Logika čaršije
Autor: dr. Osman ef. Kozlić
Poznati marokanski mislilac, Allal al-Fasi u svojoj Autokritici spominje jedan zanimljiv izraz: logika čaršije (mantiq al-šari’). Naime, govoreći o tome da muslimani trebaju slijediti svoju aristokraciju, inteligenciju ili elitu, on konstatuje da muslimani, nažalost, uglavnom slijede logiku čaršije. Ta inteligencija treba da nauči vlastiti narod kako da razmišlja, ako narod i njegova elita žele sebi i svojoj zemlji napredak i prosperitet, kako je govorio Voltaire. Međutim, Al-Fasi se pita gdje je ta inteligencija i kako je formirati i aktualizirati? Najveća smetnja na tom putu jeste logika čaršije ili palanački, provincijalni mentalitet (malih gradova na turskoj granici u XVIII stoljeću), kako je govorio veliki Krleža. Ili, palanački duh i palanačka svijest kako često poentira naš mladi pjesnik i književnik, Almin Kaplan. U našim uslovima, najprikladnije je upotrijebiti izraz čaršija ili čaršijska svijest. Opasnost je u tome što ljudi od malih nogu slušaju neke priče, fraze i izraze i to prihvataju kao sveto slovo, aksiome.
Čaršijska svijest-smetnja progresu
Ta čaršijska svijest kreira i naše razumijevanje vjere, potencira Al-Fasi, jer mješajući je sa mitovima i legendama, zapravo se pothranjuje parazitsku svijest kod ljudi. Kada pokušaš takav mantalitet na polju (razumijevanja) vjere promijeniti, izdignuti se svojim promišljanjem iznad te učmale osrednjnosti, pokušavajući dosegnuti furkan (oštroumnost) kojeg je Allah obećao mutekijama (čestitim) suočiš se sa tim mentalitetom koji ne želi reformu i progres, nego tvoje kreativno mišljenje želi proglasiti kufrom (nevjerstvom) i otpadništvom. Kada to prenesemo na polje obnove i reforme, taj mentalitet slijepo poziva u ono što pojedini zovu obnovom imitacije i slijepim slijeđenjem (taqlīd) i markiraju kao slijeđenje nečega što drugi slijede umjesto onoga što se do tada slijedilo. Za taj mentalitet je bitno samo to da ono što ćemo prigrliti bude novo u odnosu na našu sredinu, bez obzira što to, ustvari, znači nazadak i udaljavanje od korisnog napretka i sigurnog puta reforme.
Uključivanje javnosti
Zato je nužno, zaključuje on, stremiti ka tome da svi imaju pravo iznijeti vlastito mišljenje i maksimalno uključiti javnost s ciljem da se upozna s odabranim mišljenjima istinskih intelektualaca i da ih prihvati. Želimo li da među nama iznikne takva intelektualna elita, moramo se postepeno oslobađati čaršijskog mentaliteta (kod Fasija logika čaršije ili ulice) i postupno se uzdizati iznad utjecaja ograničenog konteksta našeg življenja. To je put, smatra on, napretka naroda i put ka njegovom oslobađanju.
Intelektualnoj eliti je potrebna sigurnost
Postoji elitna skupina ljudi koja je u stanju žrtvovati mnogo toga da bi iskazala svoje mišljenje, a posebno se to odnosi na ono u što vjeruju i u što su čvrsto ubjeđeni. Međutim, valja priznati da je to mala skupina i, bez obzira koliko je snažan njen glas, ona ostaje mala i slaba u odnosu na ogromnu većinu ljudi koju zanima svakodnevni život i koja ne mari toliko za tim da slobodoumni mogu slobodno iskazati svoje mišljenje. Ali, poentira Al-Fasi, ta odabrana skupina ili intelektualna elita neće oklijevati misliti i javno iznositi svoje mišljenje bude li sigurna da to neće naškoditi njihovom duševnom stanju, društvenom statusu i materijalnom položaju
Posljedice čarsijskog mentaliteta
Ne treba biti posebno pametan pa zaključiti da smo mi u Bosni i Hercegovini na mnogim poljima potpuno zatajili. Mi smo zahvaljujući pothranjivanju čaršijske svijesti ili provincijalnog mentaliteta potpuno zakazali na izgradnji bh. društva. Obrazovanje i obrazovni sistem smo najprije federalizirali, potom kantonalizirali, a ovih dana ga svodimo na razinu prosječnih čaršija ili provincija. Stranci su nam godinama pomagali da u udžbenicima istorije za osnovne i srednje škole ne bude nastavnih jedinica koje tretiraju noviju povijest, preciznije ratna događanja iz skorije prošlosti. Zahvaljujući nekim potezima i intervencijama naše kantonizirane svijesti, te ubacivanju određenih sadržaja u udžbenike za osnovne škole, od ove godine u udžbeniku istorije za deveti razred stoje slike Radovana Karadžića i Ratka Mladića, optuženika za ratne zločine Haškog tribunala. I da, naša djeca muslimanska će u manjem bh entitetu od ove godine i to učiti, a njihovi roditelji će se i stim nositi. Logično, zar ne?