Odgovornost roditelja u vršnjačkom nasilju

Maloljetnička delinkvencija

Svjedoci smo da nasilno ponašanje među djecom i mlađom populacijom, i na našim prostorima, postaje sve učestalije i, iz forme sporadičnih incidenata, poprima mnogo veći i zabrinjavajući oblik. Takvo ponašanje postaje sve prisutnije u školama, na ulici, sportskim terenima i drugim mjestima gdje se mladi okupljaju. Nasilje među djecom ozbiljan je problem i tiče se cijelog društva. O takvom nasilju govorimo kad jedno ili više djece uzastopno i namjerno uznemiruje, napada ili ozljeđuje drugo dijete koje se ne može obraniti. Takvo nasilje može imati oblik prijetnji, tjelesnih ozljeda, odbacivanja, ruganja, zadirkivanja, ogovaranja, uzimanja stvari, a često uključuje i neugodne komentare o porodici ili rodbini djeteta koje se uznemirava. Šta uraditi u suzbijanju te zabrinjavajuće pojave? Koje su linije odbrane i mogućnosti preveniranja? Koja je uloga roditelja i vode li oni dovoljno brige o svojoj djeci, koja su veliki Božiji dar i emānet za koji će se na Sudnjem danu biti posebno pitano?

Piše: dr. hfz. Safvet Halilović  

Neodgojenost čovjeka – uzrok brojnih kriza

Među svakojakim krizama kroz koje prolazi savremeni čovjek, bez dvojbe, kriza morala je najteža i po ljude najpogubnija. Ta kriza, koja je svakim danom sve izraženija i dublja, rezultat je upravo zanemarivanje odgoja i zbog toga je život savremenog čovjeka uveliko degradiran a opstanak svih stanovnika Planete je u velikoj opasnosti. Zato se izgradnja ličnosti koju će krasiti visoke moralne i karakterne osobine nadaje kao najpreči cilj čijem ostvarenju trebaju da streme svi ljudi, bez obzira na njihovu vjersku, nacionalnu ili neku drugu pripadnost.

Potreba za moralnošću, moralnim ljudima i lijepim (moralnim) ponašanjem dolazi do izražaja naročito danas, u vremenu relativiziranja univerzalnih vrijednosti i dobu velikog obezduhovljenja čovječanstva, kada je zatiranje božanskih principa moralnosti i negiranje duhovnosti postalo princip u sferi javnog života, politike kulture, obrazovanja, te duha vremena općenito. Rezultat takvog stanja je eskalacija nemorala i ružnog (neljudskog) ponašanja u svim područjima čovjekove egzistencije, te porast zločina, nasilja, maloljetničke delinkvencije i mnogih drugih društvenih anomalija na svim stanama svijeta. Zbog toga, cjelokupno čovječanstvo i ljudski rod su u vrlo teškoj situaciji. Rješenje je, bez dvojbe, u povratku univerzalnim vrijednostima, moralu, čestitosti i lijepom, ljudskom (insanskom) ponašanju.

Islam kao kompletan svjetonazor ima svoj bonton ili kulturu ponašanja u svim životnim situacijama. U islamu je tačno regulisano kako se treba odnositi prema čovjeku od onog momenta kada on dođe kao novorođenče na ovaj svijet pa sve do načina njegovog ukopavanja i polaganja u mezar. Također, u islamu se tačno zna kako se čovjek treba ponašati prema svojim roditeljima, djeci, supruzi, rodbini, komšijama, radnom mjestu i kolegama, prirodi i okolišu, biljkama i životinjama itd. Sve to je regulisano odredbama islamskog bontona kojih se trebaju pridžavati svi sljedbenici islama ma gdje oni živjeli, jer islamski bonton je, zapravo, skup pravila i propisa o tome kako se vjernik i vjernica trebaju ponašati u životu i, po islamskom učenju, on je muslimanima ne samo preporučen već naređen.

 

Zanemarivanje odgoja djece je veliki grijeh

Islamski učenjaci su, kad govore o vrstama griješenja i klasifikaciji gijeha, naglašavaju da roditeljska nezainteresiranost i nebriga za odgoj svoje djece spada u velike grijehe. Štaviše, to spada u posebno opasnu kategoriju grijeha, jer štetne posljedice neodgojenosti djeteta neće trpiti samo njegovi roditelji i porodica, vec šira društvena zajednica. Zato je u islamu odgoj djece stoga vjerska obaveza njihovih roditelja. U Kur'anu časnom se upućuje poziv vjernicima da čuvaju sebe i porodice svoje, tj. svoje sinove i kćeri, od hodenja onim putevima koji vode u Vatru, a u hadisima Allahovog Poslanika, a.s., se naglašava da su svi ljudi pastiri i da će svi odgovarati za svoje stado. Onda se posebno izdvaja odgovornost muža (oca) i supruge (majke) u odgoju djece, s obzirom da su oni najvažniji faktor u cijelom odgojnom procesu. To podrazumijeva da oni sami (roditelji) posjeduju odgoj, jer poznato je da onaj ko nešto nema, ne može to ni drugome dati.

