Žudnja za dunjalukom

Rekao je: «Ako cijeli dunjaluk ne vrijedi kod Allaha koliko krilo jedne mušice, pa šta će halifa meni odvojiti od tog krila!» Napojen svjetlom upute shvata suštinu dunjaluka, o kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: «Kada bi dunjaluk vrijedio kod Allaha koliko krilo mušice, ne bi nevjernika gutljajem vode napojio!» (Tirmizi, br. 2320, sahih)

 

Imetak i bogatstvo sami po sebi nisu pokuđeni. Naprotiv, neminovno su potrebni ummetu da bi doslovno ispunio zadaću kojom ih je njihov Gospodar zadužio, a onaj ko svoj imetak ispravno usmjeri ostvarit će veliki uspijeh na ovom i budućem svijetu. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je govorio: “Divan li je dobar imetak u rukama dobrog čovjeka!” (Ahmed, br. 17798, sahih)

Pokuđen je čovjekov odnos naspram dunjaluka: pohlepa i silna želja za materijom koja zaslijepi čovjeka tako da ne vodi računa da li će imetak steći putem halala ili harama; ostavljanje vjerskih obaveza radi sticanja imetka; škrtarenje i sustezanje od udjeljivanja zbog pretjerane ljubavi prema imetku; oholenje i uzdizanje nad drugima, rasipanje i trošenje u zabranjeno; pretjerano prepuštanje besposlicama, igri i zabavi.

Predanost dunjaluku i žudnja za njim bila bi razumljiva kada bi dunjaluk bio sve. Kada ne bi bilo proživljenja, zatim polaganja računa, a onda: Džennet ili Vatra! Kazao je Svemogući Gospodar: “Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?” (El-Muminun, 115) Zabludjele mase dezorjentirano tumaraju ovim dunjalukom. Ne razmišljaju od kud su došli ni kuda idu. Šta život na ovom svijetu za njih znači i šta dolazi nakon njega? Kada bi nekog iz te mase na trenutak zaustavili i pitali od kud je došao i kuda ide, odgovor bi glasio: Tu sam, ne znam od kud, ali sam tu! Vidio sam put pred sobom, pa sam krenuo!

Putnik ka Džennetu, vječnoj kući Allahove milosti, mora dobro poznavati prirodu ovog života i cjelokupnog dunjaluka, kako bi se ispravno prema njemu odnosio i sigurnim korakom kročio ka svome cilju. Dunjaluk je postojao puno prije nego smo mi došli na njega i postojat će nakon nas koliko Allah odredi, i budemo li svoj stav o njemu gradili gledano samo iz naše perspektive, bit ćemo obmanjeni i prevareni. Neophodno je, da bi imali pravu sliku o životu na ovom svijetu, da ga upoznamo iz druge perspektive, da čujemo šta o njemu kaže Onaj koji poznaje prošlost i budućnost i Kome ništa skriveno nije.

Mizernost dunjaluka:

Uzvišeni Allah u brojnim ajetima Časnog Kur'ana kazuje o dunjaluku otkrivajući njegovu suštinu i stvarnu prirodu, kako bi se oni koji pouku primaju prema njemu ispravno odnosili i koristili ga kao sredstvo a nikako kao krajnji cilj. Rekao je: “Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onome svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanj.” (El-Hadid, 20) Kao što bilje nakon kiše izraste, buja i otkriva svoje ljepote, da bi, ubrzo zatim postalo žuto, uvehlo i suho, isto tako dunjaluk, tek što otkrije svoje ljepote, nestaje i prolazi. Užitak na njemu je varljiv, ko mu se prepusti u vječnoj kući ga čeka patnja, i bit će od onih koji su prodali dragocijeno za bezvrijedno.

Sav taj dunjaluk, zbog kojeg se trudi i muči, voli i mrzi, kojem se raduje i zbog kojeg se tuguje, zbog kojeg se ostavljaju namazi i post, zbog kojeg se ubija, krade, laže, škrtari … sav taj dunjaluk i još toliko uz njega nevjernik bi rado dao samo da se iskupi od patnje na Sudnjem danu: “Kad bi mnogobošci imali sve što je na Zemlji, i još toliko, na Sudnjem danu oni bi sve to dali da bi se teške patnje iskupili; A Allah će ih kazniti kaznom kakvu nisu mogli ni naslutiti:” (Ez-Zunmer, 47)

