Hutba muftija Fazlović na Maršu mira: Put istine uvijek je najbolji put
Muftija tuzlanski dr. Vahid-ef. Fazlović pridružio se danas učesnicima Marša mira na lokalitetu Jaglić/Šušnjari, gdje je predvodio džuma-namaz i održao hutbu u kojoj je, između ostalog, poručio da se sjećanje na žrtve mora čuvati kao čin pravde, a ne mržnje.
Istakao je da je obaveza sadašnjih i budućih generacija čuvati istinu, suprotstaviti se negiranju genocida i graditi jedinstvo koje će biti najbolja zaštita od ponavljanja zločina.
U hutbi je podsjetio na historijsku odluku donesenu na Šušnjarima u julu 1995. godine, zahvalivši borcima koji su omogućili da hiljade ljudi pronađu put do slobodne teritorije, dok je, odajući počast šehidima, naglasio da Marš mira svake godine potvrđuje nepobitnu istinu o genocidu i šalje poruku da svaki zločin mora biti nazvan pravim imenom, a njegovi počinioci odgovarati.
Govoreći o odgovornosti vjernika i društva, muftija Fazlović je prenio i ključne poruke hutbe reisul-uleme Husein-ef. Kavazovića, istakavši da kultura sjećanja ne smije biti svedena na jedan dan u godini, nego mora postati dio odgoja, obrazovanja i kolektivne svijesti.
Hutbu muftije Fazlovića prenosimo u cijelosti:
Hvala neka je Allahu Uzvišenom, Stvoritelju Nebesa i Zemlje i Stvoritelju svih ljudi. On je sve stvoreno obuhvatio Svojim znanjem. S Njegovim imenom sve počinje i sve završava.Svjedočimo da nema boga osim Njega, Jedinoga, Koji nema druga, i svjedočimo da je Muhammed, alejhi selam, Njegov poslanik. Allahu naš, smiluj se i blagoslovi poslanika Muhammeda, alejhi selam, njegovu čestitu porodicu i asha
Poštovana braćo i sestre, cijenjeni prijatelji!
Današnji ibadet džuma-namaza obavljamo 10. jula 2026. godine odnosno 25. muharrema 1448. godine u Šušnjarima kod Srebrenice. Ovih dana mjeseca jula, prije trideset i jednu godinu, na ovom historijskom mjestu je donesena teška i sudbonosna odluka s ciljem da se postigne spas i izbavljenje za desetine hiljada nedužnih ljudi koji su u Srebrenicu i Žepu, zaštićene zone UN-a, došli iz šireg prostora Podrinja. Da ovdje nije donesena tako hrabara odluka da se spas potraži na putu do slobodne teritorije, razmjere Genocida bi zasigurno bile mnogo veće, a u takve namjere agresora smo se mogli uvjeriti samo nekoliko dana kasnije.
Stoga, u ovim blagoslovljenim trenucima ovdje u Šušnjarima, svi mi koji sudjelujemo u veličanstvenom svjedočenju pridružujući se Maršu mira, iskazujemo veliku zahvalnost hrabrim i pribranim gazijama za svaki život koji je sačuvan na dugom i tegobnom putu koji je agresor nastojao da, bez izuzetka, učini maršom smrti i genocida. Danas se s velikim bolom sjećamo svih šehida koji su na ovom putu, bez ikakve krivnje i nezaštićeni, zvjerski u zasjedama dočekivani, na prijevaru zarobljavani, masovno u logore odvođeni, nemilosrdno mučeni i, na kraju, svirepo ubijani i u jame grobnice zatrpani.
Poštovani učesnici ovog dostojanstvenog i miroljubivog pohoda!
Čast nam je što zajedno s vama na ovom mjestu obavljamo ibadet džuma-namaza. Marš mira je već dugo, uz dženazu šehidima i komemoraciju, posebno važno svjedočenje u obilježavanju godišnjice Genocida. Dolazite iz cijele Bosne i Hercegovine i iz mnogih krajeva svijeta podnoseći iznimno veliki napor kako biste Maršom mira čuvali sjećanje na Marš smrti u kojem su za nekoliko dana ubijene hiljade nedužnih ljudi. Vi tako na sve strane šaljete poruku kolika je važnost mira, ali i koliko je važno biti svjedok na putu istine o ljudskom zlodjelu kako se ono ne bi ponovilo i kako bi se ispunila pravda i mir trajno osigurao.
