Govoriti o vjeri znači kloniti se teških i prijetećih riječi

Vjernički život podrazumijeva i razumijevanje aktuelnog prostorno-vremenskog konteksta.

Osvrnemo li se na uzoritu postavku predstavljanja vjere u društvu, možemo kazati kako je pričanje o vjeri istovremeno pričanje o vremenu i prostoru u kojem se ona živi.

Govor o vjeri, dakle, znači shvatanje stvarne potrebe našeg čovjeka.

Značajno je u kontekstu vlastitog doživljaja vjere osvijestiti to da je ona nešto što je prirodno i lahko, a takve karakteristike treba imati imati i svaki govor o vjeri. Olakšavajući, dakle.

Tretirajući ovo pitanje možemo se osvrnuti i na iskaz glavnog imama MIZ Sarajevo dr. Abdulgafar-ef. Velića koji je na jučerašnjoj hutbi u džematu Nedžarići istakao da govoriti o vjeri znači kloniti se teških i prijetećih riječi.

Ispravno razumijevanje vjere podrazumijeva i zagledanost u postupke uzornih pojedinaca, te pažljivo biranje onih na koje bismo se kao vjernici trebali ugledati.

Naša plemenita vjera islam je živa vjera, a življenje njenih principa pamtimo u postupcima naših čestitih djedova i prethodnika; u njihovom govoru, odmjerenosti, čestitosti, marljivosti, odlučnosti i pedantnosti.

Na koncu, vjernik treba voditi računa o miru, istini, zahvali, pravdi, popravljanju, iskrenosti, ljubaznosti, blagosti, plemenitosti, ljubavi, ljepoti i milosti.

(Preporod.info)