Društvene mreže – Biti ili ne biti

Mogli smo se osvjedočiti prije nekoliko dana, kada su “pali” Facebook, Instagram i WhatsApp, kako su to nesigurne i nestalne platforme komunikacije i kako su društvene mreže jedna poprilična zagonetka i misterija koja će svoje potpuno rješenje i odgonetku imati i pokazati u (bliskoj) budućnosti.

Šta su to, zapravo, društvene mreže?! Ukratko: ne znamo! Kuda nas vode?! Ukratko: ne znamo!

No, jedno znamo i može se reći da smo poprilično nasukani na tu vrstu komunikološkog i sociološkog opijuma i s te se “igle” teško skida. Jer, kada je prije nekoliko dana stalo to sve (gore spomenuto), ljudi su bili u očaju, naravno ne svi, ali jedan značajan broj mladog svijeta bio je zbunjen i nisu znali šta se događa. Ukratko, redovna i svakodnevna doza bila je umanjena ili uskraćena, a svaka je ovisnost u progresu, ne smijemo zaboraviti, nauka tako tvrdi.

Prepustit ćemo komunikolozima, psiholozima i sociolozima da nam podrobnije kažu šta su to društvene mreže i da ih tretiraju referentno iz svojih perspektiva, ovdje ćemo nešto više o tome kazati s aspekta vjere i teologije. Dakle, ne možemo zanemariti činjenicu da su ljudi prisutni na društvenim mrežama i više nego što smijemo naglas kazati, a tu najčešće govorimo i o autodijagnozi, no, kada smo već tu i na to “navučeni”, kažimo onda o tome kako se ponašati u tom viralnom svijetu, koji postaje refleksija naše stvarnosti.

Kao vjernici, naravno, morali bismo znati da su prioriteti važni u životu i ako ih se pobrka, ako se izgubi hijerarhija – onda nastaju pometnja i nered.

S tim u vezi, kažimo da iskrena i izravna komunikacija s našim Stvoriteljem – Allahom Sveprisutnim, treba da bude na prvom mjestu i kao nulti prioritet, ako to tako bude onda će i sve ostale stvari, ljudi i pojave biti na svome mjestu i imat će svoj smisao i svoju ulogu.

Ali, gledano iznutra, vjernici bi morali voditi računa o svome ponašanju na društvenim mrežama. Naravno, društvene mreže imaju svoje kodekse ponašanja i svoje standarde (komunikacije), ako ih prekršite dobit ćete izravno i automatsko upozorenje da kršite uspostavljene standarde. Ti standardni, ipak, nisu univerzalne prirode pa da bi se na njih mogla osloniti i vjera sa svojim standardima i da bi po defaultu mogli biti prihvaćeni. Tamo postoje neki principi koji su kao svetinje, a s aspekta vjere su anateme i stvari koje vjernici trebaju osuditi. No, da ne bi bilo dileme: to nije dovoljan i potpun razlog zbog kojeg bi vjernici trebali apstinirati i bježati od te stvarnosti. Vjernici imaju svoj kodeks ponašanja i standarde komunikacije kojih se primarno trebaju držati, a oni su uspostavljeni i normirani temeljnim izvorima vjere, Kur'anom i sunnetom, pa i drugim izvorima koji su kao takvi relevantni. A vjera je univerzalna, naravno, kao i njeni izvori, tj., važeća za sva vremena i sve prilike.

Možda ćete se upitati je li moguće da Kur'an ili sunnet definiraju naše ponašanje na društvenim mrežama?! Pa, moguće je, naravno, pod uvjetom ako znamo čitati tekstove u vremenu. A lijepo je govorio i pisao Amin Malouf: “Tekst je uvijek isti, mijenja se naše čitanje, tj. tumačenje.”

Kaže se u jednom hadisu ovako: prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Čuvajte se sjedenja po putevima.’ Rekoše: ‘Allahov Poslaniče, neophodno nam je (mi moramo) da sjedimo u sijelima (na putevima) i pričamo.’ Rekao je: ‘Ako već morate, dajte putu njegovo pravo.’ Rekoše: ‘Šta je njegovo pravo?’ Rekao je: ‘Obaranje pogleda, suzdržavanje od uznemiravanja ljudi, uzvraćanje selama, naređivanje dobra i odvraćanje od zla.'“ Hadis je vjerodostojan, bilježe ga Buharija i Muslim.

Pojam putevi, koji se spominje u ovome hadisu, gledano iz aktualne perspektive i rakursa, treba misliti (i) virtualno.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH – Media centra d.o.o.