Izazovi globalizacije

Iz ove slikovito ponuđene definicije od strane uvaženog prof. Mahathir Muhameda možemo nedvojbeno nazrijeti nekoliko veoma važnih elemenata na kojima je fundiran pojam globalizacije.

Globalizacija, kako je formulirana u ovoj definiciji je izum sjevernoatlanskih zemalja, bogatih zemalja, a potpuno je jasno da one žele kroz proces globalizacije zagospodariti svijetom, postati još bogatijim i u krajnjoj konsekvenci dominirati svijetom u procesu kreiranja ekonomskog, političkog i kulturnog života na globalnom planu.

Ove bogate zemlje već dominiraju svijetom, ali one se ne zadovoljavaju tim stanjem, već žele na supstilan ekonomski način dominirati i nacionalnim ekonomijama kako bi osigurale svoju neprikosnovenost u konkurenciji na ekonomskom tržištu.

Sa procesom globalizacije bogate zemlje nesumnjivo ostvaruju najveću dobit, ali se postavlja opravdano pitanje gdje su u svemu tome siromašne i nerazvijene zemlje, pa i same muslimani i muslimanske zemlje u sveukupnom globalnom životnom ambijentu.

„Muslimani i muslimanske zemlje suočeni su sa golemim i zastrašujućim izazovom. Globalizacija u svom sadašnjem obliku prijeti i nama i našoj vjeri. Mi svoj gnjev i frustracije ne smijemo ispoljavati uzaludnim, izoliranim nasiljem. Umjesto toga, mi trebamo planirati i ostvarivati razvoj svoje umme tako da bude osnažena informacijskom tehnologijom i sposobna da se nosi sa izazovima informacijskog doba.

To je naš stvarni džihad. Ja vjerujem da imamo dara i sposobnosti da osiguramo uspjeh tog džihada. (Mahathir, 2002: 18)

OPREČNE TEORIJE U PERCEPCIJI GLOBALIZACIJE

O globalizaciji i njezinim reperkusijama na modernu civilizaciju i život modernog čovjeka postoje rivalske teorije, često ideološki konotirane do mjere strasnih teorijskih i ideoloških sporova, odnosno sukoba rivalskih koncepcija.

Dok jedni u globalizaciji vide objektivan i spontan proces koji je nužan za ekonomski napredak, za druge je ona samo jedan veliki mit i proces ostvarenja projekta isključive dominacije bogatih nad siromašnim.

Dok za jednu struju predstavlja integraciju svijeta, za druge ona je upitna kao proces jer producira sve dublji socijalni jaz između ljudi i priprema teren za sukob civilizacija.

Za bogate globalizacija predstavlja nezaustavljiv civilizacijski napredak i otjelotvorenje gvozdene istorijske nužnosti, za siromašne i za gubitnike ona je samo jedna destuktivna sila.

Oni koji glorificiraju globalizaciju i u njoj vide samo pozitivne strane zovu se hiperglobalisti i za njih je globalizacija gvozdena istorijska neizbježnost.

Prednost globalizacije po njima je u povezivanju, integraciji svijeta putem ekonomske razmjene i jačanja međunarodnih transnacionalnih institucija, slobodnom protoku ljudi, kapitala roba i informacija.

Za skeptike globalizacija je samo jedan mit i po njima svijet nije nikada bio manje integrisan nego danas.

„O globalizaciji kao potčinjavanju, osvajanju ili okupaciji drugih prekookeanskih naroda bez dlake na jeziku, hrabro i pošteno, kako inače dolikuje odgovornom i čestitim intelektualcima, pišu i govore Noam Chomski, (Židov porijeklom), i nadbiskup Đenove Tetamanci. Ova ideologija je inače podijelila svijet, ekonomiste, političare, naučnike, filozofe itd.”(Silajdžić, 2006: 86.)