Jedne prilike Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa skupinom ashaba nailazi pored tržnice, te primjeti leš uginulog jareta srezanih ušiju. Priđe mu, uze ga za uho i povika: “Ko od vas ovo želi za jedan dirhem?” Ashabi na to čudno pitanje kazaše: „Ne želimo da nam pripadne džaba, niti znamo šta bi s njim radili.” Poslanik, ponovo reče: “Da li bi voljeli da je vaš?” A ashabi kazaše: „Tako nam Allaha, da je živ pri njemu je mahana jer su mu uši srezane, pa šta da se radi s njim nakon što je uginuo?” Na to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Tako mi Allaha, doista je dunjaluk bezvredniji kod Allaha od ovog kod vas!!!” (Muslim, br. 7607)

Ako je dunjaluk tako bezvrijedan kod Svemogućeg Gospodara nedopustivo je da se zbog njega zapostavi primarna čovjekova uloga na ovom svijetu: “Džine i ljude sam stvorio samo zato da bi Mene obožavali!” (Ez-Zarijat, 56) Nezamislivo je da vjernik zna da je nastupilo namasko vrijeme, a on nema vremena za njega. Vjernik zna da je tu, na ovom svijetu, upravo zbog namaza i obožavanja Svemogućeg Stvoritelja, a sve ostalo je marginalno, drugorazredno i manje bitno. Padanjem na sedždu, u propisanom vremenu, vjernik praktično potvrđuje svoje robovanje Svemogućem i svoju svijest da je sav ovaj život samo sredstvo a Allahovo zadovoljstvo je cilj i krajnja nada.

Dunjaluk nije mjesto nagrade i kazne:

Dunjaluk je manji i tješnji od toga da bi bio prostor za nagradu onih koje Gospodar voli, jer takvima je pripremio Džennet prostran koliko nebesa i Zemlja, u njemu će vječno boraviti, tu ih čeka ono što oko nije vidjelo, niti je uho čulo, niti je palo na um čovjeku!

Kao što je dunjaluk manji i tješnji od toga da bi bio prostor u kojem će Allah kazniti, potpunom kaznom, nevjernike i zlikovce. Možemo primjetiti kako mnogi prkose svojom nevjerom i grijehom, a pored toga, žive i umiru, bez da ih snađe kazna koju zaslužuju. To je zato što dunjaluk nije kuća nagrade ili kazne. Potpuna kazna za njih je u vječnoj vatri u kojoj će smrt priželjkivati, ali neće umirati. Dunjaluk je kuća rada, ispita i kušnje. Dunjaluk je uzorana njiva u kojoj svako sije ono što želi, a plodove svojih usijeva će žeti na ahiretu. Ipak, Uzvišeni Allah ponekad pošalje kaznu i na ovom svijetu, kao što je uništio narod Nuhov, Hudov, Salihov i Lutov, i uništo je pojedince, poput Faraona, Karuna, Ebu Džehla i drugih, kaznio ih je još na dunjaluku a potpuna kazna im tek predstoji.

Obzirom da je dunjaluk bezvrijedan i da ne predstavlja mjesto nagrade ili kazne Uzvišeni Allah ga daje svima, pa i onima koje ne voli, i da u tome nije preveliko iskušenje vjernicima, Allah bi dunjaluk, u cijelosti, podario nevjernicima: “A da neće svi ljudi postati nevjernici, Mi bismo krovove kuća onih koji ne vjeruju u Milostivog od srebra učinili, a i stepenice uz koje se penju i vrata kuća njihovih i divane na kojima se odmaraju, i ukrase od zlata bismo im dali, jer sve je to samo uživanje u životu na ovome svijetu, a onaj svijet u Gospodara tvoga biće za one koji budu Njegova naređenja izvršavali, a Njegovih zabrana se klonili.” (Ez-Zuhruf, 33-35)

Jedne prilike Omer ibnul-Hattab, radijallahu anhu, ulazi kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on naslonjen na skromnu postelju sašivenu od palminog vlakna, a njen grubi obod se ocrtao na njegovom mubarek tijelu. Tijesna i prazna soba, a u njoj najbolji čovjek koji je ikad zemljom prošao. Vidjevši to Omerove oči zasuziše, te kada ga Poslanik, alejhissalatu vesselam, o tome upita, Omer odgovori: Sjetio sam se rimskog i perzijskog kralja. Oni su u raskoši, izobilju, dvorcima, svili i poslugi, a ti, Allahov poslanik u ovom u čemu jesi! Tada Poslanik, alejhissallatu vesselam, odgovara riječima koje ocrtavaju pravu svijest o suštini ovog dunjaluka i želju za onim što istinski vrijedi, rekao je: “Zar nisi zadovoljan da njima pripadne dunjaluk, a nama Ahiret?” (Buharija, br. 4913)

