Sveti mir, a ne sveti rat!

U vrijeme privremenog primirja u Gazi, kada su strasti još uzavrele a globalna islamofobija u porastu, reisul-ulema Husein-ef. Kavazović posjetio je Islamsku zajednicu Bošnjaka u Njemačkoj i odaslao nekoliko poruka koje se mogu shvatiti kao ključna usmjerenja za ponašanje u teškim periodima poput ovog.

Istaknuvši da Njemačka ima svoje poglede na svijet, zakone i obaveze te da je otvoreno društvo koje svakom daje šansu, dodao je kako je malo takvih država te da to treba znati cijeniti. “Naravno, boli nas ono što se dešava u Izraelu i Palestini. Boli nas kada vidimo da stradaju nevini ljudi, djeca, žene, starci. Ovo nije nikakav rat između muslimana i Jevreja. Ne, nemojte da pristanemo na takav narativ. To nije sukob između Jevreja i muslimana, to nije sukob između Biblije i Kur’ana. To je politički sukob, i taj sukob se može samo razriješiti na političkoj ravni. Govorim to vama u Njemačkoj, jer ova zemlja ima dug, znate koji. Ali i mi imamo dug, jer u Bosni i Hercegovini, u našoj domovini, našem Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Travniku, Bihaću, nikada Jevreji nisu živjeli u getu. Živjeli su zajedno po našim mahalama. Stara sinagoga u Sarajevu je samo 50 metara od Gazi Husrev-begove džamije. Jevreji u Sarajevu su jako doprinijeli za razvoj grada. Jedan osmanlijski valija je zatočio Jevreje da bi ih opljačkao, Sarajlije su same provalile u zatvor i oslobodile ih. To smo mi. To su bosanski muslimani. Zašto? Zato što su to naše komšije, naša braća, naši rođaci. Komšiluk je sveta stvar. Vidio sam vašu džamiju ovdje. Ona se nalazi uz dvije crkve. Za muslimane je komšiluk sveta stvar, kao što je mir sveta stvar”, naglasio je dodavši da “ne postoji sveti rat, da postoji samo sveti mir među ljudima”.

Osim toga, reisul-ulema je pozvao muslimane da se založe za spomenute vrijednosti: “Želim vam kazati da se založite za ove dvije svete stvari, kao džemat, kao muslimani. Založite se za sveti mir među ljudima i založite se za sveti komšiluk, za dobre odnose sa svojim komšijama, neka to bude vaša legitimacija, neka to bude vaš pasoš s kojim ćete se pokazivati pred drugima”.

I baš je u ovakvim vremenima – kada potcijenjena desnica zauzima sve ozbiljniji politički prostor u Evropi, a Orban, Le Penova i notorni Gert Wilders postaju nove političke zvijezde – nužno redefinirati važnost međureligijske saradnje i potcrtati da jedni drugima nismo neprijatelji; da je neprijateljstvo eksces a dobar odnos pravilo. Posebno stoga što desničarski uspon redovito prati promjena na diskurzivnom nivou, pa se jezik koji se do jučer smatrao ksenofobnim na izvjestan način normalizirao. Drugim riječima, muslimane je postalo normalno nazivati imenima koja su krajnje rasistička, ksenofobna i diskriminatorska. Da stvar bude gora, politički uspon desnice će, ukoliko se poruke o međusobnom poštovanju ne shvate krajnje ozbiljno, gotovo sigurno dovesti do krajnje institucionalne diskriminacije manjina.

Da se historija često ponavlja, svjedoče i paralele koje bismo, iz spomenutoga, mogli povući s usponom fašizma između dva svjetska rata pa se upitati kuda nas to vodi. Historičar Robert Paxton s pravom ističe da današnji fašizam, odjeven u patriotsku retoriku, ciljajući na različite “neprijatelje”, poput muslimana u zapadnoj Evropi, ima jednako opasne ciljeve kao i klasični fašizam. Porast desničarenja – i susljedno tome normalizacija narativa poput Wildersovog o islamu kao “fašističkoj ideologiji” i “zaostaloj religiji” – ukazuje na opasne tendencije koje nisu prijetnja samo muslimanima nego svim manjinama. Osim toga, opasnost koju predstavljaju desničarski narativi u Evropi nije samo teoretska već dovodi do stvarnih posljedica po manjine i osnovne vrijednosti na kojima je izgrađena moderna Evropa.

U tom su smislu iznimno važne poruke o međureligijskom dijalogu koje je reisul-ulema uputio tokom posjete Njemačkoj. Jer, ono što se decenijama događa u Palestini ima izravan utjecaj na odnose unutar njemačkog društva, posebno između židovske i muslimanske zajednice. Njemački pristup često se temelji na pojednostavljenom pogledu na antisemitizam i islamofobiju, gdje se ove dvije manjine nastoje predstavljati kao apsolutno suprotstavljene čime se zanemaruje unutarnja raznolikost dvije zajednice, ali i banaliziraju uzroci pogubnih oblika diskriminacije. Zato je to uglavnom na štetu, i jedne i druge zajednice, i muslimana i jevreja. Prepoznavanje mogućih scenarija kojima vode ovakva pojednostavljivanja je ključ za sprečavanje kobnih posljedica.

Treba biti svjestan da trenutna politička klima zahtijeva od vjerskih i civilnih lidera, kao i od običnih građana, da se aktivno suprotstavljaju isključivosti i promiču dijalog i razumijevanje. Međureligijska saradnja i solidarnost postaju ključni alati u borbi protiv destruktivnih trendova, ali i garant očuvanja temeljnih vrijednosti na kojima je izgrađena savremena Evropa. Suočavanje s islamofobijom i antisemitizmom, u svjetlu Wildersove pobjede i sličnih političkih trendova, postaje još zahtjevnije. Ranije je Vijeće muftija naglasilo da se sukobi na Bliskom istoku ne smiju koristiti kao povod za vjerske podjele, jasno stavljajući do znanja pozicije našeg islamskog učenja. Takav pristup je nužan kako bi se suprotstavilo širenju predrasuda i razumjela složenost međunarodnih sukoba, bez stvaranja novih podjela.

U takvom okruženju, poruke reisa Kavazovića i Vijeća muftija o potrebi za međureligijskom saradnjom i očuvanjem mira postaju od suštinske važnosti. I to se odnosi kako na Bosnu i Hercegovinu, tako i na cijeli svijet. Na kraju, istupi u kojima se promovira svetost mira nisu retorički budući da učitavaju cijeli set vrijednosti koje su nam važne. Stoga, oni znače i odražavaju odlučan stav svih nas u borbi protiv politika koje promoviraju isključivost i diskriminaciju. Samo tako možemo osigurati da “nikada više” ne bude samo prazna fraza, već stvarna obveza prema budućnosti koju želimo izgraditi.

(IIN Preporod)