Šerrun, habisun, sejjiun – zlo, zao i zla
Piše: Mustafa Spahić
“A čovjeku nijednome prije tebe Mi nismo vječnost i besmrtnost dali! Pa ako ti Muhammede umreš, zar će oni dovijeka živjeti?! Svako živo biće na dunjaluku smrt će okusiti. Mi na ispit i izazov vas stavljamo i u šerru – zlu i u hajru – dobru i Nama ćete se vratiti.” (Enbija, 35)
Kada su u pitanju ljudi, međuljudske veze, odnosi, procesi, pojave, relacije, komunikacije i sadržaji života u svim pojavnim likovima evo šta znači glagol šerre – biti zao, loš, riječ šerrun znači zlo i navaljalost a oblik šerrnijjun označava onog ko je: zao, prljav, naprasit, plahovit, razdražljiv.
Interesantno je da je riječ šerrun – zlo u svemu oponentna i u svemu suprotna i po smislu i po sadržaju i po značaju i po značenju riječi hajr koja znači dobro, korist, olakšanje i pomoć. To posebno naglašava Poslanik u hadisu hajrunnasi men jenfeun-nase – najbolji su oni ljudi koji olakšavaju, koriste i pomažu čovječanstvu i šerrun-nasi men jedurrun-nasi – najgori su oni ljudi koji čine zlo, štete ljudima i otežavaju im život.
Deviza islama je biti predan i pokoran Bogu, služiti Mu iskreno i koristiti, pomagati, olakšavati i razvijati plemenit odnos prema ljudima.
Evo šta Poslanik kazuje i savjetuje ljudima: “O ljudi, kao da je istina na ovom svijetu nekom drugom, a ne nama naređena i kao da je smrt na ovom svijetu nekom drugom, a ne nama propisana i kao da su oni s kojima se na samrti opraštamo putnici koji će nam se na dunjaluk uskoro vratiti! Mi ih ostavljamo u njihovim grobovima, a njihovom imovinom se koristimo, kao da ćemo vječno živjeti poslije njih. Zaboravljamo svaku opomenu. Osjećamo se sigurnim od svake nesreće. Blago onom ko se zabavi svojim mahanama i nedostacima, pa ne bude istraživao mahane drugih ljudi i troši svoj imetak koji je stekao na halal način i druži se s mudrim i učenim ljudima, a izbjegavaju prezrene i pokvarene! Blago onom ko ima lijepu narav (ćud) i čistu savjest i od čijeg su zla sigurni drugi ljudi. Blago onom ko radi i postupa u skladu sa znanjem, dijeli višak imetka, suzdržava se suvišna govora, drži se sunneta i čuva novotarija u vjeri.”
Ovdje se pod šerrom podrazumijeva samo zlo među i prema ljudima. Etike i morala nema ako ne uče o dobru i zlu, ako ne naređuju dobro i ne zabranjuju zlo, ukoliko ne sadrže naredbe i zabrane i ukoliko im nije misija i ideal da ljudi budu dobri, plemeniti, moralni, a da nikada ne budu zli, divlji i nemoralni.
Imam Gazalija sve moralne vrijednosti svodi na dva fundamentalna plana: činjenje dobrih djela i izbjegavanje zlih i loših djela. On stavlja prioritet na izbjegavanje zla i nečinjenje grijeha i piše: “Nikada svi ljudi ne mogu činiti dobro djelo ali sustezati se od zla i ne činiti grijeh može svako.”
Zlo u ljudima i zlo prema ljudima može biti zla namjera, zla misao, zla ideja, zla, podla, podmukla i pogana riječ, zao odnos, postupak, praksa, ponašanje i zlo djelo. Mnoga zla ljudi čine nesvjesno, nesabrano, nepromišljeno, ishitreno, brzopleto, u neznanju i nerazmišljanju o posljedicama koje nastaju.
Allah, dž.š., savjetuje i upozorava: “Propisuje vam se borba, a ona vam je mrska i nije vam po volji! Vi nešto mrzite, prezirete, a ono može biti dobro za vas. Vi nešto volite, a ono vama ispadne zlo, prezreno i odvratno za vas! Allah zna, a vi ne znate!” (Bekara, 216.)