Stoga svi vi učesnici Marša mira zaslužujete veliku pažnju i zahvalnost koju vam i ovom prilikom iskazujemo. Boga Svemogućeg u ovom mubarek-danu molimo da vam podari dobro zdravlje i lijepu budućnost. Nemjerljiv je vaš doprinos što se ovih dana šalje poruka cijelom svijetu da je put istine uvijek najbolji put za siguran i sretan život ljudi. Prema Kur’anu plemenitom: ”Istina je ono što nužno biva, što opstaje. Laž je kratkog vijeka, ona propada i prolazi”. (El-Isra, 81) Obmane koje laž proizvodi kratko potraju i brzo se pokaže njihova besmislenost. One su, kako nas opominje Allah Sveznajući: …kao varka u ravnici u kojoj žedan vidi vodu, ali kad do tog mjesta dođe, ništa ne nađe… (En-Nur, 39)
A istinom i pravdom je Uzvišeni Bog upotpunio Svoju Riječ i nema toga ko će Njegove riječi izmijeniti, obznanjuje nam se u Kur’anu časnom. (El-En’am, 115)
To je svjedočenje i ostalih svetih i mudrih knjiga. Istina i pravda su poput svjetla i na Nebesima i na Zemlji. Istina i pravda su temelji za postojanje i opstanak svijeta. Zato su zasigurno na Pravom putu oni koji vjerno svjedoče Istinu i nikad ne odustaju od principa pravde.
A zar upravo vi, cijenjeni pregaoci na ovom zahtjevnom putu Marša mira, ne sudjelujete u činu kojim najodlučnije i najsnažnije potvrđujete istinu o zločinu Genocida nad Bošnjacima u Srebrenici?! Vaša poruka je jasna: svako za svoja zlodjela mora odgovarati i svaki se zločin mora nazvati pravim imenom. Ovaj vaš veliki zalog i samoprijegor je neupitan putokaz prema dobru, istini i pravdi.
Hvala vam što svake godine na ovaj način pružate podršku i utjehu majkama Srebrenice i svim porodicama stradalih u Genocidu i drugim zločinima u ovoj zemlji. Hvala vam što donesete nadu i ulijete dodatno samopouzdanje hrabrim i dobrim ljudima koji su obnovili svoj život ovdje u Srebrenici i u cijelom Podrinju.
Cijenjena braćo i sestre, uvaženi sudionici Marša mira!
Danas ću vam prenijeti i poruke iz hutbe koju poštovani reisul-ulema Husein-ef. Kavazović kazuje u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevi, i koju će hatibi u svim našim džamijama prenositi džematlijama.
Draga braćo u dini-islamu, poštovani džemate!
Nalazimo se u danima koji u našoj kolektivnoj svijesti, ali i u historiji čitavog čovječanstva, nose najteži teret tuge, boli i sjete. Sredina mjeseca jula nas svake godine nepogrešivo vraća u Podrinje, u našu Srebrenicu. Vraća nas na šehitluk, harem u Potočarima, gdje bijeli nišani nijemo, ali snažno svjedoče o planetarnom zločinu – o Genocidu počinjenom nad bošnjačkim narodom zaštićene zone Ujedinjenih nacija.
Bol i tuga koje nosimo u sebi trajno će ostati u nama, jer rečeno je da se proživljena bol nikada ne može zaboraviti. Ali, naša je obaveza nadići njenu silinu i ne dozvoliti da nas slomi. Vjera nas uči i budi u nama snagu da strpljivo podnosimo svako iskušenje, pa i ono najteže. Mi, hvala Allahu, svih ovih godina nismo klonuli duhom niti smo pognuli glavu pred zlom. Pružili smo snažan otpor kojem se divi cijeli svijet. Naučili smo kako nositi teret boli koja nam je nametnuta. Strpljivo i neumorno nastavit ćemo se boriti protiv zaborava, ali i protiv mržnje, pazeći da ona nikada ne otruje naša srca i naše duše.
