Autoritet znanja ili moći?

U filozofskom razmatranju nastanka moderne moguće je pronaći više mišljenja o vremenu nastanka ove epohe. Tako, naprimjer, historičar Arnold J. Toynbee smatra da je moderna nastala u posljednjem kvartalu XV st. kada nastaju i prva geografska otkrića nošena tehnološkim izumima. Moris Berman smatra da je za nastanak moderne ključna Francuska buržoaska revolucija, dok Cippola smatra začeće moderne pojavom industrijske revolucije.

No, neki smatraju da moderna započinje intelektualnom i znanstvenom revolucijom, koju je započeo Francis Bacon (1561-1626) poznatim poklikom: “Znanje je moć!”

Nije mi namjera pisati o moderni, nego pažnju ću posvetiti citiranom Baconovom pokliku, a u povodu nove školske, mektepske i akademske godine.

U učenju islama znanje je postulirano na sami vrh ljestvice vrijednosti. Ono je najobuhvatniji Božiji atribut, pa čak i od atributa milosti, za kojeg se kaže u svetom predanju da obuhvata sve. Naravno, u vjerničkoj pobožnosti nema kvaliteta (dobra) ukoliko je, kao takva, lišena novih, svježih spoznaja.

Vrijedno je i prisjetiti se da je riječ upravo prvi komunikacijski čin putem kojeg je dragi Bog prozborio stvorenim svjetovima. U sufizmu (uvjetno kazano islamskome ezoterizmu) stvaralačka riječ kun koja označava sâmi čin stvaranja obiluje simbolizmima, a koja je, opet, usko povezana sa znanjem/riječju/spoznajom. U konačnosti, prvi kur'ânski nalog je poziv na znanje, da se u ime Gospodara svoga čita ono što je On stvorio.

Ovaj period godine je jedan od najstresnijih, ne za učenike (koji se nakon dužeg godišnjeg odmora vraćaju u klupe) koliko za njihove roditelje, imajući u vidu da ih očekuje svojevrsni ekonomski “desant” na i onako skromne kućne budžete. Poskupljenja kojima svakodnevno svjedočimo itekako će se odraziti i na budžet koji je neophodan da se dijete pripremi za novu školsku godinu. Koliko god da su naši budžeti skromni (a kod većine je tako, gdje je jedno ili nijedno zaposleno s primanjima koja su “debelo” ispod sindikalne potrošačke korpe ili prosječnih primanja) ulaganje u znanje nije trošak, nego najbolja moguća, trajna, investicija.

Međutim, pitanje iz naslova ove kolumne nameće jednu važnu, i sve prisutniju dilemu: čemu dati prednost: zvanju fundiranom na znanju, ili svoj put ka ostvarenju zacrtanih životnih ciljeva hoditi kroz poslušnost i služništvo koje je “oslobođeno” blagodati znanja, jer poslušnost i znanje su vrijednosni antonimi.

Prvi put je teži i mukotrpniji, dok je drugi mnogo lakši, ali je ujedno i dehumanizirajući. No, ostvareni “uspjeh” na “lakši2 način ostavlja nesagledive posljedice, ponajprije u duhovno-etičkoj i intelektualnoj osobnosti. Prvi pokazatelj deformiteta se uočava u načinu postizanja autoriteta u radnom ili društvenom okruženju. Umjesto autoriteta znanja, nameće se princip uspostavljanja autoriteta moći. On se manifestira kroz nizak prag tolerancije prema drugom mišljenju i osobama, umišljenost, intelektualnu prepotentnost (jalavost), nekritički odnos prema sebi i svojim postupcima i tako dalje.

Svaka osoba koja drži do svoga dostojanstva i časti, ali i vjere (kada je kategorija vjernika u pitanju) svoj autoritet će nastojati crpiti iz znanja, a nikada iz moći. Znanje oslobađa čovjeka iz okova prizemnosti, uskogrudnosti i uskovidljivosti, ono mu naprosto otvara horizonte na kojima će (u)vidjeti svijet onakav kakav on, doista, jeste, gdje svaki čovjek ima svoju ulogu i vrijednost.

Također, čovjek znanja će biti konstruktivan društveni faktor koji će svojim integrativnim pristupom nastojati pronalaziti, zajedno s ljudima oko sebe, najbolja i najkvalitetnija rješenja za izazove koji se nameću pred društvo. Zato je i Bacon govorio da je znanje moć.

Zašto (još) izabrati autoritet znanja, a ne moći?

Iz jednostavnog razloga: prvi je trajniji, dok je potonji kraći, relativniji, jer traje koliko i čovjekova moć. Historija je zabilježila mnoge ljude koji su bili “moćni” dok su vladali, da bi odlaskom s pozicija nestao i njihov autoritet, dok s druge strane bilježi i one čiji autoritet je prisutan i nakon njihovog biološkog nestanka.

Našim đacima, ali i njihovim učiteljima i nastavnicima želim uspješnu školsku godinu, s najusrdnijim željama da postignu što bolje rezultate i usvoje što više znanja na kojem će, kasnije ako Bog da, graditi i izgraditi svoj autoritet.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH – Media centra d.o.o.

(Preporod.info)