ispravno i iskreno vjerujemo, da dobro mislimo, dobro govorimo i dobro radimo je samo u našu korist. Čineći dobro drugima najviše ga činimo sebi. I dobro je bumerang kao i zlo. Naš, ne daj Bože, izbor pogrešnog puta, puta zla na kojem bismo krivo vjerovali, zlo mislili, zlo govorili i zlo činili, najviše zla bi nanio nama samima.

(فَمَنِ ٱهْتَدَىٰ فَإِنَّمَا يَهْتَدِي لِنَفْسِهِ وَمَن ضَلَّ فَإِنَّمَا يَضِلُّ عَلَيْهَا)

Sačuvaj nas, ja Rabbi, pogrešnih izbora.

Cijenjena braćo i poštovane sestre.

Sve je u Božijim Rukama. Kada neko od nas, iz svog neznanja ili lahkomislenosti, ipak napravi pogrešan izbor u životu, neka moli Boga za snagu da u sebi savlada ponos na pogrešnom mjestu. Tu ponosu nema mjesta. Da su idolopoklonici Mekke ustrajali u svojoj zabludi, i propustili tevbu kao spas od zablude, mi danas ne bismo o njima govorili kao o ashabima Najodabranijeg među odabranim, kao o zvijezdama orijentirima, nego bi ih zaborav pokrio, poput zemlje na njima.

Kako nas lijepo savjetuje naš milostivi Rabb:

{وَٱتَّبِعْ مَا يُوحَىٰ إِلَيْكَ وَٱصْبِرْ حَتَّىٰ يَحْكُمَ ٱللَّهُ وَهُوَ خَيْرُ ٱلْحَاكِمِينَ}

Ti slijedi ono što ti se objavljuje i budi strpljiv dok Allah ne presudi, a On je sudija najbolji! (Junus, 109)

Zahvaljujmo milostivom Allahu na blagodati Upute. Ustrajno Mu zahvaljujmo što nas je učinio muslimanima, a stalno Ga molimo da u nama osnaži osjećaj za dinsko bratstvo i jedinstvo. Muslimani su prvo muslimani, pa su onda pripadnici ovog ili onog naroda, ove ili one zemlje, ove ili one fikhske ili akaidske škole. Ako se budemo voljeli kao muslimani i čuvali ono što nam je svima zajedničko izbjeći ćemo zamke koje zlobni pletu, koristeći za to niti različitosti.

Naše je da budemo dobri muslimani i čuvamo svoj islamijjet, da volimo svu braću muslimane sa svim njihovim mahanama koje, kao i drugi ljudi imaju, a da poštujemo druge i drugačije jer su ljudi, Božija stvorenja, i kao takvi imaju pravo na poštivanje i uvažavanje.

Sve je u Božijim rukama. On je, iz mudrosti Svoje, odredio da svaka suština počiva u, za nju određenoj, formi. Forma suštini pomaže da se ne raspe i ne izgubi. Pored opće pripadnosti Ummetu Muhammed-pejgambera, s.a.v.s., što je suština, muslimani u konkretnim prostorima i konkretnim vremenima formiraju svoje uže zajednice, kao organizacione forme kojima, među drugim zajednicama oko sebe, i zajedno s njima, definiraju načine na koje će organizovano, kao formalno-pravna Zajednica, u našem slučaju Islamska zajednica, živjeti svoju Vjeru. Ta forma čuva suštinu i obezbjeđuje pretpostavke da s ovih bosanskih prostora možemo, s Božijom pomoći, drugim evropskim muslimanima ponuditi prihvatljiv model življenja islama na Zapadu.

Ovo je vrijeme kada je na svjetskoj pozornici veliki, globalni maskenbal, bal pod maskama. Ispod maski su sasvim druga lica i drugačije duše od onih koje vidimo. Čuvajmo se onih koji žele da na ovom balu nosimo njihove maske! Ne trebaju nama ničije maske. Imamo mi, el-hamdulillah, svoja nurli lica, umivena abdestom, svoje čiste obraze. Sačuvajmo ih da bi sutra naša djeca mogla u njima da se ogledaju. Sačuvajmo ih da bi na Velikom Sutra nur s naših lica bio stopljen s nurom generacija čestitih muslimana prije nas i osvijetlio nam put preko Sirat Ćuprije do svijetlih džennetskih perivoja.

Gospodaru naš Moćni i Snažni, daruj nam snagu

da sačuvamo naše dinsko bratstvo i džematsko jedinstvo

Gospodaru naš Milostivi, daruj nam

samilosti da je imamo dovoljno za sve muslimane svijeta

Gospodaru naš Sveobuhvatni, proširi srca naša

da u njih može stati svih osamnaest hiljada svjetova.

Amin