Izbor reisu-l-uleme

Islamskoj zajednici i samoj instituciji reisu-l-uleme zasigurno nije u interesu. Takva besmislena priča i ozračje koje ona proizvodi destabilizira svakodnevni rad Islamske zajednice, odvraća pažnju od važnih pitanja i rasipa energiju. Naravno, to nije u interesu ni muslimana, jer je njima bitno da Islamska zajednica radi svoj posao i funkcionira u skladu sa svojim poslanjem i propisima, a od profaniziranih i politiziranih kampanja, kakve su u političkoj areni, oni mogu imati samo štetu.

Pa kome je, onda, u interesu? Očito, onima koji ne razumiju (ili neće da razumiju) Islamsku zajednicu, onima koji nemaju dobre namjere, onima koji u svemu tome vide svoje lične i grupne šićare, besposličarima i dokoličarima koji nemaju važnijeg i pametnijeg posla od pravljenja i razrađivanja potencijalnih kombinacija i proizvoljnog svrstavanja ljudi na ove ili one, kao da su ljudi krompiri. Takve treba udaljiti od Islamske zajednice, zatvoriti im pristup da ne bi mogli po njoj rovariti ili se približavati mjestima gdje se donose odluke i vrši izbor.

Islamska zajednica nije politička partija i ne odgovara političkoj javnosti. Institucija reisu-l-uleme nije javna društvena institucija za koju se raspisuje konkurs ili se može kandidirati kome to na um padne, ko bi volio, odnosno da svako sa ličnom kartom može doći i birati. Islamska zajednica po svojoj misiji i poslanju je servis potreba i usmjerivač života muslimana. Ona ima svoju slobodu, svoju autonomiju, svoje interne procedure i izbore. Politička ili bilo koja druga javnost s tim nemaju ništa, osim da poštuju njenu slobodu i autonomiju. Dakle, šta imaju sa izborom reisu-l-uleme nečlanovi Islamske zajednice, oni koji nisu muslimani? Koji je u svemu tome njihov interes? Može li se dopustiti da vjersku instituciju muslimana uređuje svako, nemuslimani, da se svako osjeća za to kompetentnim? Gdje to još postoji takva praksa i koja ili čija vjerska institucija takvo što sebi dozvoljava ili njeni pripadnici to dopuštaju?

Od novembra 2010. godine određeni krugovi i mediji, dakle, dvije godine ranije, doziraju priču o izboru reisu-l-uleme. Takva praksa nije uobičajena niti prisutna za izbor bilo koje druge pozicije ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i šire. Ne treba zaboraviti, također, da je grupa medija u Sarajevu u proteklim godinama pokazala da im je Islamska zajednica dežurna vreća za udaranje, da je udarati po reisu-l-ulemi i Islamskoj zajednici nova moda i društvena „vrijednost”. Mnogi, ne samo mediji već i političari i navodni neovisni intelektualci, svoje frustracije, komplekse, neuspjehe i životne promašaje su relaksirali brutalno negativnim seciranjem Islamske zajednice i institucije reisu-l-uleme. Islamska zajednica i reisu-l-ulema su im bili krivi i za ono što su radili i za ono što nisu radili. Danas, kakvog li cinizma, ti isti koji su dragocjene godine svoga truda uložili da ponize, obezvrijede i ogade Islamsku zajednicu i instituciju reisu-l-uleme, k'o biva, brinu se za izbor reisu-l-uleme!

Valjda smo, kao muslimani i Islamska zajednica, ponešto naučili iz prethodnih izbora, ne samo u Islamskoj zajednici. Međutim, obzirom da je biračko tijelo reisu-l-uleme vrlo specifično, tačno poimenično precizirano i ograničeno, apsolutno nema nikakve potrebe da se promocija kandidata za izbor reisu-l-uleme vrši putem javnih medija ili medija i prostora izvan Islamske zajednice. Jer reisu-l-ulemu neće birati ateisti, agnostici, katolici, pravoslavci, dakle nemuslimani, pa da im se obraćaju potencijalni kandidati i promoviraju im svoje programe i ideje putem javnih medija. Mediji i prostori Islamske zajednice su sasvim dovoljni i primjereni za biračko tijelo reisu-l-uleme. Sve ostalo je suvišno, bespotrebno i nosi veliku mogućnost zloupotrebe i štete. Onih oko tri stotine birača trebalo bi da su informirani. Štaviše, očekuje se da biračko tijelo (sabornici, glavni, imami, predsjednici izvršnih odbora medžlisa, članovi Rijaseta, dekani i direktori) kontinuirano prate rad Islamske zajednice i njenih predstavnika te da mogu donijeti kvalitetnu procjenu i izbor, bez javnih kampanja i trčkaranja kandidata i njihovih lobista po ovim ili onim javnim i privatnim televizijama i novinama. S druge strane, potencijalni kandidati, što bi se reklo, znaju „uglavu” svoju izbornu bazu i do svakog člana mogu i fizički doći, sa njim razgovarati, predstaviti mu svoju viziju.

Vjerujem, da su ovo dovoljni razlozi da se na razuman i odgovoran način spriječi ponavljanje nekih loših iskustava iz ranijih izbornih perioda koja bi mogla dovesti do kompromitacije Islamske zajednice i muslimana. Dakako, na greškama se uči, pametnom je dovoljan išaret pa da ne dozvoli da ga zmija ujede dva puta iz iste rupe. Stoga bi Sabor Islamske zajednice trebao donijeti određeno uputstvo ili neki drugi akt kojim će preciznije odrediti ovu tematiku i kazati šta je to prihvatljiva promocija kandidata za reisu-l-ulemu, na koji način i na kojim se mjestima vrši.

Sjetimo se kako je tekao izbor pape ili izbor patrijarha Srpske pravoslavne crkve. Ko je u tome učestvovao i na koji način je sve to teklo? Zar treba dozvolit da se od izbora reisu-l-uleme pravi medijski i javni cirkus ili da neko izvan Islamske zajednice utječe na njene interne tokove i procese?

Naravno, ovo je prilika da Islamska zajednica u cjelini, ali i pojedinačno svaki njen službenik i uposlenik, pokaže svoju zrelost i nesebičnost, ali je i test za sve buduće kandidate da posvjedoče svoju odgovornost i predanost općem dobru muslimana i Islamske zajednice tako što neće dozvoliti ili pristati da budu igračka u tuđim rukama, što neće pogaziti čast, dostojanstvo i interes muslimana, Islamske zajednice i duge islamske tradicije zarad lične promocije i sebičnog interesa. Ipak, najviše je do nas!