Knjiga kod muslimana nije zapostavljena, ali ni cijenjena kako bi trebala biti

Od 1995. godine, odlukom koja je donesena na Općoj konferenciji UNESCO-a u Parizu, 23. april se obilježava kao Svjetski dan knjige. Knjiga i sve što ona predstavlja u islamu ima veliki značaj. Treba li podsjećati da je upravo u ramazanu objava Kur'ana počela riječima Ikre’, Uči, čitaj…? Posve druga priča jeste koliko se muslimani pridržavaju prvih riječi Objave, ali i onoga kako islam gleda na knjigu. Edin Memić, imam iz Travnika te Samir Muminović, imam iz Maglaja poznati su, ne samo svojim prijateljima, već i šire kao veliki ljubitelji knjige. Stoga smo zamolili Memića i Muminovića da podijele svoja razmišljanja o knjizi i njenom značaju.

– Ako je, a jeste, pojam knjige sinonim za učenje, nauku, istraživanje, onda knjiga u islamu ima prvorazredan značaj. U tom smislu poslužimo se i najpoznatijom činjenicom na ovu temu da su, baš u ovo ramazansko vrijeme, prve kaplje Objave bile one koje pozivaju imperativno na učenje! Poštujući upravo taj imperativ prvi, pa i kasniji muslimani imali su razvijen osjećaj spram toga što dokazuju historijski i civilizacijski tragovi ne samo rane islamske države, već posebno kroz onaj period kojeg su obilježile vladavine dinastija, carstava itd. Uz to, valja napomenuti da pojam knjige (kitab) cirkuliše kroz Kur'an u različitim varijantama, a sve sa ciljem da se prizove čovjeka na učenje sebe i o sebi kao i o svijetu koji ga okružuje. Kitab/Knjiga je učestalo ime za Kur'an, sura Fatiha je majka Knjige/Kur'ana, Sudbina svega je zapisana u Knjizi, čovjeku će biti data na Sudnjem danu knjiga njegovih djela itd. Iz hadiskih izvora dodatno saznajemo da je svako druženje s knjigom koje je utemeljeno na iskrenom nijetu, zapravo put koji čovjeka vodi ka onom što se u Kur'anu naziva konačnim uspjehom – džennetu – kaže Memić za Preporod.info.

Koliko je knjiga u islamu važna i kakav status ima, dodaje naš drugi sagovornik Muminović, najbolje kazuje činjenica da se Uzvišeni Bog čovječanstvu javljao preko Knjige. Glasonošama Božije Riječi, govori Muminović, spuštena je s nebesa Knjiga, posredstvom koje su svoje narode izvodili iz tmine neznanja u svjetlost znanja i vraćali ih sa stranputice na pravi put.

– U islamu, kako to naučavaju neki klasični muslimanski autori, postoje dvije knjige: mushaf – Knjiga zapisana (kitabul-mestur) i Knjiga rasprostrta (kitabul-menšur), a to je priroda i pojavni svijet u kojemu pravovjerni, također primjećuju i čitaju ajete – znakove Božijeg postojanja i stvaranja. Kur'an časni poziva da se te dvije Knjige istovremeno čitaju, kako bi se došlo do suštinskih spoznaja. Dakako, to interesovanje za knjigu, dalje se proširuje na sve ono što je odmislio i zapisao ljudski genij, u bilo kojoj nauci, a oplemenjuje i koristi ljudima – kaže Muminović.

Ljubomorno čuvati knjigu

On ističe da je danas u cjelini knjiga zapostavljena, pa čak i odbačena. To se desilo, možda ponajviše zbog savremenih stremljenja i stilova življenja. Za sve se ima vremena, za knjigu nikako.

– Mi danas živimo u vremenu informacijskog znanja, i naš mozak je naviknut da preko silnih portala i društvenih mreža registruje samo puke informacije. Napor je savremenom čovjeku da čita išta duže od recepta ili fejsbuk statusa, a u jednom takvom raspoloženju prema knjizi i kulturi čitanja, nemoguća je ili vrlo ograničena sinteza znanja i mišljenja, te otud caruje površnost pa i glupost, koja se očituje u potrebi nekog vrlo ograničenog uma da zna sve, kada, ustvari, ne zna ništa, i da ima odgovore na sva moguća pitanja – naglašava Muminović.

