Tako to radi dunjaluk

Na njihovu, pomalo ljubomornu opasku da su oni njegova braća, on, a.s., je pojasnio: ”Ne. Vi ste moji ashabi. Moja braća su oni koji će doći poslije – neće me vidjeti a u mene će vjerovati!”.

Dakako, Resul a.s., nam na ovaj način iskaza veliku počast i posadi nas na hvale vrijedno mjesto koga, nerijetko, u pravoj mjeri nismo ni svjesni. No, kao što nas je znao obradovati i osokoliti, znajući ljudsku prirodu sa svim njenim vrlinama i mahanama, on bi nas nerijetko pokušavao i uozbiljiti navodeći moguće posljedice našeg eventualnog odstupanja od staze istine. Tako je, u poznatoj predaji, Muhammed a.s., skrenuo pažnju na mogućnost skorog dolaska vremena u kome će ljudi pohrliti na muslimane kao što gladni pohrle na činije i sahane sa hranom. Ashabe je takav zaplet asocirao na malobrojnost muslimana ali je Resul a.s., dao drugačiju dijagnozu – wehen, pojasnivši da je to pretjerana ljubav prema dunjaluku te strah od smrti (dakle, strah od napuštanja istog tog dunjaluka).

Bespredmetno je raspravljati o obistinjenju spomenutih riječi koje je više nego očigledno. Međutim, valja kratko podsjetiti (A ti podsjećaj, tvoje je da podsjećaš – Kur'an) na opasnost slijepe ljubavi spram dunjaluka koja, po automatizmu, rezultira bjesomučnim strahom od smrti.

Jedna hikaja veli da je Isa a.s., putovao sa nekim čovjekom pa kada se primakoše jednom selu počeše osjećati glad. Odlučiše odmoriti a Isa a.s., dade svom saputniku nešto novaca i posla ga u selo da im donese hrane. Čovjek ode u selo a Isa stade klanjati namaz. Čovjek se vratio sa tri pogače i, budući da se Isaov namaz oduljio, pojede jednu, odlučivši da svom prijatelju ne kaže ništa o tome. Međutim, Isa a.s., je sve vidio te po završetku namaza upita za treću pogaču a drugar mu reče da je kupio samo dvije.

Pojeli su svaki po jednu i nastavili dalje. Put se opet oduljio te ogladnješe. Isa a.s., ugleda nekoliko gazela te pozva jednu a ona mu bez oklijevanja priđe. Zaklaše je i jedoše koliko su mogli pa Isa ponovo upita svog saputnika, zaklinjući ga Allahom, da mu kaže gdje je treća pogača.

”Kupio sam samo dvije”, uporno je tvrdio čovjek.

Putujući dalje, stigoše do jednog sela te htjedoše saznati više o njemu, njegovim mještanima i prošlosti. Isa a.s., zamoli jednu ciglu da im kaže i, Allahovim emerom, cigla im reče sve o selu. Isaov pratilac je u čudu gledao šta se zbiva ali je na ponovni Isaov upit o trećoj pogači kazao da je kupio samo dvije.

Stigli su i do rijeke te Isa a.s., uze čovjeka za ruku pa pređoše rijeku gazeći po površini pri čemu im noge uopšte nisu propadale u vodu. Čovjek je bio sav u čudu ali je i dalje poricao treću pogaču.

Napokon stigoše do tri velike kamare pijeska te im Isa a.s., naredi da se, Allahovom voljom, pretvore u zlato. Kada se to desilo, Isa reče da jedna kamara zlata pripada njemu, druga njegovom saputniku a treća onome ko je pojeo treću pogaču.

Ne mogavši se više suzdržati, čovjek iz sveg glasa zavika: ”Moja je, ja sam pojeo treću pogaču!”.

Isa a.s., mu dade sve tri kamare zlata, napusti ga i nastavi svojim putem.

Malo poslije toga, čovjeka presretoše trojica razbojnika, ubiše ga i zaplijeniše zlato. Svaki od njih je potajno kovao planove kako da se domognu cijelog plijena. Najzad se dogovore da jednog pošalju u selo da im donese hrane uz nakanu da ga, po povratku, ubiju i uzmu blago. Ali, i on je imao slične planove te je u hranu stavio otrov. Kada se vratio iz sela, ova dvojica su ga ubili te su pojeli hranu i ubrzo i sami umrli.

Kada je, nakon nekog vremena, Isa a.s., ponovo naišao tim putem, ugledao je četiri mrtva čovjeka pored tri velike kamare zlata. Klimnuo je glavom i rekao: ”Ovako dunjaluk postupa sa onima koji se bore samo za njega!”.

Istinu reče i onaj koji kaza da je dunjaluk poput sjenke; pokušaš li je sustići, nećeš uspjeti a ne budeš li joj poklanjao pretjeranu pažnju, sama će za tobom ići.

Safet Pozder