Svaki čovjek pojedinačno je svjedok samom sebi da mu se u životu događalo nešto što je unaprijed žarko želio, a pokazalo mu se kao velika briga, belaj, nesreća i zlo – šerr, a da je nekada nešto mrzio, prezirao, antipatisao i smatrao odvratnim, a kada mu se to dogodilo pokazalo se kao pomoć, olakšanje i dobro – hajr.
Kada su u pitanju društvene grupe i narodi, povijest je puna primjera da su ljudi i narodi nešto smatrali dobrim, korisnim i voljenim, a ono se pokazalo kao zlo, opasnost i šteta. Međutim, uistinu ima i zlih ljudi čijeg se zla ljudi boje: “Kod Allaha, na Sudnjem danu, imat će najlošije mjesto onaj čijeg se zla ljudi boje.” (I.P.H. 455)
Poslanik podučava sljedbenike kako će najbrže zadobiti Allahovu nagradu, ali i upozorava na zla djela za koja najbrže stiže Allahova kazna: “Hajr – dobra djela za koja se najbrže postiže nagrada jesu birr – dobročinstvo i održavanje rodbinskih veza, a šerrun – zla djela za koja se najbrže zaslužuje kazna jesu nasilje i kidanje rodbinskih veza i odnosa.” (I.P.H. 71)
U biti, u čovjeku može postojati zlo iznutra koje je teško otklonjivo i zlo izvana u raznim varijantama. Kada Allah hoće dobro – “hajr čovjeku, dadne mi trajno bogatstvo na duši i bogobojaznost u srcu, a ako Allah hoće da se dogodi zlo jednom čovjeku zato što ga zaslužuje, učini mu oči gladnim.” (I.P.H. 244)
Uistinu, ima ljudi koji u jednom činu čine dvostruko zlo, hem rade zlo hem druge optužuju da su to zlo počinili, najčešće samu žrtvu. To je vrhunac cinizma i nasilja u zlu – “Ko grijeh kakav ili zločin uradi i učini pa zatim nevina čovjeka potvori – natovario je na sebe i klevetu i grijeh očigledni.” (Nisa, 112.)
Zločinci i zločinitelji svoje zločine, nepravde, nasilja i grijehe na dunjaluku umotavaju u ambalaže laži i potvora. To su toliko opaki, opasni, podli, podmukli, prizemni i pokvareni ljudi da nas Allah u dvije zadnje kur’anske sure muvezetejn Felek i Nas upozorava na njih i poziva da kod Njega tražimo utočište i sklonište od njih.
Što je najgore i najopasnije oni preko sihira magije sarađuju s prokletim šejtanom protiv insana: “Kaži: Utječem se Gospodaru svitanja od zla onoga što On stvara i od zla sumraka i mrkle noći kada tmine razastre, i od zla onih koji pušu u uzlove kada sihire spravljaju i od zavidnika kada zavist ne krije.” (Felek, 1-5)
Sihire – magiju spravljaju šejtanski sljedbenici i nepopravljivi smutljivci koji se sa šejtanom udružuju da ljudima čine što veća i što teža zla. “Kaži: Utječem se i tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, od zla šejtana napasnika koji neprestano spletkari, koji zle i opasne misli unosi u srca ljudi, od džinna i od ljudi koji njega slijede.” (Nas, 1-6)
Zli ljudi su kob ljudstva i ovog svijeta. Poslanik upozorava: “Kraj svijeta će nastupiti kad nestane dobrih, a zamijene ih zli ljudi.” (I.P.H. 1895)
Kako se sačuvati od šejtana i ovakvih ljudi. Iskrenom i čvrstom vjerom i uvjerenjem: “Pa ko bude učinio koliko trun dobra, vidjet će ga, a ko bude učinio koliko trun zla vidjet će ga.” (Zilzal, 7. i 8.)
(IIN Preporod)