Promocija kulinarstva

Promocija knjige  „Naši odabrani recepti 1 i 2“

Posebnost obje ove zbirke recepata upravo i jeste to što su one poduhvat jedne posebne grupe žena okupljenih oko ideje očuvanja i oživljavanja kulture i tradicije bošnjačkog naroda.  Jela predstavljena u ovim kuharima potiču iz kuhinja naših pretkinja ili su inspirisana receptima jela koje su autorice naučile od svojih majki ili nena, a ove opet od svojih. Svi recepti su, uz suptilne preinake, prilagođeni kuhinji savremenog doba. Pored toga, jela izabrana za ove zbirke su sastavni dio savremenog, svakodnevnog  jelovnika domaćica, žena, autorica ovih knjiga, što ih čini autentičnom i istinski živom kulinarskom tradicijom, i u tome je njihova posebna vrijednost.

Pod pojmom tradicionalne kuhinje podrazumijevaju se određena jela koja se dugo vremena spremaju na određenom području ili u određenj zemlji, te su tako dobila karakteristiku tradicije.

U tradicionalna bosanska jela i prehrambene proizvode utkana je historija Bosne i Hercegovine, preko antičkog doba, klasičnog Rima i Vizantije, preko turskog i austrougarskog perioda do savremenog doba. Historijsko mjesto Bosne kao zemlje na razmeđu svjetova, između Istoka i Zapada, uticalo je i na formiranje karakteristične bosanske kuhinje.  Izvorna bosanska kuhinja mješavina je autentičnih bosanskih jela, tradicionalno turskih, arapskih, austrijskih, mađarskih, mediteranskih i drugih prehrambenih običaja. Svi ti uticaji u bosanskoj kuhinji vremenom su uklopljeni u domaću tradiciju i spojili su se na jedinstven način, tako da se danas bosanska kuhinja jako razlikuje i od arapske, i austrijske i mađarske, ali i od turske kuhinje kojoj ponajviše nalikuje. Tradicionalno bosansko jelo može biti i izvorno ali i jelo koje je tokom historije došlo iz druge kulture ali se u Bosni priprema na poseban način.

Osnovna karakteristika bosanske kuhinje je polagahni način pripremanja jela, bez mnogo žurbe, ali s mnogo strpljenja, pažnje i ljubavi. Barem je tako bilo, i trebalo bi da bude. Jela su se pripremala sa zahvalnošću dragom Bogu na svakoj namirnici koju je podario, s bismilom, s dovama i salavatima, s nijetom da svaki zalogaj tog jela bude blagodat za tijelo ali i za dušu.

Gastronomski stručnjaci kažu da je bosanska kuhinja po mnogo čemu posobna, kao npr. po tome što se vrlo malo upotrebljava tzv. zaprška od brašna i masnoće. U bosanskoj kuhinji većina jela se kuha u vlastitom soku, koji se pretvara u prirodni umak. Jela su zato lagahnija, a doživljaj ukusa svakog pojedinog sastojka jači. Ono što jelima daje karakterističan i odličan ukus je fino usklađeni odnos između povrća, mesa i začina.

Bosanska kuhinja je uvijek bila živa, dinamična, nadograđivala se novim i lijepim. Rahmetli prof. Lamija Hadžiosmanović piše da se u tradicionalnoj bosanskoj kuhinji nisu upotrebljavali mrkva, karfiol, brokule i prokulice, da se paradajz počeo upotrebljavati tek od 19. stoljeća, da se crveni luk, osim u grahu, bosanskom loncu, sitnom ćevapu i još nekim jelima, koristio u manjim količinama, a mnogo su se koristili: peršun, kopar, nana, bosiljak, đumbir i druge mirođije. No, vremenom su upravo paradajz, mrkva i luk, pored krompira, paprike, krastavaca, kupusa, gljiva, špinata, bundeva i graha, postali tipični sastojci kako bosanskih bašta, tako i jela bosanske kuhinje. Od začina najčešće se upotrebljava mljevena paprika, biber, peršun, lovorov list i celer.

Karakteristična bosanskohercegovačka jela su različite vrste čorbi, pita, jela od mesa s ražnja i roštilja, razne vrste sarmi i dolmi, kalja, musaka, pirjana, pilava, peciva, čimbura. Jedan austrijski putopisac je davno nekad zapisao da broj različitih čimbura u našoj kuhinji prevazilazi svaku maštu.  Mnogo je i jela od različitih vrsta mlijeka i mliječnih proizvoda, jela i proizvoda od voća i povrća, salata, zahlada.

