Kako predstavljamo islam?

Dok sam sjedio na jednoj Večeri Kur'ana u Njemačkoj i slušao učače, gledao sam na platnu kur'anski prijevod na bosanski i njemački jezik. Naravno, zapade mi za oko prijevod izraza kafirun sa nevjernici, kako na našem, tako i na njemačkom jeziku. Ražalostilo me to. Posebno kada znam, kako mi vele ovdje u Njemačkoj, da je najčešće pitanje koje Nijemci postavljaju muslimanima kada s njima razgovaraju: ko smo mi, šta vaš islam i vaša vjera kaže o nama? Jesmo li mi nevjernici, kafiri? Sva sreća pa ovdje nema nikog osim muslimana, pomislih u sebi. Zbilja, postavlja se pitanje zašto mi uporno prevodimo izraze onako kako ih je neko protumačio, a ne onako kako stoje u izvorniku. I to ne bilo kojem, nego u Kur'anu Časnom.

Bog upozorava da jezicima svojim na Njega ne smijemo neistinu iznositi. Ako je On, uzvišen i slavljen neka je, za one koji negiraju ono što On objavljuje kao Svoju Objavu upotrijebio izraz oni koji poriču (ellezine keferu, kafirun), zašto mi upotrebljavamo izraz oni koji ne vjeruju ili nevjernici, umjesto da prevedemo kako i treba: oni koji poriču i prekrivaju, odnosno poricatelji? Da, jasno je da oni koji pripadaju nekim drugim svjetonazorima i tradicijama i danas negiraju ili poriču islam kao vjeru, Kur'an kao Božiju Riječ i Muhammeda, a.s, kao pečatnog poslanika. Međutim, ako to promatramo sa današnje tačke gledišta, nije li upravo i ovo jedan od razloga što su mnogi ljudi udaljeni od posljednje Allahove Objave?

Uzrok zaostalosti

Duboko sam ubjeđen da je osnovni uzrok zaostalosti muslimana i njihovog svijeta upravo onaj koji se tiče razumijevanja i tumačenja vjere. Ovo zemlja iz koje vam pišem ove retke u svom sistemu je ugradila da su svi ljudi jednaki pred zakonom. Mi, muslimani bismo rekli „pred Bogom i pred zakonom“. S tom razlikom da kod nas jednakost ostaje na jeziku, jer niti su, po nama, svi ljudi jednaki pred Bogom, niti pred zakonom. Ili što bi rekao Orwell, svi su jednaki, ali su neki jednakiji. Priča mi jedan imam i pokazuje gdje se u centru grada organizuju zajednički iftari i teravije. Na trgu, u samom centru, tik uz glavnu crkvu ili katedralu. Bez ikakvih problema. Sve dok jednog dana neki muslimani nisu počeli donositi prijevode Kur'ana i neke druge knjige i brošurice i dijelili ih prolaznicima. Kad se to desi, nema više iftara za takve muslimane na takvom mjestu. A razlog je jednostavan – prozelitizam ove vrste, ovdje nije dobrodošao.

Neki vole kazati da se ovdje više primjenjuju i poštuju islamske norme, nego što je to slučaj sa muslimanskim sredinama. Kada naši ljudi ovdje govore o kupovini auta, obavezno naglase da se na kraju ipak odluče da kupe od Nijemca, jer on neće slagati i prevariti. Kako onda imamo obraza te ljude svrstavati u ‘nevjernike’, a počesto se usuđujemo i izbaciti ih iz kategorije Sljedbenika Knjige, kako ih Kur'an oslovljava? Sve to, nažalost, pokazuje da imamo malo znanja o drugima, a još manje o sebi i svojoj vjeri. Ako mislimo da smo sve spoznali ili da je naša vjera, din-i-islam savršena vjera, onda moramo konstatovati da mi još nismo dokučili ni „s“ od tog savršenstva.

Muhammed, a.s. je milost svjetovima

Da, upravo ovih dana, dok pišem ove retke, obilježavamo mevludima rođenje Allahovog Poslanika, a.s. Da je ovaj naš problem, doista, teološki uvjerih se kada potražih prijevod dijela trećeg ajeta iz sure Maide (Trpeza). Zanimalo me da li će u prijevodu stajati savršenost ili upotpunjenost. ”Danas sam vam vašu vjeru usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera”. Naravno, pada u oči da je izraz ekmeltu (upotpuniti) preveden različito na dva mjesta, premda, za to nema potrebe. Nije sporna činjenica da je sve ono što dolazi od Savršenog savršeno, kao uostalom i Njegova posljednja objava odnosno islam. Međutim, mnogi zaboravljaju da je Kur'an posljednja Božija objava, da je Muhammed, a.s., posljednji i pečatni poslanik i da je on poslat svjetovima, a ne samo jednima ili samo nama muslimanima. I drugi imaju prava na njega i posljednju Božiju Riječ, Kur'an.

Često se pozivamo na ovaj ajet kad želimo konstatirati da je islam savršen i da Allah (Bog) neće primiti drugu vjeru osim islama, kako stoji u jednom drugom poznatom kur'anskom ajetu. Bojim se da Allah neće primiti ovakav naš ”savršeni” islam kakvim ga mi danas sebi i drugima prikazujemo. Sjećam se da je jedan moj prijatelj, govoreći o svom namazu, iskreno rekao: E, kako sam ga klanjao, ne bih ga sam od sebe primio! Bojim se da ni mi, muslimani, danas ne bismo sami od sebe primili islam kako ga skrnavimo i nakaradno predstavljamo. Uostalom, zar nam stanje u kojem jesmo ne kazuje upravo to, da nešto nije uredu s nama? Zato bismo trebali krenuti s prvim korakom kako i počinje svako putovanje, kako veli kineska poslovica. Za početak bismo trebali početi stvari nazivati pravim imenima. A, ako ćemo početi mijenjati se nabolje i započeti konačno poštovati norme, krenimo od poštivanja Božijeg Govora. Jer, kako reče jedan pametan čovjek: problem nije u (svetim) tekstovima, nego je problem u našim dušama.