Skrivene tajne obreda hadža: Put ka stvarnoj Kući Božijoj

U teološkim spisima, obred hadža je pozicioniran obično na petom mjestu, iza svjedočenja pripadnosti vjeri, namaza, zekata i posta. Ukoliko sagledamo aspekte koji se nalaze unutar ovih važnih vjerskih institucija, uočit ćemo da hadž u sebi sublimira aspekte svih prethodnih islamskih šartova: duhovni, tjelesni i materijalni aspekt.

Hadž kroz duhovnu prizmu treba prije svega promatrati kao put prema “stvarnoj” Kući Božijoj, odnosno unutarnjoj Kabi, što podrazumjeva unutarnje ili duhovno putovanje.

U tom kontekstu Božija Kuća ima raznolike dimenzije, od kozmičke Kabe (bejtul-ma'mur) koja je iznad fizičke Kabe u Mekki, do osobne Kabe koja je smještena u osobnoj čovjekovoj duši, što upućuje na srce čovjeka kao mikrokosmosa, poznatog još i kao razumna (obdarena razumom) čovjekova duša.

Ustanova hadža ima svoje veoma važno mjesto u formiranju, jačanju i čuvanju muslimanskoga društva. U hadžu se kriju ogromne mogućnosti u organiziranju jedne krovne zajednice koja bi ličila Organizaciji UN-a, kako je to, rekli bismo  “euforično”  još 1972. godine pisao rahmetli Husein-ef. Đozo.

U vjerskom učenju hadž predstavlja vrhunac čovjekove pobožnosti, te nakon što čovjek ispuni prethodne uvjete vjere, hadžom kruniše svoje ibadete koje čini Uzvišenom Gospodaru.

Hadž, pored toga što u sebi objedinjuje ibadete iz svih ranijih šartova, predstavlja i vrhunac tih ibadeta u čovjekovom životu; hadž je vrhunac takvaluka – najdublje svijesti o Allahu, dž.š., i odanosti Njemu. Hadž u sebi nosi mnogo simbolika: jednakost ljudi pred Bogom (kroz nošenje bijelih ihrama); spremnost na žrtvovanje radi postizanja ljubavi i milosti Božije (kroz sjećanje na događaj iz života Ibrâhîma, ‘alejhis-selam, i njegova sina Ism'âila koji su bili spremni žrtvovati ono najvrijednije na ovom svijetu radi tog cilja), bacanjem kamenčića na Mini (gdje se obnavlja zavjet odlučne borbe protiv nečastivoga), itd.

Prilikom sagledavanja značajki koje u sebi hadž sadrži, one se mogu izvesti:

– u akaidskome smislu:

jačanju tevhida – vjere u Jednog Boga način otpuštanja svih čovjekovih grijeha: Prenosi Ebu Hurejre: “Čuo sam Poslanika, ‘alejhis-selam, kada je rekao: Ko obavi hadž radi Allaha, pa ne bude ružno govorio niti griješio, vratit će se (čist od grijeha) kao što je bio na dan kada ga je majka rodila! (Buhari) jedno od najvećih i Bogu najdražih djela: Prenosi Ebu Hurejre: “Upitan je Allahov Poslanik, ‘alejhis-selam: “Koje djelo je najbolje?” Rekao je: Vjerovanje u Allaha i Njegova Poslanika! Rekoše: “Šta onda?” Reče: Borba na Allahovome putu! Rekoše: “Zatim šta?” Reče: Bez grijeha učinjen hadž! (Buhari)

– u društvenome smislu:

upoznavanje ljudi, historije i kulturnog naslijeđa upoznavanje drugih muslimana i povezivanje s njima radi činjenja dobra zajedničko dogovaranje o zajedničkim općim potrebama povezivanje prošlosti sa sadašnjošću.