Allahov Poslanik, a.s, u jednoj svojoj izreci je rekao da je on poslan kako bi kod ljudi izgradio i upotpunio njihove moralne osobine i ponašanje. To znači da je svrha i cilj Muhammedove, a.s., poslaničke misije odgoj ljudi i afirmacija njihovih pozitivnih osobina i lijepog ponašanja. Shodno tome, odgojiti ljude da se u svim životnim situacijama ponašaju moralno i odgovorno – cilj je svakog kur'anskog ajeta i svake poslaničke izreke (hadisa) Muhammeda, a.s.

Potrebno je naglasiti da su roditelji, i očevi i majke, odgovoni pred Allahom Uzvišenim za odgoj svoje djece. Ako ih lijepo odgoje bit će sretni i zadovoljni, i na ovom i na Budućem svijetu, a ako zapostave njihov odgoj bit će nesretni i navući će na sebe veliki teret. Zato je Allahov poslanik Muhammed, a.s., uputio ovu vječnu poruku svim roditeljima, kazavši: “Roditelj ne može ostaviti svom djetetu ništa vrijednije od lijepoga odgoja.”

U vezi s ovom tematikom potrebno je također istaći da nijedno dijete ne raste izolovano od socijalnog konteksta. Primarni društveni mikrookvir, u kojem se dijete fizički, emocionalno i socijalno razvija, jeste porodica. Polaskom u školu obaveza roditelja spram djece ne prestaju. Štaviše, u društvu koje karakteriziraju svekolike krize, roditeljska briga trebalo bi da bude intenzivirana. S obzirom na značaj vršnjačkog međuutjecaja, možda i glavnog agensa socijalizacije u periodu puberteta i adolescencije, iznimno važnim se nadaje potreba roditeljskog uvida u društveni ambijent vlastitog djeteta. Što su veći propusti u ranijoj odgojnoj fazi, to su veći izazovi i potrebe naknadnog angažmana, pri odgojnoj intervenciji u kasnijim fazama dječijeg razvoja.

 

Odgoj djeteta – najsloženiji posao današnjice

Interesantno je da se u današnjem dobu, koje se opisuje kao era velikog informacijskog i tehnološkog napretka, odgoj djece nadaje kao jedan od najtežih i najzahtjevnijih poslova. Razlog tome je u činjenici da roditelji u ovom vremenu sve manje pažnje posvjećuju svojoj djeci i prepuštaju njihov odgoj i podizanje nekoj drugoj instanci, a to su: vrtić, škola, mediji, internet, kafić, ulica itd.

Posljednjih decenija evidentne su krupne promjene, ne samo kod djece već i kod njihovih roditelja, koji svoju inertnost i nezainteresiranost za odgoj vlastite djece pravdaju svojim poslovnim ili nekim drugim obavezama, a to se strahovito odražava na djecu i odgoj u cjelini. U ovom postmodernističkom, brzopromjenjivom, kompleksnom i neizvjesnom dobu u kojemu danas živimo naprosto se promijenila cjelokupna sociologija djetinjstva. Današnje generacije rađaju se u složenom i tehnološki visokorazvijenom svijetu. Ta savremena tehnološka dostignuća, pogotovo internet i njegove mogućnosti, zajedno sa socijalnom okolinom čini svakodnevno dječje okruženje u kojem ono brzo i s lahkoćom dolazi do informacija (obrazuje se), ali problemi nastaju onda kada se mnoštvo tih informacija koje je dijete zaprimilo ne postavlja u pravi kontekst, koji vodi ka formiranju zdrave ličnosti. Koliko li je scena nasilja, brutalnosti, ubijanja i drugih devijantnih ponašanja koje djeca ovog doba svakodnevno gledaju? To je jednostavno postalo dio dječijeg okruženja, a poznato je, kako ističu stručnjaci iz područja pedagogije i sociologije, da je okruženje je u ranoj dobi presudno za budući dječiji razvoj, odgoj i formiranje ličnosti. Ono što dijete usvoji u ranoj mladosti bit će trajni pratilac u njegovom kasnijem životu. Upravo tu se vidi pogubnost odluke onih onih roditelja koji zanemaruju odgoj svoje djece i prepuštaju to nekome drugom.

