U psihologiji se bračni partnerski odnos posmatra kao dinamičan proces koji se neprestano razvija i prolazi kroz različite faze. Ne postoji savršena ljubav u tom odnosu, ali postoji zdrava veza – ona koja se gradi svjesnim ponašanjem, emocionalnom zrelošću i međusobnim poštovanjem. Takva ljubav u psihologiji se naziva pragma – zrela, stabilna ljubav koja se temelji na razumijevanju, kompromisu i dugoročnom predanju. Ona je suprotnost maniji, koja označava nezrelu ljubav ispunjenu intenzivnom strašću, posesivnošću i emocionalnim usponima i padovima. Brak i partnerski odnosi predstavljaju jedno od najdubljih i najznačajnijih iskustava koje čovjek može doživjeti. U islamskom učenju, brak je sunnet, ibadet ali i sredstvo za postizanje duševnog mira i stabilnosti. U psihologiji, bračni partnerski odnosi su složen spoj emocija, navika, komunikacijskih obrazaca i međusobne povezanosti. Kada spojimo ove dvije perspektive – vjeru i psihologiju – dobijamo snažan alat za razumijevanje i izgradnju zdravih odnosa.

“Najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojim ženama.” (Tirmizi)

Ovaj hadis ima snažan odjek i u savremenoj psihologiji, koja naglašava važnost sigurne privrženosti – odnosa u kojem se supružnici osjećaju voljeno, prihvaćeno i sigurno.

Privrženost i rana iskustva – šta unosimo u brak?

Savremena psihologija (teorija privrženosti – Bowlby, Ainsworth) kaže da ljudi u bračni odnos često nesvjesno unose svoje djetinjstvo i odnose s roditeljima. Odnosi s roditeljima su temelj za sve druge odnose koje će čovjek graditi u budućnosti, s naročitim osvrtom na odnos sa supružnikom. Npr. ako je neko odrastao u porodici u kojoj je ljubav bila uslovljena (roditelji hvale dijete samo kada radi ono što oni očekuju od njega, bez mogućnosti da ono pokaže neki sopstveni angažman), može se u braku stalno bojati odbacivanja ili stalno tražiti potvrdu da je dobar ili dobra. Ključno je raditi na sebi, razumjeti vlastite emocionalne obrasce i otvoreno razgovarati sa supružnikom te pokušati promijeniti nešto što, možda, nije adekvatno.

Komunikacija – kako razgovaramo, tako i volimo

Prema psihologu i istraživaču J. Gottmanu, koji je decenijama proučavao parove, način na koji par komunicira ključan je za budućnost odnosa. Parovi koji se međusobno slušaju, poštuju granice i znaju izraziti osjećanja, ostaju povezani i kad dođe kriza. Parovi koji koriste kritiku, prezir i vrijeđanje – udaljavaju se. Gottman predlaže “soft start-up”: započnite razgovor nježno, mirno, s namjerom da riješite – ne da pobijedite. To je u skladu sa sunnetom Poslanika, s. a. v. s., koji je govorio blago, slušao pažljivo i nikada nije vikao na svoje ukućane.

Svađe – nisu problem ako su konstruktivne

Mnogi se uplaše verbalnih sukoba, ali psihologija kaže: nema zdravog odnosa bez neslaganja. Problem nije nikada u svađi, već kako se s njom nosimo. Zreli parovi se ne vrijeđaju, već govore o osjećanjima i traže rješenja. Za razliku od nezrelih parova koji u momentima neslaganja povisuju ton, govore uvrede i samim tim automatski pogoršavaju situaciju. Odnosno, nezreli parovi vrijeđaju ličnost jedno drugog, a ne postupke za koje smatraju da nisu adekavtni. Sada, iz ugla islama, analizirajući ovaj hadis: “Kada se jedan od vas naljuti, neka sjedne, ako ne prođe, neka legne” (Ebu Davud), dolazimo do zaključka da islam uči svoje sljedbenike da prvo iskontrolišu svoju emociju ljutnje, pa tek onda rješavaju problem. U psihoterapiji se to zove regulacija emocija – umijeće da ne reagujemo impulsivno, već svjesno. Niko ne može izbjeći nesuglasice. Islam nas uči da ne reagujemo u srdžbi, da se udaljimo kada osjetimo da gubimo kontrolu i da se pomirimo prije zalaska sunca. Psihologija govori o tehnikama smanjenja tenzije, poput tehnike “time-out” i pravilima konstruktivne rasprave.

Koraci za zdravo rješavanje konflikta: pauza kada osjećaji preuzimaju razum; izraziti emocije bez optuživanja; slušanje s razumijevanjem, ne s ciljem odgovora; traženje rješenja koje ne povređuje nijednu stranu.

Savjeti za bolji brak

 

1. Komunicirajte otvoreno i iskreno

Ne pretpostavljajte – pitajte. Razgovarajte i o lijepim i o teškim temama, bez osuđivanja.

2. Međusobno poštovanje

Poštovanje je temelj svake zdrave veze. To znači slušati, ne ponižavati i cijeniti razlike.