Ipak, nastavlja on, ne treba generalizirati, jer u svakom vremenu ima i onih koji će ljubomorno čuvati knjigu i biti joj posvećeni. Nada se i vjeruje da to nisu “posljednji Mohikanci” na braniku kulture čitanja.

Na pitanje da li je knjiga kod muslimana zapostavljena ili je, pak cijenjena, Memić odgovara da je tačan odgovor negdje na pola puta između te dvije krajnosti. Niti je knjiga kod muslimana cijenjena kako bi trebala biti, niti je zapostavljena.

– Dokazuju to, s vremena na vrijeme ljudi čiji je uspjeh vezan za knjigu. A s obzirom na to da je određeni slojevi i zapostavljaju, baš kao što je neki drugi slojevi unutar muslimanskog bića cijene, onda možemo odgovore na pitanje zašto tražiti u mnogim faktorima: historijskim uslovljenostima, vanjskim faktorima, socijalnim prilikama, otvorenosti/zatvorenosti svijeta, pa i same bitke za goli opstanak. Ako odnos prema knjizi vežemo za vjeru koja je propagira, u ovom slučaju islam, onda možemo kazati da je njeno zapostavljanje došlo iz, možda istog razloga kao što je došlo do zapostavljanja drugih segmenata vjere: obredoslovlja, pravde, moralnih načela itd. – kaže Memić.

Razvijanje kulture čitanja

Memić ističe da bi bio najsretniji kada bi se odgovor na pitanje kako razvijati kulturu čitanja, posebno kod mladih, mogao sažeti u jednu rečenicu koja će biti ujedno i dijagnoza i rješenje. Ali, to je teško.

– I svaki dan je teže, jer brzina cirkulacije informacija na internetu ne daje vremena ni mlađim ni starijim za “obredno” čitanje knjige. Današnje generacije su generacije naslova, kratkih vijesti koje se munjevitom brzinom i u velikom broju smjenjuju pred njihovim očima. Kako privoljeti nekog ko jedva da pročita naslov nekog članka i iz njega crpi sve moguće i nemoguće scenarije, kako ga privoljeti da pročita Rat i Mir, a da mu to nije u opisu “posla”. Možda tako da se potencijalnom konzumentu ljepše i češće reklamira knjiga, od izgleda do sadržaja. Da se promovišu sami čitaoci. S druge strane vjerujem da i s tim i bez toga svako vrijeme će imati svoje nadarene čitaoce i nadarene pisce, ljude koji će, bez obzira na životnu dob, i bez obzira na digitalizaciju svega pa i osjećaja, imati vremena za knjigu – naglašava Memić.

Muminović ističe da se kultura čitanja ponajprije i ponajviše treba razvijati na individualnom planu, potom na porodičnom, pa tek onda na širem društvenom planu. Mi često idemo obrnutim slijedom.

– Hiljadu riječi ne može napraviti jednu pozitivnu promjenu koliko to može lijep primjer. Mi možemo nadugo i naširoko govoriti o kulturi čitanja, ali sve dok nam prizori pasioniranih knjigoljubaca koji čitaju knjigu, u parku ili javnom prevozu, budu čudni i smiješni, “jer, za Boga miloga, ko još danas čita”, neće u tom smislu biti ni pomaka u očuvanju i razvijanju kulture čitanja. Naše kuće, naši dnevni boravci, naše spavaće sobe, trebaju biti ispunjeni knjigama, dragocjeno vrijeme treba utrošiti u čitanju dobre knjige, a minimalno vremena izdvojiti za mobitel i TV, knjige trebamo poklanjati jedni drugima… To su neki mogući, ne i jedini načini i putevi preko kojih svako može dati svoj doprinos afirmaciji i očuvanju kulture čitanja i knjige – kaže na kraju za Preporod.info Muminović.

(Alem Dedić/Preporod.info)