Razmjere problema
Ali krenimo od samog problema. Ovih dana kada počinje nova školska godina ozbiljan trend pada nataliteta se najboje osjeti na smanjenom broju učenika koji upisuju škole. Svima je poznato da širom BiH ne samo da imamo prazne učionice, nego i čitave škole koje bi se trebale zatvoriti.
Trend negativnog prirodnog priraštaja u Bosni i Hercegovini bilježi se od 2012. godine, a podaci pokazuju kako BiH gubi i do 12.500 ljudi od ukupnog broja stanovnika svake godine, što je alarmantan podatak koji ukazuje na eskalaciju bijele kuge. Ovo je poručeno sa okruglog stola o temi “Prijeti li nam eskalacija bijele kuge?” u organizaciji Saveza za podršku ekonomskog i socijalnog razvoja “Horizont 2024” o čemu je izvijestila Al-Jazeera Balkans.
U prilogu se navodi kako su najveći razlozi bijele kuge loša socio-ekonomska situacija u zemlji, porast broja prekida trudnoće (abortusa) kod žena, ali i psihološki aspekti vezani za osnivanje porodice i stupanje u bračnu zajednicu. Prema riječima sekretara Saveza Dejana Radmilovića neophodno je ukazati na bijelu kugu prije nego ona postane prirodna katastrofa.
“Podaci Agencije za statistiku BiH o negativnom prirodnom priraštaju iz 2014. pokazuju da je iznosio 5.500 osoba. Od 2012. godine povećava se negativni prirodni priraštaj u BiH za gotovo 1.000 osoba. Broj raste, a ako se nastavi ovakav trend iznosit će nekih 6.500 ljudi ove godine. Prema najboljem scenariju, BiH gubi 12.500 ljudi od ukupnog broja stanovnika svake godine”, kazao je Radmilović.
BiH se već duže vremena suočava sa ozbiljnim padom nataliteta i već sada smo u poziciji da, prema najnovijim analizama stručnjaka, taj trend ne možemo zaustaviti ni da kojim čudom uspijemo povećati rodnost nacije. To može biti tek jedan korak, a o drugima koje bismo trebali već sada poduzimati niko i ne govori.
Bijela kuga ili depopulacija predstavlja smanjenje broja stanovnika, te očituje mali broj rođenih osoba.
Jedan od velikih uzročnika ove pojave jeste čin abortusa za koji specijalista ginekologije i akušerstva u Univerzitetskom kliničkom centru u Sarajevu dr. Vahidin Katica napominje kako je, također, u porastu kod žena.
“Struka kaže da je to najgori način planiranja porodice. Žena koja dođe da to obavi, dovedena je pred svršen čin i to je potez očajnika. Najčešće se radi o ekonomskim razlozima, ali i pokušaju ‘približavanja Evropi i svijetu’, žene pokušavaju ostvariti sebe u poslovnom svijetu stoga kasno ulaze u bračnu zajednicu i nerijetko se dešava da i poslodavac može utjecati na status te žene”, kazao je Katica.
Prema njegovim riječima, zbog velikog broja privatnih klinika nije moguće napraviti jedinstveni registar o broju abortusa, ali broj registriranih u javnim klinikama iznosi gotovo 2.000 godišnje.
“Mogu reći da cifra tih abortusa iznosi deset puta više nego što statistika pokazuje”, kazao je u istom prilogu Al-Jazeere, dodajući kako je teško govoriti o starosnoj dobi žena koje se najčešće odlučuju na pobačaj.
Pored toga, gorući problem predstavlja maloljetnička trudnoća i abortusi u toj dobi.
“Ako se jednom susretnemo s tim, to je opet veoma puno. Radi se o djevojčicama od 15 do 19 godina i ne trebamo zatvarati oči pred tim problemom”, poručio je Katica uz apel nadležnima i cijeloj javnosti na rješenje problema bijele kuge prvenstveno poboljšanjem životnog standarda građana.
Međutim, ovo je tek jedan dio problema, a njegovo rješavanje će zahtijevati daleko kompleksnije mjere koje prevazilaze i podsticanje na osnivanje porodice i povećanja rodnosti. To može biti tek jedna mjera, a kako sada stvari stoje na ovom problemu se sistematski i planirano ništa ne radi, kao ni na izmjeni zakonskih rješenja koja bi olakšala porodicama da se odluče da imaju veći broj djece.
Moguća rješenja
U tekstu „Četiri lekcije iz BiH o tome kako zaustaviti demokrafski pad (Four lessons from Bosnia and Herzegovina on turning around demographic decline) objavljenom na stranici instituta The Brookings, Wolfgang Fengler, ranije spomenuti ekspert Svjetske banke, piše: „Visoka rodnost neće sama riješiti problem. Čak kada bi se nekim čudom i desio preokret u rodnosti i priraštaju Bosni bi trebale najmanje dvije generacije da ponovo ima broj stanovnika koji je imala 1990-ih.“
Za BiH, zemlju sa ekonomijom srednjih primanja, gdje je relativno visok životni vijek građana (prosjek od 76 godina), a duboko siromaštvo i dalje rijetko, glavni izazov je izlazak iz osjećaja stagnacije koji je dominantan među građanima u posljednjoj dekadi koja je rezultat manjka radnih mjesta i poslovnih mogućnosti.
Zato ovaj stručnjak predlaže četiri ključne politike na kojima bh. vlasti trebaju raditi kako bi osigurale da se trend pada stanovništva zaustavi. Te četiri preporuke su:
Prvo, najveći izazov je kako oživjeti gradove. Iako je većina stanovništva ruralna, njihove mogućnosti ovise od povezanosti sa prosperitetnim gradovima. Što su vitalniji gradovi to je više posla za sve, uključujući i one koji danas žive u ruralnim područjima.
Drugo, BiH mora uspostaviti bolji balans između imigracije i emigracije. Normalno je da talentirani ljudi odlaze kako bi dobili internacionalno iskustvo. Međutim, uspješne ekonomije u nastajanju moraju naći načina da te ljude ili ponovo vrate ili da privuku druge talentirane ljude iz drugih dijelova svijeta.
Treće, naseljima koja ostaju bez stanovništva mora se upravljati tako da i dalje budu ugodna za život. To se može postići simoboličnim intervencijama kao što su uklanjanje starih građevina ili preuređenje javnih površina. Primjer za to su projekti koji su provedeni u njemačkim gradovima Pittsburgh i Dessau. Naravno, to nisu jedina rešenja koja ova studija nudi, ali jesu primjeri kako se od onih područja u BiH u kojima je očita depopulacija ne smiju olahko dizati ruke nego mora postojati državna strategija repopulacije i zadržavanja stanovništva. Za takve projekte postoji bogato iskustvo i ekspertiza širom Evrope koja na tome radi već godinama, kao i fondovi EU koji mogu BiH biti dostupni uz malo više političke volje i znanja.
Četvrto, mora se ponovo promisliti o mehanizmu dostavljanja usluga i on se mora tako organizirati da bude dostupan ljudima u manjim naseljima, te istovremeno da bude finansijski prihvatljiv za državu. Inovacije u poljima kao što su tele-medicina (tele-medicine) i učenje sa distance (distance learning) su posebno obećavajuće za zemlje koje imaju problem s demografskim padom.
Na kraju, mediji mogu skretati pažnju na problem, ali je na naučnim i političkim elitama i nadležnim institucijama da se počnu ozbiljno baviti njime, ukoliko im je uistinu stalo do budućnosti ove zemlje. Već sada priča o tome kako bi trebali imati više djece nije dovoljna niti će dati željene rezultate, a mi smo i na tom koraku zapeli.