Amerikanci na školovanju u Behram-begovoj medresi u Tuzli

Njihova svijest o svome porijeklu, o identitetu, o smislu života na ovom svijetu, općenito, biće potpunija i bogatija sa boravkom u domovini njihovih roditelja, djedova i nana, i školovanjem u Medresi.

Na tom putu njihova mlada bića su napravila veliku žrtvu. I žrtva njihovih roditelja, koji su sa suzama u očima i stiskom u grudima ispratili svoju djecu u najdrži dio planete Zemlje, je nemjerljiva, ogromna. Ona pokazuje količinu ljubavi prema njihovoj vjeri i domovini.

Ali Šišić, Hajra Muminović i Salih Đonlić ispred Behram-begove medrese za vrijeme velikog odmora Spremnost na tu žrtvu su pokazali Ajka i Muzafir Muminović, roditelji Hajre Muminović, djevojke koja je ostavila St. Louis (Missouri) u koji je došla iz Wiedena, grada u Njemačkoj u kome je rođena i u kojem je živjela prve godine svoga života. Rastala se i sa starijim bratom Muhamedom i sestrom Hatom. Prva saznanja o svojoj vjeri učila je pred svojim muallimom Ahmed ef. Serdarevićem. Od djedova i nena živ joj je samo djed Emin Hamzić kojeg viđa vikendom i koji je ponosan na svoju unuku. Kako bi se radovala njena nana Hajra čije ime nosi da je živa.

Nisu živi ni djed Muhamed Muminović i nena Ziba iz Križevića, ali dova njihove unuke Hajre stiže do njih i njihova stranica dobrih djela još nije zatvorena.

Ali Šišić je sin Sabita i Mersihe Šišić iz Mechanisburga, PA. Rođen je u Stuttgartu, Njemačaka iz koje je također kao i Hajra, nedugo nakon rođenja otišao za Ameriku. U Mechanisburgu su ostali njegova sestra Dželila (5 god.) i Harun Šišić (2 god.) U Gornjem Šepku pokraj Zvornika žive njegov djed Azer i nena Derviša Šišić koji s nestrpljenjem čekaju dane vikenda kada ih posjećuje njihov unuk, učenik Behram-begove medrese.

Sa Halil ef. Mehanovićem, profesorom arapskog jezika u BBM Salih Đonlić, sin Mirele i Edina Đonlić, dolazi iz Detroita, Michigen.

I on je, kao i njegovih dvoje kolega Hajra i Ali, rođen u Njemačkoj, u Hamburgu, iz kojeg se seli u Ameriku. Ima brata Mehmeda (12 god.) i Hamzu (3 god.) U Hamburg su mu ostali djed Rasim i nena Hanifa, inače iz Brčkog. A u Brčkom, u mjestu Palanka, živi njegova nena Tahira koju posjećuje vikendom. Njegov muallim Osman ef. Brkić je imao velike zasluge što je Salih koji je osvajao nagrade na takmičenjima u učenje Kur'ana u Americi, nastavio svoje školovanje u medresi u kojoj će produbiti svoje znanje iz svih oblasti, a posebno iz najdražeg predmeta Kiraeta – učenja Kur'ana. Možda za nekoliko godina, ako Bogda, ispred imena Salih bude stajala i titula hfz. Nije mu bilo žao žrtvovati dva razreda srednje škole koje je završio i početi u Behram-begovoj medresi ponovo od prvog razreda.

Sve troje naših bosanskih Amerikanaca ističu da su veoma sretni što su se upisali u Behram-begovu medresu u kojoj izučavaju predmete koje vole i iz kojih će naučiti mnogo o svojoj vjeri, svojoj domovini.

Tako, nakon skoro tri mjeseca boravka u Medresi, osjetno se popravio njihov maternji, bosanski jezik. Navikli su se na internatski način života u Medresi. U njoj su upoznali mnogo prijatelja sa kojima im medresanski dani nikada nisu dosadni. Ističu da su im prvi dani bili prilično teški. Bilo je i suza, ali ti dani su iza njih. Sa svojim roditeljiima se čuju putem Skype-a, Facebook-a i telefonom što im olakšava da lakše podnesu rastanak sa njima.

Nadamo se da će i neke druge djevojke i momci iz SAD-a narednih godina sjesti u klupe Behram-begove medree po uzoru na ovo troje mladih boraca za svoju vjeru. Medresa ih čeka otvorenih vrata.

 

Halil Mehanović, prof. arapskog jezika u Behram-begovoj medresi u Tuzli