Moj bajramski poklon Bijeloj džamiji

Bilo je to u onom vijeku, prije prošlog vijeka. U njegovoj drugoj polovini. Voljom Uzvišenog Gospodara i plemenitom rukom Njegovih poniznih sluga, iznikla je, u sred zanosnog zelenila, bijela ljepotica, koju prozvaše „Džedid“ – „Nova“, a nekad kasnije „Bijela džamija“. I ona tu ponosno stajaše, obgrljena dvjema rijekama: jednom moćnom  sa njezinog sjeveroistoka, i jednom tihom i blagom,  katkad hirovitom, sa njene  jugoistočne strane.

Svedočila je ona tu svu našu bremenitu noviju sudbinu. Carevine i kraljevine, kataklizme, diktature, ideologije i sisteme koji su je milovali i one koji su je šibali po licu. Ali ona je odolijevala. I tako punih devedest i devet godina. A onda, surovom rukom, nekih zlih ljudi, jednog ljetnog popodneva, brutalno je rastrgana. I ne samo to. Ona je iščupana i prognana. Poput njenih dojučerašnjih poniznih sluga Božijih. Dijelovi njezinog tijela, kao i dijelovi tijela mnogih koji su je nosili u srcu, u beskrajno tužnoj simfoniji jecaja i plača, su se godinama dozivali.

A onda je došlo drugo vrijeme. Vrijeme njezinog drugog, ponovnog rađanja i uspravljanja. Rađala se i uspravljala, uz Božiju pomoć i pomoć svih onih koji je vole, ova ljepotica pune četiri godine. I ponovo zablistala u svojoj još zanosnijoj bjelini. Ne bih rekao i nevinosti. Jer, nevina je bila prije kao i danas. Podjednako. Zablistala, i svojim raskošom i gracioznošću uljepšala sve dokle joj pogled dopire. Na zadovoljstvo svih onih, koji nju, i sve Božije kuće vide kao dar Božije providnosti svehlom ljudskom srcu i hirovitoj ljudskoj ćudi.

U proteklih nekoliko sedmica i mjeseci, deceniju i po, od prvog ezana sa njezinog vitkog minareta, trajala je temeljita sanacija ove bijele ljepotice. Poput tople majčine ruke, koja zna samo za nježno milovanje; i mi smo, u toku sanacije ove naše bijele ljepotice, nastojali da dođemo do svakog njezinog kutka; skrivenog ili raskriljenog, da ga nježno pomilujemo, zaliječimo ili umijemo.

U 23. danu mubarek mjeseca ramazana 1439. hidžretske godine/ 07. juna 2018. godine po Miladu, završena je sanacija Bijele džamije u Brčkom. Ona je sad blistavija nego nekad. Kao da je iznikla iz zemlje ili spuštena iz nekog drugog/višeg svijeta. Zastani pored nje dobri čovječe, odmori i napoji svoje oči. Osvježi i razgali dušu. Svejedno je, da li ćeš to učiniti u danu kada je okupana suncem, ili u noći kada je obgrli mjesečina. Njezina zanosna bjelina i sklad će te očarati, baš kao i ovog roba Bož'jeg. Pokloni joj svoj osmijeh, ljupki pogled, riječ koja odaje srce zaljubljenog.

Molimo Gospodara svjetova da ova Božija kuća i sve Njegove kuće, vječno i uspravno stoje pod nepreglednim raskošem plavog nebeskog svoda.

 

U Brčkom, 08. 06. 2018. g.

Mustafa ef. Gobeljić, imam Bijele džamije u Brčkom