Zahtjev s Arefata
Autor: Senada Tahirović
Obredi hadža imaju potencijal da donesu onu transformaciju koja muslimane ohrabruje da nikada ne pristaju na modele, ni za sebe, niti bilo kojeg drugog čovjeka, koji ih stavljaju u poziciju pukog bivanja, koju italijanski filozof Agamben definira kao „goli život“. Preživljavanje lišeno nastojanja za uspostavu univerzalnih etičkih načela ne može biti prostor u kojem musliman živi puninu svoje vjere. U Kur’anu je sadržana jasna poruka da su rasizam, diskriminacija, isključivanje i marginalizacija zla koja stoje nasuprot čovjeka i u konačnici samog Boga.
Diskriminacija, rasizam, rasijalizacija na osnovu etničkog porijekla ili vjere veoma su frekventni pojmovi koji se tiču života ljudi diljem svijeta. Posljednjih desetak godina i na našem prostoru, u pokušajima da se objasne i dekonstruišu ideje koje stoje iza genocida i ratnih zločina počinjenih nad Bošnjacima u toku agresije na BiH. Također, i uz propitivanja sve većih nejednakosti koja sažižu naše bh. društvo. Insistirati na borbi protiv ovih pojava je etički i politički zahtjev pred nama. Muslimani koji na to odgovaraju iz svog etičkog koda najbolje utemeljenje za to mogli bi naći u obredima hadža. A zašto je putovanje na hadž inspirativno za borbu protiv rasizma i diskriminacije?
Milioni muslimana iz cijelog svijeta ovih dana stići će na prostor Dva časna harema, odazvati se Bogu u ibadetu ispunjavanja hadžskih obreda. I ove godine duše, srca i umovi miliona muslimana bit će zaokupljeni sobom, utvrđivanjem vjere u Jednog Boga, a u isto vrijeme i sadržajem svega onoga čemu će na tom putovanju svjedočiti. Slojevi tog iskustva uglavnom ne budu do kraja iskazivi, što je također dio cijele priče. One koja se rađa u spletu ličnog odnosa sa svetim, sa sobom, te historijom i ambijentom. Zbog toga ovo putovanje otvara priliku za mnogostruko povezivanje važno jednom muslimanu. U procesu ispunjavanja i razumijevanju obreda i poruka hadža nudi se i mogućnost jasnijeg razumijevanja krunskih principa islama. Među njima su i oni koju zagovaraju jednakost ljudi, zabranu ugnjetavanja, rasizma i diskriminacije. Cijela scena koja okružuje ovo, prije svega, duhovno putovanje, na svakoj stepenici podsjeća svakoga od nas na veze Boga i čovjeka. Pred svakog putnika-hadžiju postavi se duga historija ljudskog roda i vezuje ga s njim. U svakoj etapi, stopama Božijih odabranika, muškaraca i žena, hadžije rekreiraju njihov trag sjećajući se šta je svakome od nas poslanje na Zemlji. Vjerovati Bogu i na svakoj etapi osluškivati svoj damar. Pred hadžijama će promicati lična i historija čovječanstva, i mučna i divna, kroz koju se sve vrijeme provlači nit ideje da su pred jednim Bogom svi ljudi jednaki. Na Arefatu će simbolički to potvrditi. Stajat će na istom mjestu gdje je naš pejgamber, Muhammed, alejhisselam, pri Oprosnom hadžu govorio, između ostalog, da islam zabranjuje nepravde među ljudima, ugnjetavanje drugih, ali i da zagovara otpor ugnjetavanju.
Na Arefatu je tog dana proklamovano načelo ukidanja posebnog statusa na osnovu nečije rase, porijekla, društvene pozicije i ustanovljen ideal koji će rušiti predrasude. Zahtjev s Arefata odaslan je u historiju. U njemu su inspiraciju za borbu protiv diskriminacije svake vrste nalazili velikani muslimanskog ummeta, ali i borci za ljudska prava i antirasnu segregaciju poput Al-Hajj Malik El-Shabazza poznatijeg pod imenom Malcolm X i Muhammeda Alija, čija su nastojanja pomjerala granice. Iskustvo hadža koje je na njih ostavilo dubok trag odigralo je važnu ulogu u promjeni pristupa rasnim pitanjima i socijalnoj pravdi, a njihova politička borba osvijetlila je – mnogima uglavnom nepoznatu – ideju jednakosti ljudi unutar islamskog učenja. I njihovi primjeri kazuju da borba protiv nejednakosti uvijek mora početi od najsnažnijih, svjesnih i spremnih na žrtvu.
Mnogo se toga promijenilo u odnosu na dane kada je Poslanik Muhammed, alejhisselam, kazivao svoju znamenitu hutbu. Rasizam u različitim formama ostavio je krvav trag u historiji čovječanstva. Svijet je teško i mučno postizao civilizacijske norme koje su kur’anskom porukom proklamirane. Jedna od njih je da je pluralnost Božije određenje i da je za muslimana jedan od etičkih principa stajati uz one koji to zagovaraju. Obredi hadža imaju potencijal da donesu onu transformaciju koja muslimane ohrabruje da nikada ne pristaju na modele, ni za sebe, niti bilo kojeg drugog čovjeka, koji ih stavljaju u poziciju pukog bivanja, koju italijanski filozof Agamben definira kao „goli život“. Preživljavanje lišeno nastojanja za uspostavu univerzalnih etičkih načela ne može biti prostor u kojem musliman živi puninu svoje vjere. U Kur’anu je sadržana jasna poruka da su rasizam, diskriminacija, isključivanje i marginalizacija zla koja stoje nasuprot čovjeka i u konačnici samog Boga.
Zato je iskustvo hadža tako moćan lijek protiv rasizma i predrasuda. Hadž jača islamsko vjerovanje u jednakost ljudskih bića. A to je danas važno, svima koju se bore protiv svojih ili tuđih predrasuda, sistemske diskriminacije i rasijalizacije. Nama je posebno važno, jer ćemo morati naći mehanizme koji su brana daljnoj devastaciji ljudskosti u našem društvu. U suprotnom ćemo ostati samo karikatura arefatskog ideala, slika same političke i etičke bijede.