Post dušom i duhom: Post je čin inteligencije i volje

Danas je početak svetog mjeseca ramazana kada muslimani poste od zore do zalaska sunca kao čin obožavanja i pokornosti. U svijetu koji je postao zadubljen u sebe i koji je idealizirao lični interes i uživanje, post može izgledati kao čudno djelo i čak kao ekstremna mjera za modernu osobu. Neki bi ga mogli odbaciti kao iracionalnog. No, kratko promišljanje otkriva da je post čin koji je ukorijenjen u umu, duši i duhu više negoli tijelu te da nam pomaže izvući najbolje iz naše ljudskosti.

Post je čin inteligencije i volje. Čovjek ne bi postio ukoliko ne bi bio ubijeđen u njegovu religijsku svrhu. Mora se imati dovoljno znanja i ispravnog prosuđivanja da bi se odlučilo postiti. Ovo je osnovno načelo islamskog prava: religijske dužnosti se ne odnose na umno poremećenu osobu. Post uključuje um u smislu da smo pozvani razmišljati o sebi i svijetu tokom posta. Klonjenje od hrane, pića i/ili spolnog odnosa dok se posti u suštini nije čin tijela, već uma i volje.

Post je također čin volje kojom koristimo naš razum i htijenje da se držimo podalje od zemaljskih zadovoljstava kako bi postigli više stanje postojanja. Ne možemo to učiniti a da ne ubijedimo sebe u njegovu istinu i bez discipliniranja naših umova i tijelâ.

Ali ono što je još važnije jeste post dušom i duhom. Ova dva pojma su uglavnom izgubila svoje izvorno značenje u postprosvjetiteljskim potrošačkim društvima. U nekim slučajevima, više ih ne koristimo čak i da objasnimo ljudsko stanje. No, hiljadama godina, smatrano je da se ljudska bića sastoje ne samo od uma i tijela, nego i duše i duha. Reduciranje složene ljudske prirode na “psihu”, još jedan omiljeni pojam moderniteta, i odbacivanje njenih drugih stanja kao nenaučnih i/ili teoloških imaju svoju cijenu koju gotovo i ne uviđamo. Psihologiziranje ljudske duše i duha završava zasjenjivanjem ljudskog stanja.

U islamskoj tradiciji, duša (nefs) ukazuje na čovjeka kao cjelinu. Ona ima različite stepene u rasponu od duhovnog savršenstva i zadovoljstva do moralne dekadencije i propasti. Duša nas može učiniti istinskim ljudskim bićima ili gorima od zvijerî. Ona umije postati ogledalo koje odražava ljepotu Božijeg stvaranja ili močvara koja nas davi u tami. To je ta višedimenzionalna priroda duše koja svakako iziskuje našu pažnju tokom posta. Reduciranje duše na podsvjesne želje je isto kao reduciranje čovjeka na kosti i meso.

Sličan problem danas imamo s riječju duh (rūḥ). Ovaj pojam rijetko koristimo u njegovom izvornom metafizičkom i moralnom smislu. Duh se odnosi na božansku supstancu koju je Bog udahnuo zarad stvaranja ljudskog bića. On povezuje našu zemaljsku egzistenciju s božanskim. Kada se prikladno njeguje, duh nas uzdiže na nivo melekâ, pa čak i dalje. Ukoliko se zanemari i pomrači, on ljude okreće u čudovišta.

S ovim napomenama na umu, možemo reći da se istinsko stanje duhovne prefinjenosti dostiže kada se posti ne samo tijelom, već i dušom i duhom. Upravljanje sobom ne upuštajući se u fizička zadovoljstva određeni vremenski period je važan čin volje. No, to je isto tako i vježba u okviru duhovnog putovanja. Uzimanjem manje od materijalnog svijeta, zadobijamo više od duhovnog domena.

Međutim, pošto nas islam podstiče usvojiti srednji put u svemu, nije dozvoljeno ići u krajnosti samoodricanja i samolišavanja. Nakon posta od zore do zalaska sunca, pozvani smo cijeniti naše tjelesno i duhovno žrtvovanje obrokom koji služi kao nagrada dana. Ali, to je samo kako bi dobili potrebnu hranu za brigu o našim tijelima. Ono što je bitno jeste nastaviti duhovno putovanje noću namazima, dovama i razmišljanjem. Dok hranimo našu dušu i duh pravom vrstom hrane, postajemo (pot)puniji i bogatiji.

Svakako, valja se prisjetiti da je u mjesecu ramazanu počelo objavljivanje Kur’ana, islamske svete knjige. U Kur’anu nalazimo najkorisnije smjernice za zdrav duhovni život. Kur’an poziva sve ljude da koriste svoju inteligenciju i volju kako bi vodili moralan i čestit život. On opisuje stanja duše i duha s upadljivom jasnoćom. Kur’an kazuje da smo ljudi u onoj mjeri u kojoj želimo prevazići tijelo i obogatiti duh a da nikada ne idemo u krajnosti i ne negiramo ukupnost ljudskoga stanja.

Budući da započinjemo mjesec ramazan, nadajmo se i molimo da naš post i namazi dosegnu dubine naše duše i duha.

S engleskog preveo: Haris Dubravac

preporod.com