Dva nasihata – Kako mijenjati stanje

Pitanje je uvijek: šta pojedinac može? Probajmo ovaj hadis čitati od zadnje konstatacije. Poslanik islama nam ukazuje na to da je početak promjene u čovjekovom srcu. Jačanjem duhovne spoznaje, ubjeđenja u Allaha i svijesti o stvorenosti za vječni, a ne prolazni cilj, čovjek će prelaziti iz faze u fazu: da prvo jezikom (ovo je uloga uleme u stručnom smislu, a uloga čovjeka u svakodnevnom, praktičnom životu), a onda i fizički (danas to ide kroz institucije i odgovorna mjesta), po inerciji vodi ka boljitku.

Dok svakodnevno ne zavirimo u svoja srca i postavimo sebi ozbiljna pitanja o svom djelovanju na ovom svijetu, dok kritika ne bude draža od hvalospjeva (jer kritika čovjeka ispravlja, a hvalospjevi uznose), dakle dok čovjek pojedinac svoje srce na stavi na preispitivanje, neće se moći „s obrazom“ i „bez oraha u džepovima“ jezikom nikome usprotiviti, a posebno tu pozitivnu vibraciju neće s pozicije moći sutra odašiljati.

Početak je u srcu! Unutar svog vjerskog i nacionalnog korpusa čovjek treba ukazivati na pojave, a ne na imena, jer to je stil Božijeg Poslanika, alejhi-s-selam, koji je imao imena licemjera kod sebe, ali nije ih razotkrivao, svjestan da bi to vodilo diskreditaciji pojedinaca, i stavljanju u prvi plan ličnosti, a ne ponašanju koje se ne smije naći kod bilo koga. Ovim redom, hadis nas uči da je najveća promjena ona koja dolazi djelom: konkretnom akcijom, a ne reakcijom, nastojanjem da se islam živi prije smrti, a ne samo govorom o životu poslije smrti. Mi nismo u stanju i nemamo tu obavezu da promijenimo svijet preko noći, a Allah nas obavještava o tome govoreći da je nebesa i zemlju stvorio u šest etapa, ne zato jer nije mogao brže, već učeći nas da za velike stvari treba proces. Ali imamo obavezu do zadnjeg daha se boriti da u našem društvu vlada bolji ambijent.

Možda imam s minbere ne može natjerati poslodavca da radnicima da korektne uslove, ali može mu ne otići na iftar kad ga taj poslodavac pozove – to je promjena djelovanjem. Možda učitelj ne može promijeniti nečije nevaspitano dijete, ali može mu pružiti dvostruko više ljubavi i brige nego što je imao – to je promjena djelom. Možda roditelj ne može obezbijediti sve materijalno svome djetetu, ali može svojim odnosom prema djetetu pokazati da su najvrjednije stvari, zapravo one nematerijalne – to je promjena djelom.

Možda ne možemo utjecati na konkurse koji su nepravedno namješteni, ali ne moramo biti dio takve priče – to je promjena djelom. Mijenjati djelom ne znači izričito reagovati na nečije zlo, već činjenjem i principom dobra, učiniti da ono što je zlo ne  bude pravilo u društvu!