MUSLIMANI PRED IZAZOVIMA GLOBALIZACIJE

Globalizacija pored svih prednosti koje ima u svom nezaustavljivom širenju ima i određene manjkavosti koje moramo znati prepoznati da bi sačuvali svoju nacionalnu ekonomiju, svoj državni suverenitet i samosvojmost svoje kulture.

Dolaskom na čelo svjetske ekonomije neoliberalnog krila moći koncem sedamdesetih, njegovo osvajanje komandnih pozicija u (nadnacionalnim institucijama uvodi novi projekat globalizacije koji, poput parnog valjka, preoblikuje socijalni reljef svijeta. Najzad, na pragu novog milenijuma na kormilu globalizacije naći će se još militantnije krilo, globalne elite moći. (Pečujlić, 2003)

Navedimo primjer postojanja svjetskog ekonomskog arbitra (MMF) i drugih transnacionalnih ekonomskih korporacija kojima se siromašne zemlje povremeno obraćaju za ekonomsku pomoć da bi svojim građanima pružili minimum ljudske egzistencije, time se sve više ekonomski zadužuju i postaju htjeli to ili ne potpuni ovisnici o drugima, gube svoju autonomiju i suverenitet a njihove nacionalne ekonomije se pretvaraju u lokalne jedinice nezadržive ekonomske sile bogatih zemalja.

Na ovaj način bogati uvećavaju još više svoj kapital ali se istovremeno povećava i socijalna nejednakost i upravo ova crta globalizacije sve dublje stvara jaz između društava. I što je indikativno da se sve dublja polarizacija stvara ne samo između bogatih zemalja i Trećih zemalja svijeta, nego se siromaštvo širi i unatar bogatih društava.

Danas preko 1,5 milijarde stanovnika živi sa 1 dolarom dnevno. Na drugoj strani 255 svjetskih milijardera kontroliše više bogastva nego što iznosi kombinovani godišnji dohodak zemalja u kojima živi 44% stanovništva.

I svera kulture biva prožeta represivnim i autoritarnim likom globalizacije gdje bogati nastoje nametnuti svoj stil moderne i često permesivne zapadnjačke civilizacije.

„Informatičko-medijska revolucija i njeni kulturni proizvodi: TV serije, vijesti, i filmovi najavljuju kraj nacionalne kulture i identiteta.”(Pečujlić, 2003)

Pored ekonomske hegemonije bogatih nad siromašnim, u procesu globalizacije javlja se i kulturna hegemonija Zapada nad drugima koja označava stvaranje monokulture, potpunoj uniformnosti i standarnizaciji životnih stilova, razaranju svih drugih verzija, načina na koji može život da se živi. Nažalost, hiperglobalisti smatraju lokalne kulture arhaičnim, konzervativnim i ostacima prohujalih vremena, pa će nastojati putem informatičko-medijske revolucije preoblikovati lokalni kulturni prostor i na taj način se vrši „homogenizacija ukusa, zabave, hrane i životnih stilova:”(Pečujlić, 2003)

U našoj percepciji globalizacije koja sa sobom donosi nezaustavljiv materijalni napredak i druge prednosti i nedostatke o kojima smo govorili, neophodno je da kao muslimani koji učestvuju u stvaranju kulture u Evropi postupimo u skladu sa hadisom Poslanika s.a.v.s., koji kaže da je mudrost izgubljena stvar pa gdje god je nađete, uzmite je.

Zato, upoznajmo nepristrasno sve aspekte globalizacije, pa na mjesto poništavanja nacionalne kulture i sukoba civilizacija afirmišimo i promovišimo u interakciji sa drugima projekte pluralizma kultura, uzajamnog obogaćivanja i ukrštanja civilizacija. Nastojmo da vratimo nekadašnju moć naših predaka koji su imali iznimnu sposobnost apsporpcije i integracije pozitivnih dostignuća drugih naroda. Drugim riječima, nastojmo u svoje mišljenje integrirati sve ono što je pozitivno u suvremenom iskustvu, ali isto tako moramo znati i moći najvrednije sadržaje islama intelektualno unijeti u svijet u kojemu živimo.