Zajednica vrijednosti i principa

Naime, iz teksta izbija poruka identifikacije s Islamskom zajednicom, odbacivanje snishodljivosti i frustracije, posebno kod njenih uposlenika.

Zaista, kod ljudi koji rade u Islamskoj zajednici, ili se za to pripremaju, izuzetno je važno i nužno razvijati i jačati ličnu identifikaciju sa Islamskom zajednicom, snažiti samopouzdanje i samopoštovanje. Naravno, razložno je postaviti pitanje ko je zadužen u čitavom tom procesu (obrazovnom, kadrovskom, profesionalnoj edukaciji) i na koji način i koliko čini da se kroz rad s učenicima, studentima, imamima i drugim uposlenicima razvija identifikacija, usađuje i podstiče ljubav prema Islamskoj zajednici. S druge strane, ko Islamsku zajednicu ne voli i nema potrebu da se sa njom identificira, logično je da ne radi i ne traži posao u njoj, već da ide za onim što voli i čemu će pokloniti svoju ljubav i energiju. Također, da ne ostane nedorečeno, potrebno je naglasiti da identifikaciju sa Islamskom zajednicom treba razvijati i podsticati kod svakog njenog člana, svakog muslimana, međutim nužno je, i prioritet je, krenuti prvo od samih njenih uposlenika. U tom kontekstu, beskrajno je važno razmišljati i nuditi suvisle ideje i misli koje će pomoći da se u procesu razvoja identifikacije otkrivaju ili oslobađaju vrijednosti koje će na novim osnovama profilirati Islamsku zajednicu ovdje i sada.

U tom novom osmišljavanju i razumijevanju pozicije i uloge Islamske zajednice što treba voditi ka željenoj identifikaciji, čini mi se potrebnim naglasiti da identifikaciju treba prvenstveno situirati unutar šireg okvira u kojem se Islamska zajednica omeđuje kao Zajednica važnih moralnih i društvenih vrijednosti i principa koji okupljaju i vežu sve one koji se sa tim vrijednostima i principima identificiraju. Dakako, jasno je da Islamska zajednica po svojoj vanjskoj fizionomiji, unutrašnjoj strukturi i definiciji nije postavljena kao Zajednica jednog staleža ili neke uže interesne grupe, zbog čega je još preče i nužnije da se odlučno profilira i razvija kao Zajednica vrijednosti i principa, Zajednica svih onih muslimana koji dijele te vrijednosti i koji su ih spremni svjedočiti, bilo svojom rukom (postupkom, djelom, činom), bilo svojim jezikom (govorom, vazom, tekstom), bilo svojim srcem (unutarnjim opredjeljenjem). Danas se osjeti takva potreba više nego ikad ranije. Danas je za takvu profilaciju, Zajednicu vrijednosti i principa, veoma pogodno vrijeme, možda i krajnje, i zato se ne smije propustiti.

Za profiliranje Zajednice vrijednosti i principa, koji istodobno generiraju nužni permanentni aktivizam i dinamičnost, ne treba žaliti napora da se gradi svijest  i oblikuje takvo shvatanje Islamske zajednice da nju pokreće i visoko se cijeni pojedinačni idealizam i pojedinačni zanos vjernika, njenih imama i uposlenika, a praktična mjera tog idealizma ustvari je realizam primjene i implementacije. Pojedinačni idealizam i zanos se udružuju i konstituiraju veći skup koji oslobađa i rasplinjuje moćnu združenu energiju kojoj smisao i usmjerenje daju borba za zajedničke vrijednosti i ideale, dok formalna institucionalna „tromost” i proceduralnost osiguravaju potrebni balans između, često anarhičnog, idealističkog zanosa i birokratske sklerotičnosti.

Nadalje, Islamsku zajednicu neophodno je usmjeravati i predano postavljati tako da ona bude prepoznatljiva dominantno kao Zajednica misije, služenja Bogu i servis potreba i dilema muslimana. Svaki uposlenik, imam, muftija, muderis, reisu-l-ulema, „civil” na službi u Islamskoj zajednici procjenjivat će se po tome koliko radi, energije i ljubavi daje za ostvarenje misijskih ciljeva i zadataka Islamske zajednice, koliko služi interesima i ciljevima koje je Bog ustanovio i koliko je efikasan servis potreba i dilema muslimana. Kada hoćemo saznati kakav je neko, koliko je sposoban i kvalitetan, da li je prikladan za neku odgovornu dužnost, odgovor ćemo dobiti tako što ćemo njegov lik i djelo staviti na jedan tas vage a na drugi staviti ove principe i odgovor će nam se sam dati u onome što pretegne.

„Da, mi smo Islamska zajednica” ponosno i časno je kazati svaki put kada Islamsku zajednicu postavimo tako da bude uz svoj narod, kada sa čašću i ponosom biva utočište slabom i nemoćnom čovjeku, dok je mjera za blizinu vlasti nužna potreba, odnosno bliska je samo onoliko koliko to treba da se ostvare interesi jasno proklamirane misije. Takva Islamska zajednica pojedinačno i parcijalno nije ničija,  a njezini su i pojedinačno i skupno svi koji to hoće da budu, koji je vole, koji su spremni da uvakufe dio svoga vremena radi služenja ciljevima Zajednice. Niko nije odbačen, a svima su ostavljena otvorena vrata prihvatanja. Ona integrira. Njome se ne vlada, nego joj se služi. Njeni položaji nisu samo privilegija, nego, prije svega, odgovornost i obaveza. U tako koncipiranoj Zajednici njeni uposlenici imaju i vide interes Boga, svih muslimana i Islamske zajednice ispred svakog ljudskog interesa. Ona je mjera svakome, a niko njoj nije mjera, njoj se prilagođava, a ona se ne prilagođava bilo kojem pojedincu, ljudskim prohtjevima i željama. To je Zajednica koju pokreću i vode hrabri i principijelni, ljudi koji se žrtvuju za ideale i vrijednosti, dok su uvijek kukavice i prelivode na margini.

Također, Islamska zajednica treba biti Zajednica kontinuiteta najboljih dosadašnjih iskustava i praksi u kombinaciji sa najboljim idejama sadašnjosti. Dakle, Zajednica koja visoko cijeni svačiji doprinos, pamti svačiju destrukciju tek toliko da je ne bi dvaput ujedala zmija iz iste rupe, međutim nije, niti pristaje biti opterećena ljudskim spletkama prethodnika. Ustvari, to je Zajednica koja prezire spletke, potvore, licemjerje, ne nagrađuje kalkulante (štaviše drži ih jeftinom robom), i također adekvatnim „pesticidima” na svojim „poljima”, „njivama” i „livadama” sprječava rast i cvjetanje raznovrsnih biljaka puzavica i povijuša u ljudskom obliku.

Ekrem Tucaković