Ademu Nizamin i fesad – nered i pokvarenost

“A pitaju te i o jetimima – siročadima. Ti kaži: Bolje je imanja njihova unaprijediti i dobro im činiti. A ako budete s njima zajedno živjeli i miješali se, pa oni su braća vaša. A Allah potpuno zna razlikovati zlotvora, pokvarenjaka, bezvrijednog, beskarakternog i nemoralnog i čovjeka nereda od dobrotvora, dobročinitelja, čovjeka reda, sistema i poretka. Da je Allah htio mogao vam je propisati ono što vam je teško. Allah je, uistinu silan i Mudar.” (El-Bekare, 220)

“Kada im se kaže: Ne činite i ne širite na Zemlji nered i ne remetite na njoj red, oni kažu: Mi samo pravimo i uspostavljamo red. Zar tako! A zbilja nered čine i to ne primjećuju i ne osjećaju.” (El-Bekare, 11 i 12)

Mora se krenuti od korijena. Glagol fesede znači biti gnjio, truho, sagnjiti, istruhnuti, pokvariti se u moralnom smislu biti bezvrijedan, ništavan, ne važiti, biti pokvaren, poročan, nemoralan i beskarakteran, a oblik efsede znači pokvariti, izopačiti, izobličiti, osramotiti, obeščastiti, cijeniti, omalovažiti, poniziti, neutralizirati.

Osoba koja širi Fesad naziva se mufsid, a to znači – nevaljalac, nemoralan, korumpiran, pokvaren, poročan, bezvrijedan, smutljivac, zlotvor, uzbunjivač, huškač, doušnik, konfident, špijun, beskarakter, a imenica fesad znači – nered, neporedak, nesistem, nepravda, nemjerilo, nepropisi, nezakon, nikakva pravila i stvarna anarhija i neistina. Šta znači i kuda vodi prava anarhija, nered, nesistem, nezakon, neporedak i nepravda, dobro je uočio imami Šafija, kada je kazao da je godina anarhije po rezultatima i posljedicama teža i gora od 67 godina anarhija, bezvlašća, nereda, neporetka, nesistema, nepravde, neprocedure, neregularnosti i neizvijesnosti.

Evo šta u knjizi “Poremećenost svijeta” piše Amin Maluf: “Svijetom je zavladala velika poremećenost (fesad) i to u više područja istovremeno i intelektualna poremećenost, finansijska poremećenost, klimatska poremećenost, etička poremećenost, politička poremećenost. Svako kruži svojom orbitom pred svojom publikom koja ga razumije u pola riječi i koja ne čuje protivnički govor. Ja bih ipak morao zbog svog porijekla, zbog svog životnog puta da se pozivam na obje ove orbite (zapadnu i muslimansku) u isti mah, ali svakim danom se osjećam pomalo dalje od jedne i od druge. Koliko li je samo razumnih proformi propalo zato što su nosile potpis neke prezrene vlasti? I obrnuto, koliko li je bezumnih djela bilo pozdravljeno aplauzom zato što su nosila pečat boračkog legitimiteta. Ovo je doista istina pod svim nebesima kada se neki prijedlog stavi na glasanje, birači se izjašnjavaju vodeći manje računa o njegovom sadržaju, više o povjerenju koje pružaju ili ne pružaju osobi koja ga je iznijela. Kajanje i preispitivanje vlastitog izbora dolazi kasnije. U okrilju fesada – nereda, pomutnje, smutnje, nesistema, neporetka, nepravilnosti i kuda to vodi svijet, život i ljude u okviru politike i političkih sistema, piše pakistanski teoretičar Zinauddin Sardar: „Politika će biti postmoralna, odnosno, bit će složena, kontradiktorna i haotična. Već svjedočim takvoj politici. Evropska unija postala je krajnje složena i birokratizirana organizacija.”

Nekadašnji engleski premijer Tony Blair je napisao: “Mi smo u neredu. Uspon svjetske ekonomije do sada nas je držao, no bude li posustao, bit ćemo u nevolji. Problem s revolucijom nikad nije, kako će početi, nego kako ćemo završiti. Problem s revolucijama jeste što uvijek završe loše.”

Kako svijet i čovječanstvo neće biti u neredu kada Odamov izvještaj pokazuje i dokazuje kako svega osam milijardera posjeduje jednaku količinu kapitala i imovine koliko i pola čovječanstva ili četiri milijarde ljudi. Uprkos tome zapadne neoliberalne ekonomije nastavljaju veselo koračati putem prema nigdje. Ovako isključive, drastične i udaljene socijalne i imovinske razlike između nikada malobrojnije manjine bogataša i brojnije većine – pola čovječanstva sirotinje i to je pravi fesad – nered, nesistem, neporedak, anormalnost, socijalna nepravda, totalna društvena neravnoteža, sramotno djelo i svjetska nesolidarnost.

Tu je i svjetski izazov pomutnja, smutnja, nered, ugroženost prirode, zraka, vode, šuma, rijeka, jezera do gnjilosti, do truhlosti, do bezvrijednosti do ništavosti, do raspadanja, do zagađenosti i do amoralnog odnosa prema ekologiji i uvjetima kompletnog izvanjskog života.

Evo šta je na tu temu kazao Antonio Gutieres, generalni sekretar UN-a: “Svijet je na prekretnici i do kraja iduće decenije mi ćemo biti na jednom od dva puta. Jedan je put kapitulacije, na kojem ćemo kao mjesečari (sonmambulisti) preći tačku bez povratka, ugrožavajući zdravlje svih stanovnika planete. Tačka bez povratka više nije iza horizonta. Ona je na vidiku i hrli prema nama. Druga opcija je put nade. Put odlučnosti i trajnih rješenja. Put u kojem fosilna energija ostaje tamo gdje treba da bude, u zemlji, i u kojem dostižemo klimatsku neutralnost. Čovječanstvo se već suočava s klimatskom katastrofom, nesigurnošću hrane i rastom nivoa mora, a naučnici upozoravaju da će te pojave biti sve češće i sve većeg intenziteta ako se ne obuzda rast temperature. Sve gore vrijeme i sve veći požari raselili više od 20 miliona iz njihovih domova tokom posljednje decenije pri čemu najveću cijenu plaćaju siromašne nacije.”

Iako čovječanstvo nikada u povijesti kao danas nije dostiglo ovakav znanstveno-tehnološki razvoj postavlja se pitanje da li su ikada manje razmišljali o jedinstvu i nedjeljivosti anorganskog, organskog, biljnog, životinjskog, ljudskog i svemirskog svijeta života, sudbine i nepodjeljivosti vremena, prostora, vode, zraka, svjetlosti, toplote, energije, zemlje, vatre, mira, sigurnosti, reda, poretka, života i opstanka.

Evo šta je u “Guardianu” pred smrt izjavio Stiven Hoking: “Danas više negoli ikada u povijesti čovjeka ljudi moraju sarađivati da bi se suočili s globalnim izazovima koji su pred nama. Svi ti problemi podsjećaju nas na činjenicu da živimo u najopasnijem vremenu u povijesti razvoja čovječanstva. Imamo tehnologiju kojom možemo razoriti svijet u kojem živimo, ali nemamo tehnologiju kojom ga možemo napustiti.”

Da li ljudstvo zna da je Allah narod Semud uništio zato što je bespravno zaklao jednu devu, a ne fesadom ugroziti život i planetu. Evo šta kaže Kur'an: “Pojavio se nered i metež i na kopnu i na moru zbog onoga što rade ljudi, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili i povratili.” (Er-Rum, 41)

(IIN Preporod)