“Izgubljeno” u vremenu pandemije: Wilfred C. Smith o smislu religije

Tokom protekle godine svjedočili smo različitim izazovima i strahovima koji su nas snagom svoga neočekivanog nastupa odvojili od onog što čini našu svakodnevnicu i daje nam priliku da živimo svoje polu-živote.

Usljed drame kojoj smo svjedočili, ostali smo, između ostalog, uskraćeni i za neke kulturne sadržaje, znanstvene susrete, intelektualne rasprave i za još mnogo toga što nam daje priliku da opstanemo kao ljudi. Ipak, čini se kako se polahko “vraćamo”. U pokušaju kolektivnog otrježnjenja od onog što je više od “događaja”, htio bih podsjetiti na knjigu koja je u vrtlogu covid pandemije, sasvim nepravedno, ostala gotovo neprimijećena.

Riječ je o knjizi Smisao i kraj religije (El-Kalem, 2019.), autora Wilfred C. Smitha, a koju u bosanskog jezičkoj varijanti možemo čitati zahvaljujući prevodilačkom angažmanu dr. sc. Samedina Kadića sa Fakulteta islamskih nauka (FIN) u Sarajevu.

Knjiga predstavlja iznimno vrijedan doprinos znanstvenom proučavanju religije, osobito u kontekstu komparativnog pristupa koji je bio karakterističan za autorov znanstveno-istraživački duh. Premda je studija izvorno objavljena 1962. godine, njen sadržaj i kritički pristup ostaju važnim i poticajnim za svako novo razviđanje pitanja i problema vezanih za izučavanje religije. Smith govoto gadamerovski poziva na “raščišćavanje tla” u pokušaju novog ili drugačijeg pristupa religiji, a koji bi podrazumijevao odustajanje od vječnih pitanja “šta određena religija jeste” sama po sebi, te odgovorno sučeljavanje i radikalno preispitivanje naših konceptualizacija, pretpostavki i predrasuda. Smith je uvjeren da bi krajnji ishodi takvih nastojanja mogli voditi boljem razumijevanju vlastite, ali i drugih religijskih tradicija, koje nas uvijek iznova pozivaju na “odgonetanje” znakova transcendencije.

Važan momenat koji kod Smitha pronalazimo, a koji dodatno argumentira značaj njegova znanstvenog pristupa, jeste njegovo upozorenje – koje je, nažalost, mnogo puta prekršeno – da prilikom analize i interpretacije onog što jeste religija drugih ne padnemo u zamku “učitavanja svojih ideja drugima”, ili pak viđenja vlastitih pojmova/ideja “aksiomatski valjanim”. Drugim riječima, Smith poziva da drugima damo priliku da budu ono što jesu. Duboko svjestan unutarnjeg “savezništva” znanja i moći, kao i skrivenih tendencija instrumentalnog uma, Smith će svojim tekstom i ukupnim intelektualnim pregnućem pozivati na argumentirano i znanstveno utemeljeno bavljenje fenomenom religije.

Pored toga što u predmetnom djelu zasebno poglavlje posvećuje islamu, profesor sa McGill Univerziteta i Harvarda će napisati i još dva djela čiji sadržaj u potpunosti posvećuje pokušaju razumijevanja islama na njegovim različitim razinama: Islam in Modern History (1957) i On Understanding Islam (1981). U djelu na koje ovdje ukazujemo, autor naglašava osobitu sprecifičnost islama u odnosu na druge religije, a koja se ogleda u činjenici da je riječ o jedinoj religiji čije ime se pojavljuje u njenom temeljnom Tekstu, te da je islam jedina religija u čijoj tradiciji pronalazimo izvorni pojam koji svojim značenjem korespondira onome što je kasnije označavamo pojmom religija.

Smith gotovo da anticipira ono što će nekoliko decenija nakon njega ustvrditi Jurgen Habermas, Charles Taylor, Peter L. Berger, José Casanova i drugi prominentni autori, kada ukazuju na prerano donesene zaključke o dekadenciji religije i religijskih tradicija usljed procesa modernizacije/sekularizacije i snažnog uspona znanosti. S tim u vezi, važnost Smithovog djela treba tražiti i u činjenici rastućeg interesa za interdisciplinarnim istraživanjima religije, što je kontekst u kojem naš autor ima što ponuditi.

O značaju Smithovog pristupa izučavanju religije pisali su neki od najznačajnijih autoriteta iz oblasti filozofije i antropologije religije, poput John Hicka i Talal Asada, što dodatno legitimira njegov doprinos i preporučuje njegov tekst.

Iako gotovo paradoksalno (ako posmatramo vrijeme nastajanja izvornog teksta), predmetna studija predstavlja stvarni doprinos daljnjem izučavanju religije/a na našim prostorima, bilo da je riječ o znanstvenoj perspektivi karakterističnoj za filozofiju, fenomenologiju, sociologiju ili antropologiju religije.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH – Media centra d.o.o