Mržnja, Kur'an i mi

Često sebi postavim pitanje da li musliman (miritelj) ili mu'min (vjernik) može ili da li ima pravo mrziti? Postoji li u Kur'anu izraz za mržnju? Kada čitate Kur'an naći ćete jasne poruke da Allah (Bog) voli one koji dobro čine i koji se često čiste i pročišćavaju, ali i da ne voli one koji pretjeruju u jelu, piću ili bilo čemu drugom, one koji se grijehu odaju, one koji su hvalisavci…

Dakle, Bog voli ili ne voli, ali nema izraza da nekog mrzi. Isto se odnosi na Njegovu milost koja sve obuhvata, On je Milostivi, Samilosni, ali je i Onaj koji katkada pokazuje i svoju srdžbu (gadab) i spušta svoju kaznu. Veća od srdžbe milost je Tvoja, često čujemo u pobožnim pjesmama ili ilahijama, kako mi, muslimani volimo kazati. I ovdje su milost i srdžba, ali nema nigdje u Božijim lijepim imenima imena koje ukazuje na mržnju, mrzitelj ili nešto slično. Interesantan je taj jezik Kur'ana koji nam – promislimo li bolje o njemu – može razotkriti neke od svojih skrivenih riznica. Kur'an, na primjer, kaže: “…nešto volite, a to nije dobro za vas, nešto ne volite (tekrehu šej'en), a to može biti dobro za vas…” Ni ovdje nemamo izraz mrzite, nego osjećate prezir; neku vrstu odbojnosti, ali ne i mržnju.  

Prijevod Kur'ana je prijevod nekih od njegovih značenja 

Pa ipak, čitamo li prijevode Kur'ana na naš jezik naići ćemo na riječ mržnja u prijevodu na nekoliko mjesta. Ovdje se želimo osvrnuti na izraz šenean u suri El-Maida, (V:8) odnosno glagol šene'e koji, istina (bar kako kažu poznavaoci arapskog jezika), ima značenje prezira (hiqd) i mržnje (bugd). Prije toga da naglasimo da se u istoj suri u 91.ajetu spominje izraz mržnja (bagdau), kada se u obrazloženju zabrane konzumiranja opijata i kocke konstatuje da šejtan želi da time među vas ubaci neprijateljstvo i mržnju. Šenanu eš-šitai, berduhu ili zažestila je zima, tj.zahladnilo je, kaže se u nekim rječnicima koji tumače ovu riječ. Nekako mi se čini da je upotreba izraza mržnja u našim prijevodima ove riječi koja se opetuje na nekoliko mjesta u Kur'anu u suprotnosti sa cjelovitošću kur'anskog teksta. To bi značilo da mi, na izvjestan način, legalizujemo mržnju prema nekome ili nekima, drugim riječima narodu, jer je izraz šenean povezan sa izrazom narod (qavm). Prevedemo li ovu konstrukciju doslovno kako nam sugerišu poznavaoci arapskog jezika, kao i naši čestiti prevodici, ajet će imati slijedeće značenje: Neka vas mržnja koju prema nekom narodu osjećate ne navede da nepravedni budete. Pravedni budite, to je bliže čestitosti.  

Jasno je da je teško, gotovo nemoguće, pojedine kur'anske ajete prenijeti u vlastiti jezik. Zato učeni i insistiraju da se prijevod Kur'ana i zove prijevod značenja Kurana, jer sva značenja očito nije moguće prenijeti u jedan jezik. Zato sam skloniji tome da ovaj izraz prevedemo na drugačiji način, drugim riječima, da izbjegnemo izraz mržnja koja je preteška i koja, kao što smo naglasili, remeti cjelovitu sliku o Bogu u islamu koji jeste Silni i jeste Onaj koji žestoko kažnjava, ali ipak nije Onaj koji mrzi, a također to ne traži ni od onih koji u Njega vjeruju. Štaviše, On mržnju izričito zabranjuje. Ovdje je nužno naglasiti i sam kontekst jer je u središtu kazivanja ili kur'anske poruke snažno naglašena pravda kao središnji kur'anski imperativ. U tom kontekstu je valjalo naglasiti da ”neprijateljstvo koje katkada ispoljavate jedni prema drugima (qavm)” i koje može trajati i potrajati, ne smije biti prepreka da pravedni budete; ”makar i na vlastitu štetu”. Skloniji sam tome da je ovdje izraz neprijateljstvo ili zahlađenje odnosa prikladnije od ponuđene mržnje. Dakle, Kur'an želi da kaže da morate biti pravedni čak i ako ste s nekim u neprijateljstvu ili zavadi, a da bi naglasio važnost pravednosti. To znači da to potvrđuje opravdanost upotrebe izraza neprijateljstvo i u ovom slučaju. Uzroci neprijateljstva  mogu biti različiti, nekada potpuno banalni. 

Oprez kod citiranja Kur'ana ili hadisa 

Dok sam svojevremeno u Behram-begovoj medresi u Tuzlu predavao predmet Hadis i gledao komentare, čudio sam se nekim predajama (koje se pripisuju Božijem Poslaniku, Muhammedu ,a.s.) u kojima stoji da je sastavni dio vjerovanja voljeti i mrziti u ime Allaha. Nikako nisam mogao prihvatiti da je to vjerodostojna predaja. Potpuno sam ubjeđen, bar kada je moj bosanski jezik u pitanju, da ponuđeni prijevod odudara od osnovne intencije Kur'ana. Jer, ako ja čitam prijevod Časne Knjige u kojem stoji da me mržnja koju prema nekom (ili nekom narodu) osjećam ne smije navesti da nepravedan budem, onda to znači da kao pripadnik islama mogu ili imam pravo mrziti, samo moram paziti da ne budem nepravedan prema bilo kome makar to bio i onaj ko se mrzi ili oni koji se mrze. Ja nemam dva srca, jedno za ljubav, drugo za mržnju,  kaže Meša Selimović. Drugim riječima, u jednom srcu može biti mjesta samo za vjerovanje (iman), ali ne i za poricanje (kufr) i licemjerstvo (nifaq). Uostalom, izraz “Allaha radi pravedni budite” znači, između ostalog, i to da budemo krajnje oprezni kada sebi i drugima tumačimo Božije riječi. Samo jedna neopreznost može nas skupo koštati. 

Mržnja uništava mrzitelja 

Ne zaboravimo da se ovaj izraz javlja i u poznatoj kratkoj suri Kevser, na čijem kraju stoji da će ”onaj koji tebe mrzi (inne šanieke) sigurno propast doživjeti (ebter, arapska riječ koja označava životinju bez repa ili čovjeka koji poslije sebe ne ostavlja ni dijete, ni pomena o svom imenu’). Međutim, valja primjetiti da mržnja (ili prezir ili neprijateljstvo) nije usmjerena prema bilo kome, nego prema najodabranijem Božijem stvorenju, Muhammedu, a.s. I što je još zanimljivije, lijepo se naglašava da će ”mržnja” uništiti mrzitelja. Slikovito, zar ne?