Ebu Hamid El-Gazali u Knjizi o tajnama hadža, koja se nalazi u II tomu njegovog najznačajnijeg djela Oživljavanje vjerskih znanosti, navodi skrivene tajne koje se nalaze u obredu hadža.  Tako veli da onaj koji želi krenuti na put prema Kući Uzvišenog Allaha  prije svega treba čeznuti  za susret sa svojim Gospodarom, te biti odlučan, jer na taj način može ukrotiti svoje želje i prohtjeve i napustiti uživanja. Zatim je potrebno da otkloni prepreke koje se pred budućim hadžijom, a te prepreke su dugovi (materijalni, ali i moralni), te iskreno pokajanje Allahu zbog učinjenih grijeha. Sljedeća stvar na koju hadžija treba pripaziti jeste priprema puta i opskrba za putovanje (kako materijalna, tako i duhovna, a najbolja duhovna opskrba jeste takva– svijest o Bogu: I za hadž popudbinu spremite, a najbolja je popudbina bojati se Allaha! Kur’ an 2:197). Kroz nabavku i oblačenje ihrama, hadžija treba se prisjetiti kefina (smrtne odjeće) koju će zasigurno obući, i da bude svjestan da putuje Allahu u goste.

Ulazak u Meku, ističe on, označava ulazak u sigurnosnu zonu, gdje se hadžija osjeća sigurno od Božije kazne. Pogledom na Kabu  hadžija u svom srcu osjeća njenu veličinu i uzvišenost, i osjeća kao da gleda njezinog Gospodara Koji je toliko uzvisuje i sveti. Tavaf oko Kabe  simbolizira svojevrsni vid molitve (namaza), i prilikom činjenja tavafa, potrebno je osjećati istovjetni strah, nadu i ljubav kao što se osjeća prilikom obavljanja namaza.

Tavaf u stvari predstavlja obitavanje srca koje snažno osjeća ovisnost o Gospodaru, a Kaba je samo forma tog osjećaja u svijetu očitovanja Allahove moći, ovisnost koja je nedostupna čovjekovim fizičkim spoznajnim čulima, nego koja spada u svijet Allahove vladavine (alemul-mulk). Činom dodirivanja crnog kamena hadžija daje prisegu na pokornost Uzvišenome Bogu, i u tome je odlučan, jer ukoliko to iznevjeri, zaslužit će srdžbu Božiju. Prilikom prihvatanja prekrivača Kabe i stajanja pred njenim vratima, hadžija iskreno traži Allahovu blizinu iskazujući ljubav i čežnju za Kabom i njenim Gospodarom, tražeći Njegov blagoslov i zaštitu od vatre.

Hodanje između Saffe i Merve je u stvari hodanje prostorom Uzvišenog Boga, dolazeći i odlazeći, i pritom pokazujući iskrenost i odanost u službi Njemu, i nadajući se milosti Njegovoj, poput sluge koji hoda kraljevskim dvorištem iščekivajući da će biti primljen od strane kralja. Također, gibanje između ova dva mjesta bi trebala podsjećati na gibanja dva tasa pravedne vage, Mizana, iščekujući koji će tas prevagnuti i što će se potom zbiti: nagrada ili kazna.

Boravak na Arefatu simbolizira stajanje na Sudnjem danu, kada će svi ljudi biti okupljeni sa svojim vjeronavjesnikom, slijedeći ga i želeći postići njegovo zauzimanje (šefaat), u neizvjesnosti da li će biti prihvaćeni ili odbijeni. Povinovanje Allahovoj naredbi i iskazivanje robovanja i potčinjenosti Njemu, te punu spremnost i pripravnost na tom putu simbolizira bacanje kamenčića  na Mini. Ono također predstavlja svojevrsni otpor i otkazivanje poslušnosti nečastivome, kako je to Božiji prijatelj Ibrahim, ‘alejhis-selam učinio. Izvršavanje propisa klanja kurbana hadžija se još bliže približava Allahu Milostivom, uz nadu da za svaki dio kurbanskog tjela će njegov dio tijela biti spašen nesnosne džehennemske vatre.

I u povratku kući će posjetiti Allahovog Poslanika, ‘alejhis-selam, poselamiti ga, donijeti salavate na njega, a kroz posmatranje minbera Poslanika ‘alejhis-selam će zamisliti njegovo uspinjanje i njegovu dostojanstvenu pojavu, okružen muhadžerima i ensarijama, dok ih postiče na pokornost Uzvišenom Allahu. 

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH – Media centra d.o.o.