Karakteristike uspješne porodice
Piše: Hasiba Saračević (Zbornik radova “Žena u porodici i društvu”)
I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas od vrste vaše stvara žene da se uz njih smirite, što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su zaista pouke za ljude koji razmišljaju. (Er-Rum, 30:21)
Porodica se zasniva sklapanjem braka, u prisustvu svjedoka, porodica mladenaca, rodbine i prijatelja, a prema preporukama Časnog Kur'ana i Sunneta.
U izgradnji snažne porodice nezamjenjiva je uloga žene. Ona nerijetko ima presudan utjecaj, dobar ili loš, na ostale članove porodice. Poznati pjesnik Hafiz Ibrahim govori o ženi kao pravoj školi čiji je proizvod plemenito društvo. Žena se nalazi na onoj tako važnoj stazi ka duhovnom rastu članova porodice. U tome joj je potrebna zaštita i puna podrška. (…)
Porodicu ne čini snažnom samo jedno svojstvo. Snaga dolazi iz načina na koji članovi komuniciraju, kako se odnose jedni prema drugima i šta porodica kao grupa, odnosno porodični članovi kao pojedinci rade da bi podržali jedni druge. Snažne porodice komuniciraju lahko i dobro, često, otvoreno, jasno i direktno. Među njima se odvija mnogo razmjene osjećanja, nada, snova, strahova, užitaka, tugovanja i iskustava, kroz razgovor i zajedničke aktivnosti. Vjerovatno je najvažnija komunikacijska vještina slušanje.
Zadovoljstvo je stanje u kome je čovjek dovoljno sretan sa onim što ima, odnosno zahvalan odredbom Gospodara. Zadovoljne porodice su stabilne i ne dozvoljavaju drugima da određuju, na bilo koji način, ono što one treba da budu ili imaju. Jake porodice imaju potrebu za povezivanjem sa prošlošću, one imaju povijest, čuvaju je i prenose novim naraštajima. Ona se stvara pričanjem najdražih porodičnih priča, važnih događaja koji su se desili članovima porodice ili pak ostajanjem u kontaktu sa njenim članovima kada se odsele. Također, porodična historija se čuva porodičnim okupljanjima, komuniciranjem i korespodencijom, te osiguranjem da djeca upoznaju članove familije koja im pomaže da steknu osjećaj pripadnosti i identiteta. (…)
Porodice koje znaju da se nose sa izazovima i da izađu u susret individualnim potrebama svojih članova su otpornije na krize i stres. Otporne porodice rješavaju probleme u međusobnoj saradnji, zajedničkim razmišljanjem i otvorenošću jednih prema drugima, kao i njihovim idejama. Ovakav pristup doprinosi jačanju porodice, te predstavlja njenu samozaštitu. (…)
Snažne porodice imaju fokus na uspjeh umjesto neuspjeha. Ne misle o onome što nisu postigle već svoje slabosti pretvaraju u svoje snage. Stalno preispitivanje, priznanje grešaka i iskreno pokajanje članova porodice je od iznimne važnosti. Time se stiče unutarnja snaga, jača vjera u Allaha i međusobno povjerenje u porodici.
Vrijednosti su ogledalo onoga što jesmo, naše kulture i našeg jedinstvenog naslijeđa. One daju porodici moć da uspostavi prioritete u donošenju odluka važnih za život. Vrijednosti imaju uticaj na sve odluke i izbore koje porodica pravi. Vrijednosti utječu na ciljeve porodice i putokaz su joj kroz život.
Porodice sa osjećajem za duhovnost nose zahvalnost i osjećanje nade koja prepoznaje čak i male događaje u životu kao posebne. Duhovnost im pomaže da se nose sa uspjehom kao i neuspjehom. Duhovnost je također pomagač u porodičnom razumijevanju tuđih osjećaja, potreba i dobrobiti. Porodična duhovna snaga dolazi od dijeljenja sličnih vrijednosti i otkrivanja smisla života kroz vjeru u Boga. (…)
Ukoliko uspijemo izgraditi duhovno snažnu porodicu, skladno ispunjenu imanom i ahlakom, riješit ćemo, ili bar u velikoj mjeri ublažiti brojne probleme kao što su nasilje u porodici, alkoholizam i niz drugih nasrtaja na pojedinca i društvo.
Gospodaru naš, podari nam u porodici našoj mir i radost, i daj nam snage da se borimo za njenu dobrobit, kao i dobrobit svih ljudi.
Amin.