 

Niko ne može zamijeniti roditelje, posebno majku

Evidentno je da se danas, zbog ubrzanog načina življenja i drugih okolnosti, u znatnoj mjeri promijenio odnos roditelja prema djeci. Djetetu su uvijek potrebni: pažnja, ljubav, nježnost, razumijevanje, strpljenje i vođenje odraslih te njihovo prilagođavanje dječijem ritmu življenja koji je mnogo sporiji od tempa života odraslih. Nažalost, mnogi današnji roditelji svojim ponašanjem pokazuju da za svoju rođenu djecu nemaju vremena. Nestrpljenje, nepoznavanje i nerazumijevanje djetetovih individualnih i razvojnih potreba kao i sve dulje odsustvo jednog ili obadva roditelja iz porodice zbog posla ili nečega drugo, nerijetko su razlozi slabljenja odgojne funkcije porodice. Ne smije se zaboraviti da porodica zbog emocionalno snažne povezanosti djeteta s njezinim članovima ima najutjecajnije odgojno djelovanje na dijete. To ne može zamijeniti ni vrtić, ni škola niti bilo koja druga institucija. Naravno, to ne znači da te institucije ne bi trebale biti ili nisu komplementarne porodičnom odgoju, ali mora se znati da niko ne može zamijeniti roditelje niti ih razriješiti odgovornosti za odgoj svoje djece. To znači da su roditelji koji ulažu trud u odgoj svoje djece prva linija odbrane od mnogih devijantnih ponašanja, među koje svakako spada i maloljetnička delinkvencija.

O ovoj tematici su inače napisane korisne studije od strane nekih savremenih pedagoga, a profesorica pedagoških znanosti iz Zagreba dr. sc. Biserka Petrović-Sočo, u jednom intervjuu kaže: “Držim da su mnogi roditelji danas izloženi mnogim problemima i frustracijama, bilo zbog nezaposlenosti, ili prezahtjevnosti posla, pada životnog standarda ili bračnih i drugih emocionalnih nezadovoljstava. U takvim se uvjetima njihovo nezadovoljstvo prenosi u ozračje u kojem se odvija obiteljska svakodnevica pa sami možete procijeniti današnju kakvoću življenja i odgajanja djeteta u obitelji. Neki roditelji neosviješteno zanemaruju svoju odgojnu ulogu dajući prednost neopravdanim izbivanjima iz obiteljskog života zbog vlastitih egoističnih poriva. Drugi pak zbog prezaposlenosti i visokog pozicioniranja materijalnih vrijednosti u svom vrijednosnom sustavu odgojnu ulogu ‘nadoknađuju’ nepotrebnim ispunjavanjem svih dječjih hirova zatrpavajući dijete igračkama, odvođenjem na ‘snobovske’ programe, i to nakon desetosatnog boravka u vrtiću, ne osvrćući se koliko su oni u skladu s afinitetima i interesima djeteta. No valja vjerovati da je unatoč društvenom raslojavanju ipak više osviještenih roditelja koji nastoje uravnotežiti svoje poslovne, obiteljske i roditeljske obaveze i koliko-toliko skladno živjeti te tako pružiti djetetu emocionalnu sigurnost, dobar model, podršku i vođenje u odgoju.”

U odgoju djeteta posebno je bitna uloga majke. Majka je ta koja nosi dijete u svome stomaku, ona je ta koja ga doji i nad njim bdije onda kada je to djetetu najpotrebnije. I kasnije, u cjelokupnom odgojnom procesu, uloga majke je nezamjenjiva, jer poznato je da majčinu ljubav ništa i niko ne može zamjeniti. Dijete se uvijek treba osjećati voljeno i biti sigurno u majčinu ljubav, čak i onda kada zaslužuje prijekor zbog nekog prijestupa koji je počinilo. Također, svjesna i dobra majka uvijek stavlja potrebe djeteta na prvo mjesto. Ovo se treba imati na umu, naročito u ovim današnjim vremenima u kojima znatan broj žena daje prednost zapošljenju i karijeri nego ulozi majke i supruge. Ustvari, zapostavlja se važna činjenica a to je da su kuća i porodica najvažnije mjesto gdje se od žene očekuje da uloži napor i žrtvu. Ustvari, to nije žrtvovanje nego investiranje koje će kasnije, i njoj i cijelome društvu, zasigurno donijeti mnoge koristi. Zanemarivanje ove činjenice izlaže mnoge porodice i njihovu djecu katastrofalnim posljedicama.

Današnji moderni način življenja podstiče ženu da ima visoko obrazovanje i uspješnu karijeru. Naravno, obrazovanje i muškarca i žene je uvijek bio visoki ideal islama, a posao žene i njen rad izvan kuće također nisu sporni, sve dok je posao koji žena radi dozvoljen po islamskim propisima i dok su inegritet i čast žene zaštićeni. Međutim, treba imati u vidu da je ženina uloga kao majke za društvo daleko važnija od svih drugih zanimanja. To zbog toga što od jakih i zdravih porodica nastaje jako i zdravo društvo, a u izgradnji takve porodice majka ima nezamjenljivu ulogu. Stoga, bilo bi jako uputno poraditi na jačanju svijesti o tome da je uspješno podizanje djece pravi i stvarni izazov za svaku ženu i da je upravo u tome pravo mjerilo njenog uspjeha.

(Preporod, br. 1061, 1 februar 2016.)