Nakon pandemije čeka nas plodna Zemlja

Zaista, Allah je Taj, Koji čini da zrnje i košpice proklijaju. On iz neživa izvodi živo, a iz živa neživo. To vam je, eto, Allah. Pa kuda se onda odmećete. On čini da zora sviće, On je noć odredio za počinak, a Sunce i mjesec za računanje vremena. To je određenje Silnog i Sveznajućeg. (Al-An'am, 95, 96).

U iskušenjima koja su nas zadesila proteklih dana postale su vidljivije blagodati koje su većini ljudi u redovnim okolnostima prikrivene i nepoznate. U danima oskudice uočavamo blagodati raznovrsne  hrane i Božijih nimeta, a kada čak i dobrovoljno, kao što je to slučaj ovih dana, bivamo  zatočeni, izolirani i ograničeni na kretanje unutar četiri zida, tek tada uviđamo blagodati slobodnog kretanja i putovanja.  Šejh El- Iskenderi je govorio:” Ko ne zna vrijednost blagodati koje ima, saznaće je kad ih izgubi.”

Realno je da nakon aktuelne masovne izloženosti strahu i panici mnogi od nas budu obeshrabreni i paralizirani za produktivan rad. Fiksiranost na mnoštvo trenutnih negativnih vijesti i zaokupljenost posljedicama od pandemije mogu učiniti besmislenim i beskorisnim svaku brigu i inicijativu za ono što dolazi u bliskoj budućnosti.

Naš dug spram budućnosti nije, međutim ništa manji, jer budućnost kao i prošlost i sadašnjost pripada samo i isključivo Bogu, a nama pripada samo ono što sami na vrijeme uradimo.

Prenosi Enes ibn Malik, da je  Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Kada bi nastupio Sudnji dan, a u ruci nekog od vas bila sadnica, ako bude u mogućnosti da je zasadi, neka to učini.” (Buharija i Imam Ahmed)

Poštujući sve mjere nadležnih organa o ponašanju u toku trajanja pandemije pokazujemo vjerničku i građansku odgovornost. Pandemija će proći kao i mnoga druga iskušenja i patnje koje pogađaju ljude od pamtivjeka. Povratak normalnom životu biće lakši ako se pripremimo za obaveze koje slijede.  Sa rodne i plodne zemlje bosanske hranili su se naši očevi, a i mi sami najslađe zalogaje pojeli smo ubirući plodove usjeva koje smo vlastitim rukama posijali.

Dok se procjenjuju ogromne  ekonomske štete od pandemije koje će biti globalne, važno je dodatno naglasiti našu odgovornost za obrađivanje plodne bosanske zemlje. Naše plodne oranice, njive i žitnice veća su garancija da možemo ublažiti i prebroditi ekonomske posljedice i oskudicu od novca koji nam ne jamči utočište od gladi kada na tržištu nedostaje osnovnih životnih namirnica. Tu sliku smo ovih dana zbog straha od nestašice često viđali u velikim tržnim centrima i prehrambenim prodavnicama.

Susret sa zemljom koja hrani i opskrbljuje čovječanstvo istovremeno je i naš svojevrsni susret sa Stvoriteljem. Svaki izdanak u svom ponovnom i jedinstvenom proljetnom buđenju i klijanju neporeciv je Njegov znak. Prolaziti nemarno pored takvih znakova, znači zaboravljati da smo i mi zemaljsko sjeme koje će iznova niknuti na dan proživljenja.

“ I On je Onaj koji je spustio vodu s neba. Pa smo Mi njome dali da raste svaka biljka i iz njih izveli zelenilo iz koga izvodimo zrnje u klasovima. A od palme njene čahure, grozdove lahko dohvatljive, i Mi (izvodimo) vrtove s grožđem, hurme i šipke koje je slično, a raznovrsno. Pogledajte plodove (svakog od toga) kada cvate i gledajte zrijenje svakog od njih. Zaista u tome vi imate znakove za ljude koji vjeruju. ( El-En’am 99)

Neko je od rječitih ljudi rekao: “Ako imaš medalju blagodati, veži je lancem zahvalnosti.” Naša zahvalnost u nadolazećem vremenu za blagodati koje smo u iskušenjima ponovo spoznali prepoznat će se u proljetnoj sjetvi, u razboritoj odluci da čestitim radom plodnoj zemlji udahnemo novi život. Neka Božija pomoć i bereket prati one koji i nakon velikih iskušenja  donesu takvu  hrabru i razumnu odluku.