Odgovarajućom vizijom i znanjem do uspješnog sistema

Jedan od pet islamskih šartova, stubova islama je zekat.  Pored neupitnog  značaja za muslimana kao pojedinca, zekat je, ili bi trebao da bude,  jedan  od najvažnijih faktora u funkcioniranju socio-ekonomskog okvira muslimanske zajednice.

Među najvažnijim ciljevima koji trebaju biti postignuti odgovarajućom implementacijom propisa o zekatu je i uspostavljanje socio-ekonomske ravnoteže u  muslimanskom društvu ili državi. Globalno gledajući, danas u svijetu egzistiraju muslimanske zajednice i države koje su prepoznale važnost i svjesne su ogromnog značaja i uticaja koji zekat treba i može imati na razvoj te zajednice ili države, postoje i one koje nisu svjesne tog značaja, kao i one koje su svjesne značaja, ali nisu još pronašle odgovarajuća sredstva i načine za efikasnu organizaciju i implementaciju propisa zekata.

Između država i muslimanskih društava iz prve navedene skupine, kao uspješan primjer se može navesti Malezija. Još 1989. godine čelni ljudi u Uredu premijera Malezije, zaduženom za islamska pitanja, ustvrdili su neefikasnost tadašnjeg sistema promocije, prikupljanja i raspodjele zekata i počeli sa pravljenjem strategije za uspostavu efikasnijeg sistema.  Nakon dvije godine rada na razvojnoj strategiji, 1991. godine osnivaju prvu kompaniju-agenciju za promociju, prikupljanje i raspodjelu zekata pod nazivom Pusat Pungutan Zakat- PPZ.  PPZ je kroz korporativni pristup iz godine u godinu unapređivao svoj rad, harmonizirajući ga sa potrebama vremena i koristeći sva raspoloživa savremena sredstva u svom radu.

Te  1991. godine u Maleziji je prikupljeno 62 miliona ringita zekata (oko 31 milion KM). Iznos prikupljenog zekata iz godine u godinu je rastao, ukazujući na unapređenje svijesti i odnosa muslimana Malezije prema toj obavezi, kao i razvoj malezijske ekonomije, tako da je 2010. godine prikupljeno 1,1 milijardu ringita (oko 550 miliona KM), što je osamnaest puta veći iznos nego dvadeset godina ranije, pomenute 1991. godine. Također, interesantno je napomenuti da se na području cijele Malezije u 2005. godini prikupilo zekata  u iznosu od 571 milion ringita (oko 280 miliona KM), što je, mora se priznati bio prilično veliki iznos, a da je isti do 2010. udvostručen i da iznosi pomenutih 1,1 milijardu ringita. Sistem prikupljanja i raspodjele zekata u Maleziji, koji je počeo sa značajnijim razvojem 1991. godine, pa sve do danas doživio je zavidan uspjeh i pokazao da je put uspjeha muslimanskih zajednica i naroda u sistemskim rješenjima, a nikako u samoinicijativnim akcijama po svom nahođenju, prilikom kojih dolazi do značajnih promašaja, rasipanja i neodgovarajuće raspodjele sredstava zekata.

Prema određenim statikama u Maleziji danas, najveći dio stanovništva, oko 80%, pripada ”srednjem staležu”, što govori o stabilnosti i ravnomjernoj razvijenosti i raspodjeli kapitala u društvu, kao i uspjehu tog društva. Sigurno jedan od razloga pomenutog uspjeha je i odnos Malajaca prema zekatu, koji je u najvećem broju slučajeva u skladu sa Kur'anskim i uputama Muhammeda a.s. Sistem, koji je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća bio nedovoljno razvijen, uspio je stalnim napredovanjem dostići stupanj zavidne razvijenosti i postati jedan od značajnih regulatora u Malezijskom društvu, doprinoseći uspostavljanju potrebne socio-ekonomske ravnoteže. Sredstva od zekata, danas u Maleziji, se koriste u najvećoj mjeri, za ciljeve potpunog iskorjenjivanja nepismenosti i siromaštva u društvu i podizanja vjerskog života na još veći nivo.