Uzvišeni Allah upozorava vjernike da ih ne obmane to što daje onima koji su Mu nepokorni, jer je to samo dio ovog bezvrijednog dunjaluka, a na budućem svijetu nikakva dobra vidjeti neće, rekao je: “Neka te nikako ne obmanjuje to što oni koji ne vjeruju po raznim zemljama putuju: kratko uživanje, a poslije – Džehennem će biti mjesto gdje će boraviti, a užasno je to prebivalište!” (Al –Imran, 196-197)

Allah daje vremena, ali ne zaboravlja. Zlikovci neće proći nekažnjeno. Ovaj život je samo poput jedne epizode u dugoj seriji. Ako nema smisla da se obični film prekine u samom razvoju radnje, bez raspleta i epiloga, kako onda da Mudri i Sveznani dopusti da budu jednaki vjernici i nevjernici, pokorni i nepokorni, dobri i zlikovci: “A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nevjernici! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene.” (Ibrahim 43)

Dunjalučke zamke:

Na dunjaluku postoje mnoge zamke i prepreke, a uspješno će ih preći samo onaj ko prati signale i znakove koje odašilja poslanička uputa. Prateći te znakove vidjet ćemo da je čovjekova slabost spram dunjaluka upravo u njegovoj žudnji za njim. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Dva gladna vuka puštena na stado ovaca neće mu nanijeti štetu veću od one koju nanosi čovjekovoj vjeri njegova želja za ugledom i bogastvom!” (Tirmizi, 2376, sahih) A u drugoj predaji je izgovorio riječi, koje kao da kazuje gledajući stanje muslimana današnjice: “Tako mi Allaha, ne bojim se za vas siromaštva, ali se za vas bojim da vam se otvori dunjaluk, kao što se otvorio onima prije vas, pa da se u tome natječete kao što su se oni prije vas natjecali, pa da vas uništi kao što je uništio one prije vas!” (Buharija, br. 3158 i Muslim, br. 7614).

U ovim hadisima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava svoje sljedbenike na opasnost i štetu želje za ugledom i bogatstvom i natjecanja u stvarima dunjaluka, a u drugoj predaji daje praktičan savjet kako savladati tu prepreku. Rekao je: “Gledajte u one koji su ispod vas (u bogatsvu i stvarima dunjaluka) a ne osvrćite se na koje koji su iznad vas!” (Muslim, br. 7619) Ne priželjkuj ono što je u rukama drugih i ne zavidi, jer to je samo dunjaluk kojim Allah kuša Svoje robove. U tom kontekstu je Svemogući Allah rekao: “I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.” (Ta-ha, 131)

Kazuje se da se Isau, alejhisselam, dunjaluk prikazao u liku starice bez zuba, a na njoj svi mogući ukrasi. Isa je upita: „Za koliko si se muževa udala?” „Ne mogu ih izbrojati!” – odgovori, a Isa opet upita: „Da li su oni umrli, a ti ostala udovica, ili su te razveli? „Naprotiv, sve sam ih pobila!” – odgovori, a Isa reče: „Teško li se tvojim budućim muževima, kako ne uzmu pouku iz tvojih bivših muževa, kako ih, jednog za drugim, uništavaš a oni neoprezni!” (Minhadžul-kasidin, Ahmed ibnu Kudame, str. 212)

Ako mudrost znači svaku stvar staviti na njeno pravo mjesto, onda je najveća mudrost dunjaluku dati mjesto koje mu pripada i iskoristiti ga na putu sticanja Allahove milosti. Pravi vjernik svjestan je da je na dunjaluku poput putnika, zastao da odmori u sijenci drveta, a zatim odlazi i ostavlja ga. Kao čovjek koji spava, te vidi u snu i lijepo i ružno, a onda se iznenada probudi i progleda. Tada će vidjeti da je vrijeme rada prošlo i da je pred njim samo polaganja računa. “I svako će doći, a s njim i vodić i svjedok: Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid!» (Kaf, 21-22) Nevjernici će povikati: “Gospodaru naš, vidjeli smo i čuli smo, pa nas povrati da dobra djela činimo, mi, doista, čvrsto vjerujemo!” (Sedžda, 12) Ali tada vjerovanje neće koristiti, jer je kratko vrijeme rada istaklo a predstoji vječnost. Tada će vjernici plodove svog truda ubirati: “Ovo je Dan u kome će iskrenima od koristi iskrenost njihova biti; njima će džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, pripasti, vječno i zauvijek će u njima ostati. Allah će zadovoljan njima biti, a i oni Njim. To će veliki uspjeh biti!” (El-Maida, 119)