Prije nekoliko dana objavljena je vijest da je vlast u Tadžikistanu uredbom dala obrijati 12 000 muškaraca u brobi protiv ekstremnog i nasilnog tumačenja islama. Ne bih se upuštao u interpretacije vijesti, ali je ona indikator o napetostima koje postoje u razumijevanju, tumačenju i praksi islama širom svijeta. Sukob suštinskog i formalnog razumijevanja i tumačenja islama traje stoljećima. Unutar bošnjačkog naroda različite ideje, ne u pluralnom i suštinskom, nego u konfliktnom i formalnom, tumačenju islama odavno su razlog za brigu. Te ideje nisu pomogle našem vjerskom i kulturnom uspravljanju i prosperitetu, naprotiv dovele su do novih podjela. Zato ovih dana često predam rahmet Džemaludinu Čauševiću koji je prije stotinu godina imao viziju ali i hrabrost govoriti o temama koje su za tadašnje razumijevanje islama u BiH bile prosvjetiteljske par excellance. Sukob interpretacija i tumačenja islama je stalnica u svim kriznim vremenima. Današnje vrijeme je sa stanovišta tumačenja islama nesumnjivo krizno. Zajednička odrednica svim raspravama je borba za narativ, za dominirajuću interpretaciju islama. Te jalove rasprave našle su svoje utočište i unutar bosanskog jezika. Intenzitet tih rasprava iznenadio je i najveće optimiste, koji su smatrali da su Bošnjaci intelektualno i duhovno zreli i da neće podleći “uskogrudnim” tumačenjima vjere koja je jedna od bitnih odrednica njihovoga identiteta.
Unutar bošnjačkog naroda različite ideje, ne u pluralnom i suštinskom, nego u konfliktnom i formalnom, tumačenju islama odavno su razlog za brigu. Te ideje nisu pomogle našem vjerskom i kulturnom uspravljanju i prosperitetu, naprotiv dovele su do novih podjela.
IZ je u svome djelovanju učinila ogromne pomake na polju otvaranja obrazovnih institucija. Vjerovatno uslijed ratnih i poslijeratnih slabih kadrovskih mogućnosti nije ozbiljno pristupala problemu širenja vjerskog nauka unutar najosjetljivijih skupina – omladine i studenata. Bošnjačke rasprave s početka 20. stoljeća bile su dominantno rasprave o vjeri. O tome je sjajne studije pisao profesor Enes Karić. Zašto se i početkom 21. stoljeća vode tako žučne rasprave o vjerskim segmentima bošnjačkoga identiteta i ponovo nas, u nesigurnom okruženju, guraju samo na nivo vjerske grupe? Tokom cijeloga dvadesetog stoljeća IZ je imala komotnu poziciju dominantnog tumača islama u BiH i tadašnjoj Jugoslaviji. Proces raspada Jugoslavije, agresija na BiH, poslijeratna opustošenost zemlje, tranzicija i politički pluralizam ostavili su veliki prostor dobronamjernim i nedobronamjernim pojedincima i grupama iz svih “kulturnih zona” muslimanskoga svijeta da se bave pitanjima islamskoga djelovanja u BiH. Prosvjetiteljske ideje rahmetli Džemaludina Čauševića bile su “pokopane” i iznova se otvorila rasprava o “shvatanjima koja bi trebalo mijenjati”. U takvim okolnostima intelektualni krugovi u IZ nisu više vodili procese tumačenja islama i sve su više u javnosti prihvatane ideje “alternativnih” daija koji su u IZ gledali glavnog krivca za “iskrivljena” tumačenja islama. U početku su glavni protagonisti tumačenja drugačijih pogleda na islam bili ljudi koji su završili medrese, fakultete islamskih nauka, neki su bili uposlenici IZ, drugi predstavnici humanitarnih organizacija. Cirkus je počeo. Nažalost iz tog cirkusa razvio se ozbiljan problem za muslimane u BiH. U svim značajnijim političkim i sigurnosnim analizama, koje su dostupne javnosti, pojavljuje se negativni kontekst djelovanja različitih grupa koje se povezuju sa muslimanima Bošnjacima. Institucionalno se IZ vrlo jasno i konkretno u više navrata ograđivala i distancirala od takvih djelovanja. Evidentno je da IZ u BiH ima adminstrativnu moć u upravljanju islamskim poslovima, ali IZ nema monopol u tumačenju islama. IZ je, moglo bi se kazati, izgubila primat u vođenju procesa islamskoga djelovanja, zato se mora baviti posljedicama alternativnoga djelovanja.