Većina ljudi danas jede mješavinu tradicionalne i industrijski prerađene hrane. Međutim, dok procesirana hrana donosi niz zdravstenih i ekloških problema, tradicionalna hrana je i dalje najvažniji izvor hranjivih sastojaka. Istraživanja koja su rađena da se ispita uticaj tradicionalne hrane na zdravlje, pokazala su da ona,  kada se uključi u ishranu, donosi sljedeće koristi: manje kalorija, manje zasićenih masnoća, više nemasnog mesa i ribe, više željeza, više cinka, više vitamina i minerala.

Dok jučerašnje generacije nisu imale problema oko određivanja razlike između cjelovite hrane koja sadrži svoje originalne sastojke i procesirane, industrijski obrađene hrane, mi danas imamo puno muke oko toga. Što je hrana više prerađivana, manje koristi od nje imamo. Putem novih tehnologija mijenjaju se prirodni okus, boja, tvrdoća, veličina, izgled i trajnost namirnica, i to bez potpunog znanja o posljedicama takvog djelovanja. Obijest nas tjera u konzumerizam, koji nas čini sve bolesnijim i dovodi do istrebljenja mnogih biljnih i životinjskih vrsta. Trebalo bi da insistiramo na očuvanju i  zaštit prirodnih vrsta, da se trudimo da jedemo domaću, organsku hranu, autohtone sorte voća, povrća i žitarica.

Allah, dželle šanuhu, nas upozorava: „O, vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjaate!“ (2:172)

 „Jedite ukusna jela kojima vas opskrbjujemo i ne budite u tome objesni, da vas ne bi snašla srdžba Moja; a koga snađe srdžba Moja – nastradao je.“(20:81)

„O ljudi, jedite od onoga što ima na zemlji, ali samo ono što je dopušteno i što je prijatno, i ne sliejdite šejtanove stope, jer vam je on neprijatelj očevidni.“ (2:168)

Allah, dželle šanuhu, sve je stvorio s mjerom. Na bilo kojem parčeti zemljine kugle da se rodite, biljni i životinjski svijet koji vas okružuje najbolji su izvor hrane, namijenjen da u potpunosti zadovolji potrebe ljudi upravo tog područja. Jedan od bitnih principa islamske, ali i zdrave ishrane općenito, jeste da se prednost uvijek daje autohtonim namirnicama, hrani s kojom smo „zemljaci“. Naše tijelo najbolje razumije biljke, voće, povrće, s kojima zajedno rastemo, na istoj zemlji, što nas isto sunce grije i iste kiše zaljevaju. Kada dolazi s drugog kraja svijeta, ubire se prerano i vještački sazrijeva u hladnjačama tokom prijevoza do odredišta. Hrana na taj način gubi svoj ukus i kvalitet. Pri tome treba da vodimo računa o godišnjim dobima, jer s promjenama u prirodi, smjenom godišnjih doba, mijenjaju se i potrebe našeg organizma.

Tradicionalna bosanska kuhinja je odličan primjer najprirodnijeg i najzdravijeg načina ishrane – sezonske ishrane, koja se zasniva na dvije osnove: pripremanje obroka od namirnica koje su ubrane u vrijeme njihove zrelosti i prilagođavanje ishrane posebnim zdravstvenim izazovima i potrebama organizma koje sa sobom nosi svako godišnje doba. Na taj način se povezujemo s prirodom koja nas okružuje i jedemo namirnice koje imaju više vitamina, minerala i antioksidanasa, uz to pomažući lokalne proizvođače hrane i doprinoseći čistijoj životnoj sredini.

Možda je ponajvažniji princip ishrane kojeg bismo se trebali pridržavati umjerenost i izbalansiranost. Allah, dželle šanuhu, kaže: „… I jedite i pijte, samo ne pretjerujete; On ne voli one koji pretjeruju.“ Svako pretjerivanje u hrani vodi u poremećaj i bolest. Od hrane ćemo imati koristi i ona će ispuniti svoju svrhu samo ako umjereno jedemo dopuštenu, zdravu, čistu, lijepu, ukusnu, jednostavnu domaću hranu.

Kažu da onaj koji kuha nikada ne kuha sam. Čak i u svojoj najvećoj osamljenosti, kuharica u kuhinji  okružena je iskustvom generacija kuharica i kuhara iz prošlosti, savjetima i jelovnicima kuhara sadašnjosti i  mudrošću pisaca knjiga recepata. Recepti koje su žene iz Udruženja žena Bošnjakinja odabrale, zapisale i darovale vam u njihova dva kuhara objedinjuju sve ovo. Ako do sada još niste, nadam se da ćete uskoro uživati u njihovoj tradicionalnosti, vitalnosti i oplemeniti se mudrošću koju vam donose.