Lijepo je vidjeti i diviti se  uspjehu jedne muslimanske države i društva,  ali još bi bilo ljepše i korisnije pokušati uspostaviti sličan sistem u svojoj državi i društvu. Postavlja se pitanje da li mi, muslimani u Bosni i Hercegovini, imamo odgovarajuću viziju, snage, mudrosti, znanja i volje da radimo na razvoju postojećeg sistema prikupljanja i raspodjele zekata kako bi ga razvili do zadovoljavajućeg nivoa za dobrobit zajednice i cjelokupnog društva.

Odogovarajući sistem prikupljanja i raspodjele zekata nije samo potreba, već i obaveza koja mora biti prepoznata i prihvaćena od strane svih članova Islamske zajednice u BiH. Ne može se u ovoj fazi razvoja sistema prikupljanja i raspodjele zekata u Bosni i Hercegovini, očekivati od Islamske zajednice u BiH da iz prikupljenih sredstava zekata pokreće velike projekte u cilju borbe protiv siromaštva, nepismenosti i podrške povratku, kada su prikupljena sredstva jako mala i jedva da su dovoljna da se zadovolje osnovne potrebe odranije definiranih korisnika Fonda Bejtu-l-mal, i navoditi to kao glavni razlog zašto se ne želi dati zekat ili ga dati u Fond Bejtu-l-mal. Uspoređujući naših 7 miliona KM (zekat i sadekatu-l-fitr zajedno), sa Malezijskih 550 miliona KM, sigurno bi moglo biti i obeshrabrujuće, ali upravo to treba da nam bude podstrek da svi zajedno radimo više i pokušamo zajedničkim snagama popraviti postojeće stanje, koje sigurno nije za pohvaliti. Naravno, Malezija ima jaču ekonomiju i veći broj (17 miliona) muslimana, ali čak i ako sve te činjenice uzmemo u obzir odnos Malajaca prema zekatu je daleko bolji od našeg odnosa .

Uzimajući u obzir trenutno stanje, koje će, nadamo se, jednog dana se promijeniti, Bošnjaci ne mogu, kao Malajci, očekivati podršku struktura vlasti u razvoju sistema promocije, prikupljanja i raspodjele zekata, ali zato mogu, kao što su uostalom i navikli, u okrilju Islamske zajednice pokušati uspostaviti odgovarajući sistem od kojeg će korist imati kako članovi Zajednice, tako i cjelokupno društvo. Naravno, najveću odgovornost u tom procesu imaju odgovorni u Islamskoj zajednici i oni treba da ulože velike napore i vode taj proces, ali bez značajnije podrške članova zajednice, taj proces teško da će uspjeti.  Iz primjera Malezije se vidi da su oni išli korak po korak u razvoju sistema prikupljanja i raspodjele, podržani od strane velikog broja muslimana u toj državi, koji su imali strpljenja i dočekali, hvala Allahu, vrijeme kada je sistem postao dovoljno jak i razvijen da producira i radi na velikim projektima značajnim za Malezijsko društvo.

U početnom stadiju razvoja i u Maleziji su institucije koje rade na prikupljanju i raspodjeli zekata, prikupljena sredstva usmjeravala za finansiranje najosnovnijih potreba za razvoj vjerskog života i manji dio za siromašne i borbu protiv nepismenosti, ali su imali podršku naroda i iz godine u godinu unapređivali  sistem na obostrano zadovoljstvo i naroda i institucija.  Malezijski primjer pokazuje muslimanima širom svijeta, pa tako i nama u Bosni i Hercegovini, da samo u partnerskom odnosu institucija i naroda, u kojem obje strane razumiju važnost ispunjenja zajedničke vizije, može se očekivati uspjeh.