Dr. Mustafa Hasani je organizirao istraživanje o “Tendencijama u tumačenju šerijata u BiH kroz odgovore na postavljena pitanja u period 2000-2005. godine”. Kolega Hasani tvrdi da je situacija na ideološkom planu u posljednjih deset godina postala složenija. Još 2007. godine je jedan od zaključaka bio da dominantnu ulogu u tumačenju islama na internetu imaju alternativni krugovi. Činjenica je da postoji problem. Može li se problem riješiti samo administriranjem islamskim poslovima? Ne može. Nužan je intelektualni napor i dekonstrukcija ideja i shvatanja koja su bosansku tradiciju u razumijevanju islama dovela u poziciju pravdanja. Unutar tih rasprava dominiraju vjersko-praktična pitanja koja guše naš kulturno-duhovni preporod.
Najprije IZ mora imati jasan stav mogu li uposlenici IZ u isto vrijeme imati svoje organizacije i djelovati u nevladinim organizacijama i na koji način? Na to se Rijaset obavezao usvajanjem Platforme o saradnji IZ s organizacijama islamskog određenja. Tek onda se može otvoriti ozbiljna debata o idejama, ideologijama i praksama koje su se razvile u tumačenju islama u BiH. U pluralnom i demokratkom društvu nemoguće je zabraniti različita tumačenja religije. Moguće je imati vodeću ulogu u otvaranju pitanja koja su suštinska za intelektualnu i duhovnu vitalnost razumijevanja islama u Bošnjaka i jasne naznake uposlenicima IZ o njihovoj ulozi u tumačenju islama. Također, nužno je postići konsenzus da je neprihvatljivo bilo koje toleriranje ekstremih i sektaških tumačenja vjere. U našim raspravama nedostaju artikulariniji pogledi intelektualaca na tumačenje i ulogu religije u bosanskome identitetu. U javnosti su nametnute teme u kojima se više bavimo demagoškim i formalno-pijetističkim elementima religioznosti unutar muslimanskih rasprava. Od intelektualaca se očekuje da kritički i kredibilno upozoravaju na negativne tendencije u tumačenju islama u BiH i potiču rasprave za kulturni i socijalni napredak Bošnjaka. Vjernici imaju strah od agresivnoga ateizma i zatiranja prava vjernika. Istu opasnost moramo vidjeti u vjerskom sljepilu i demagoškoj nakazi i zloupotrebi islamskih vrijednosti u propagiranju nasilnih i neprihvatljivih djelovanja u ime islama. Postoji puno pitanja u tumačenju islama koja bi trebalo institucionalno dobro raspraviti i analizirati unutar obrazovnih i administrativnih institucija kako bismo mogli imati jasne i artikulirane poglede i stavove o temeljnim pitanjima s kojima se suočavamo kao organizirana zajednica muslimana.
Muslimanima samo šteti “horsko” nastupanje o pitanjima koja su produkt dnevno političkih rasprava. Akcent se mora staviti na stručnost, propitivanje i analiziranje najboljih rješenja. Na taj način bi napravili prvi korak od formalnog ka suštinskome djelovanju. Prošlo je vrijeme kada su pojedinci mogli davati relevantne fetve o ozbiljnim pitanjima. Zato je nužno stručno i timsko analiziranje i usvajanje stavova i odgovora na pitanja s kojima se suočavamo na polju vjerskoga djelovanja. U sadašnjim okolnostima administriranje islamskim pitanjima ima važniju ulogu od akademske zajednice. Kada se u administriranju i upravljanju islamskim pitanjima bude snažnije konsultiralo i oslanjalo na akademska i znanstvena istraživanja i rezultate stvari će se moći značajnije promijeniti. Zato je potrebno sigurno okruženje, stabilna i demokratka država koja je garant i vjerske slobode.