Uzvišeni Allah nas u Kur’anu opominje i naređuje nam: ”O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti.” (El-Ma’ide, 8)
Iz ovog ajeta učimo ključnu moralnu pouku: pamćenje i sjećanje na žrtve Genocida čin je vrhunske pravde i čestitosti. To je ispunjavanje Allahove izričite naredbe o pravednom svjedočenju. Jer, mi Srebrenicu ne pamtimo da bismo mrzili, već da bismo osigurali da istina pobijedi laž i da se zlo više nikada i nikome ne ponovi.
Mi, bosanski muslimani, naučili smo, kao malo ko u svijetu, da na putevima mržnje rastu samo smrt, očaj i bolest duše. Na mitologiji krvi i tla mogu se utemeljiti samo nesreća i zločin. Oni koji zaborave da Zemlja i sve što je na njoj pripada Bogu i da su sva Božija stvorenja jednaka u svom dostojanstvu, na korak su od zločina.
Srebrenica nas uči da zlo nikada ne miruje. Živimo u vremenu narastanja i institucionalnog negiranja zločina Genocida. Protagonisti zla ulažu velike napore da umanje zločin koji su počinili i da pobrišu granicu između zločinca i žrtve. Nadaju se da lažima mogu dovesti u pitanje historijske činjenice. Oni svjesno računaju na naš zamor, nadajući se da ćemo ustuknuti pred njihovim drskim lažima.
Zato kultura sjećanja i pamćenja ne smije biti svedena na samo jedan dan u godini ili na puku manifestaciju žaljenja. Ona mora postati dio našeg svakodnevnog identiteta, našeg obrazovnog sistema i našeg porodičnog odgoja. Naša je moralna dužnost da svojoj djeci prenesemo istinu, ne da bismo ih trovali mržnjom, već da bismo ih opremili budnošću i sviješću da zlo ne miruje.
Zato nas Allahov Poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u dobro poznatom hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., uči: ”Vjernik ne smije dozvoliti da bude ujeden iz iste rupe dva puta.” (Buhari i Muslim)
Ovaj hadis je vjerski temelj naše kulture pamćenja, ali i naše direktne obaveze prevencije Genocida. Prevencija Genocida nije samo političko ili pravno pitanje; to je naša prvorazredna vjerska i moralna dužnost. Mi nemamo pravo biti naivni. Prevencija znači da moramo prepoznati rane znakove zla, dehumanizacije i negiranja prije nego što bude prekasno.
U tom kontekstu, usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici na globalnom nivou predstavlja važan civilizacijski čin. Ta rezolucija je jasan znak da svijet, uprkos kašnjenju, postavlja pravnu i moralnu branu lažima i negiranju. Međutim, međunarodne rezolucije su tek okvir, a stvarna prevencija počinje unutar naših domova, naših džemata i naših institucija.
Poštovana braćo i sestre!
Genocid koji je počinjen u Srebrenici obavezuje nas da budno i odgovorno mislimo o budućnosti našeg naroda i naše Srebrenice. Nastupajmo zajedno, kao jedna duša i jedno tijelo. Neka nam Srebrenica bude trajna pouka da se slabima, podijeljenima i nespremnima milost ne ukazuje, i neka nam bude zakletva da izgradnjom vlastite snage i jedinstva osiguramo da nam se stradanje nikada više ne ponovi. Podignite svoje ruke jutrom i večeri, i molite Svoga Gospodara.
Ja Rabbi, Tebi podižemo ruke naše, Ti si Onaj Koji zna šapat svakog srca i Koji si jedini lijek usred očaja. Pomozi nam da nađemo lijek za ranjenu dušu i vječni mir kod Tebe.
Ja Rabbi, blagoslovi Svojim blagoslovom ljude Srebrenice i porod njihov za sva vremena.
Ja Rabbi, podari nam mudrost, snagu i jedinstvo da prepoznamo i spriječimo svako zlo koje nam se sprema. Sačuvaj spomen na Srebrenicu u našim srcima za vjeke vjekova. Neka Srebrenica bude zalog za našu slobodu, jedinstvo i život u miru. Tako Ti Tvoje veličine i milosti! Amin!
(Šušnjari, Srebrenica, petak, 10. juli 2026.)