3. Njegujte emocionalnu bliskost

Mali znakovi pažnje, zagrljaji, podrška i pohvala jačaju vezu više nego velike geste.

4. Rješavajte konflikte mirno i zrelo

Svađe su normalne, ali način na koji se raspravljate može graditi ili rušiti odnos. Fokusirajte se na rješenja, a ne na krivicu.

5. Održavajte intimnost

Zdrava emocionalnu i fizičku intimnost povezuje i produbljuje partnerski odnos.

6. Njegujte zajedničke vrijednosti i ciljeve

Brak je partnerstvo. Dijelite viziju života, podržavajte snove jedno drugome.

7. Rad na sebi

Lični rast i uspjeh obogaćuje brak. Emocionalno zreli partneri stvaraju zdravu vezu.

8. Praštajte i učite iz grešaka

Niko nije savršen. Praštanje oslobađa od gorčine i otvara vrata zrelijoj ljubavi.

9. Zahvalnost svaki dan

Izgovoreno “hvala” partneru za svakodnevne sitnice može imati veliku snagu. Primjećujte i cijenite trud i zalaganje partnera.

10. Dova i duhovna povezanost

Zajednička dova, ibadet ili samo razgovor o vjeri može produbiti bliskost i podsjetiti vas na viši smisao veze.

Psihološki faktori koji jačaju brak

Istraživanja pokazuju da sretni brakovi imaju slijedeće elemente: emocionalna pismenost – znaju prepoznati i izraziti osjećanja; empatija – stanu “u cipele” partnera; Fleksibilnost – spremnost na prilagodbu, bez gubljenja identiteta; zajedničke vrijednosti – dijele pogled na svijet, odgoj, vjeru, način života; zajednički humor i radost – znaju se zajedno smijati, i kad je teško.

Islam sve ovo već njeguje kroz sabur, šukr, međusobno savjetovanje (šura), međusobno pomaganje u dobru.

Bliskost nije slučajna – ona se planira

Psiholozi savjetuju: bliskost se ne gradi velikim gestama, već malim, svakodnevnim trenucima. Naprimjer, za kvalitetan brak muslimana i muslimanke potrebno je: Petnaestak minuta kvalitetnog razgovora dnevno koje vrijede više od tri sata u tišini; dodiri, komplimenti, zahvale koji vraćaju osjećaj povezanosti; zajednički namaz, dova, učenje Kur'ana, odlasci na predavanja; koristiti “ja poruke” (npr. “Osjećam se tužno kad ne pričamo o problemu”, umjesto “Ti me uvijek ignorišeš”); Aktivno slušati – ne prekidati, ne osuđivati; ne skupljati zamjerke – rješavati stvari dok su male; koristiti umirujuće riječi i geste – ton glasa, kontakt očima, izrazi lica.

Psihologija religije pokazuje da duhovno usklađeni parovi imaju veće zadovoljstvo u braku, bolju povezanost i otpornost u krizi.

Šta možemo naučiti iz psihologije i vjere?

Psihologija: aktivno slušanje, regulacija emocija, iskreno izražavanje emocija, razumijevanje ranih rana i građenje bliskosti

Islam: Blagost Poslanika, a.s., sabur (smirenost), razgovor s milošću, muhaseba (samopropitivanje) i dova te „… odjeća jedno drugom“(Kur'an)

Emocionalna inteligencija – važan element u bračnoj zajednici

Emocionalna inteligencija (EI) je sposobnost prepoznavanja i upravljanja vlastitim emocijama ali i empatije prema drugima. U braku, visoka EI znači: razumjeti kada je supružnik umoran, tužan ili povrijeđen, znati izraziti svoje potrebe na smiren način i ne reagovati impulsivno.

Islam stalno podstiče samosvijest i kontrolu nad sobom: I oni koji se u srdžbi suzdržavaju i ljudima opraštaju. A Allah voli one koji čine dobro (Ali Imran, 134).

Nježnost i bliskog – kao glavni fakor za održivot braka

Psihologija bliskost dijeli na emocionalnu, duhovnu i tjelesnu. Supružnici koji se svakodnevno dodiruju, razmjenjuju nježnost, pokazuju zahvalnost – imaju stabilnije i sretnije odnose. Bliskost je i osmijeh, i miran razgovor, i dodir ruke bez riječi. Islam izričito podstiče nježnost, kroz praksu Božijeg Poslanika. Jedan od pokazatelja zrele veze jeste kada partneri ne koče jedno drugo, već se podržavaju u ličnom rastu. Psihologija to zove “diferencijacija” – sposobnost da budeš blizak, a da ne izgubiš sebe.

Islam, također, naglašava važnost podrške: Vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima – pomažu se u dobru (Et-Tevba, 71). U braku to znači: ohrabruj supružnika da se razvija, radujte se uspjehu supružnika kao vlastitom, podijelite teret kuće, djece i obaveza, budite emocionalna podrška jedno drugom.

Izvor: http://preporod.com