Međunarodni sudski pritisak na Myanmar

Stradanje naroda Rohingya prouzrokovano nacionalističkom politikom vlade Mynamara dobiva sada međunarodni sudski epilog. Slike razrušenih sela, hiljada ubijenih i više od 700 000 protjeranih muslimana Arakana (Rakhine) iz 2017. godine potakle su institucije i borce za ljudska prava u svijetu da pokrenu sudski postupak protiv odgovornih: političkog i vojnog vrha Myanmara. Kako su izvijestili svjetski mediji, a o čemu je pisao i Preporod od 1. decembra ove godine, pokrenuta su tri postupka pred dva međunarodna suda i jednim nacionalnim sudom.

Međunarodni krivični sud (ICC), uspostavljen 2002. godine, ovlastio je u novembru ove godine tužioca ovog suda da nastavi s istragom navodnih zločina iz nadležnosti Međunarodnog krivičnog suda u vezi sa situacijom u Uniji Mynamar. Troje sudija za prethodni postupak našli su “da postoji razumna osnova za vjerovanje o rasprostranjenim i/ili sistematskim djelima nasilja koja su mogla biti učinjena i koja se kvalifikuju kao zločini protiv čovječnosti preko granice Myanmar-Bangladeš i progona na osnovu etničke i/ili religijske pripadnosti protiv stanovništva Rohingya”.

Istovremeno, najmanja država u Africi – Gambija – podnijela je Međunarodnom sudu pravde (ICJ) tužbu protiv Myanmara za počinjeni genocid protiv Rohingya muslimana. Do te okolnosti – da zemlja koja je kontinent daleko od mjesta izvršenja zločina – došlo je zbog okolnosti da je na čelu pravosuđa u Gambiji osoba visokih profesionalnih i moralnih kvaliteta.

To je Abubacarr M. Tambadou, koji je ranije radio kao pravnik u Tribunalu UN koji se bavio Genocidom počinjenim u Rwandi 1994. godine. Kada je Abubacarr posjetio izbjegličke kampove Rohingya u Bangladešu i čuo njihove priče, odlučio je da preduzme akciju. Objašnjavajući svoje djelovanje, on je naveo da je i njegova domovina bila mjesto masovnih kršenja ljudskih prava, ali da međunarodna zajednica nije ništa preduzela. Da je na vrijeme intervenisala, poštedjela bi narod Gambije dvije decenije strahota. Zato Gambija sada djeluje u pogledu stradanja Rohingya. Akciju Gambije je naknadno podržala Organizacija islamske kooperacije (OIC).

Treći postupak se vodi pred Federalnim sudom u Buenos Airesu (Argentina). Pokrenuli su ga Burmanska Rohingya organizacija iz Ujedinjenog Kraljevstva i neke južnoameričke organizacije za ljudska prava. Oni optužuju myanmarske lidere, na čelu sa Aung San Suu Kyi, za teške zločine uključujući i genocid, počinjene protiv Rohingya. Tužba pred argentinskim sudom za zločin počinjen u Myanmaru od strane počinilaca koji nisu argentinski državljani, moguća je prema konceptu univerzalne jurisdikcije.

Ovaj koncept označava nadležnost nacionalnih sudova da sude osobama osumnjičenim za teške međunarodne zločine- kao što su genocid, ratni zločini, zločini protiv čovječnosti ili mučenje- iako ni osumnjičeni ni žrtva nisu državljani zemlje u kojoj se sud nalazi. Ovaj institut je nastao iz prakse kažnjavanja pirata, opravdao ga je Hugo Grotius, korišten je od strane vojnih sudova nakon Drugog svjetskog rata i doživio puni zamah nakon Genocida u BiH i Rwandi. Prema podacima Amnesty International, 163 od 193 zemalja članica UN posjeduje zakone po kojima je moguće za jedno ili više međunarodno kažnjivih djela primjenjivati ovaj koncept. Međutim, ako se gleda na praksu, univerzalna jurisdikcija u većini slučajeva je mrtvo slovo na papiru.

Najpoznatiji slučajevi korištenja ovog koncepta su: suđenje Eichmannu u Izraelu 1961. godine, suđenje u Švajcarskoj 1997. godine Fulgenceu Niyonteze za Genocid u Rwandi, četiri sudske presude u Njemačkoj i to: Novislavu Đajiću, Maksimu Sokoloviću, Nikoli Jorgiću i Đurađu Kušljiću za izvršenje Genocida i drugih zločina u Foči, Kalesiji, Doboju i Kotor-Varoši, suđenje u Španiji gvatemalskim službenicima odgovornim za Genocid u Gvatemali, suđenje u Španiji salvadorskim službenicima za ubistvo šest jezuitskih svećenika, suđenje Pascalu Simbikangwa u Francuskoj 2014. godine za Genocid u Rwandi, itd.

Krivični zakon BiH poznaje koncept univerzalne jurisdikcije u jednom relativiziranom obliku (čl.12, t.4)- za djela za koja se može izreći kazna zatvora od pet godina ili više. Uslov je da se počinilac zatekne na teritoriji BiH i ne bude izručen drugoj državi. Koliko nam je poznato, ovaj institut nije korišten u BiH do sada iako je naša zemlja imala posebno moralno pravo na to, kao država na čijem teritoriju je počinjen genocid.

Za razliku od naše države, mala afrička zemlja Gambija, odlučila je da pred svjetskim sudskim forumom optuži jednu vladu čiji su organi osumnjičeni za Genocid. Time je stekla veliki moralni autoritet koji daleko prevazilazi njenu geografiju i broj stanovnika.