Dan hidžaba – na čemu trebamo biti zahvalni?

O njemu razmišljamo, uviđamo strogu obavezu, i pored toga, prepoznajemo kako hidžab nije prepreka na putu uspjeha, nego njegov neizostavan dio – naglašava u povodu Dana hidžaba Iman Korić, učenica generacije Prve bošnjačke gimnazije i studentica prve godine Mašinskog fakulteta u Sarajevu.

Piše: Iman Korić

“Allahu moj pomozi mi da Te se sjećam, da Ti zahvaljujem i da Ti, kako najljepše može biti, robujem!” (Ebu Davud)

Čovjek je stvoren u savršenom obliku, nastao je iz Milosti i Ljubavi. Naše ispoljavanje najboljeg što je Allah dž.š u nas usadio i najljepših osobina kojima nas je odlikovao, manifestuje se kroz praksu islama u svakodnevnom životu, javno i tajno. U zavisnosti od situacije i namjere, oba načina praktikovanja vjere čovjeku mogu biti presudno dobro u Danu polaganja računa. Jesmo li svjesni blagodati nadahnuća da činimo ibadet, i posebno, jesmo li svjesni blagodati nadahnuća da razmišljamo o našem ibadetu, njegovoj ispravnosti i njegovom značaju za nas kao pojedince, ali i za zajednicu u kojoj živimo? Na današnji dan, Dan hidžaba, to su posebna pitanja na koja nužno ne moramo dati odgovor, ali koja nas mogu potaknuti na dugoročno razmišljanje.

Iskažimo veliku zahvalnost

Ponosimo se našom mahramom i svakim njenim dijelom; ponosimo se onim što pokazujemo skrivanjem; koristimo priliku današnjeg dana da svijetu pokažemo suštinu ovog životnog izbora (a to je, suštinski, izbor na pokoravanje s ciljem sticanja Božije ljubavi i zadovoljstva). Međutim, ne zaboravimo iskoristiti ovu priliku za razmišljanje – dopustimo sebi da dođemo i do bitnih zaključaka. Jedan od njih je da nas današnji dan treba podsjetiti da iskažemo veliku zahvalnost.

Bez generaliziranja onoga što Dan hidžaba predstavlja, možemo ga nazvati Danom ibadeta. Općeprihvaćeno je da je za muslimanku hidžab kruna, kako doslovno, zbog skrivanja eksterne vrijednosti, tako i figurativno, zbog toga što kruniše i objedinjuje njenu duhovnu i formalnu vjersku praksu. U današnjem vremenu, kada mnogobrojni mainstream trendovi utiču na naš način razmišljanja i sistem vrijednosti, nije rijetkost da pojedinci, a pogotovo omladina, donose određene životne odluke vođeni isključivo ili vrijednostima koje su popularne, ili vrijednostima potpuno suprotnim od onoga što je popularno. Nerijetko to omladinu vodi u životni put koji oni, zapravo, i ne žele, ali je prekasno priznati pogrešku nakon učinjenog izbora. To je velika ljudska slabost. I tako, vođena isključivo inatom i potrebom da se bude “drugačiji”, mlada osoba se u životno more otisne bez kompasa. U toj cjelokupnoj priči, nema mjesta islamskim vrijednostima u niti jednoj krajnosti. Tu se postavlja pitanje koje nas vraća na početak ovog teksta – ako islamske vrijednosti u svijetu zapostavljenog morala nisu popularne, i ako hidžab za vodeće trendove nije “in” niti vizuelno, niti onime što predstavlja, zašto se onda oni koji žele biti “drugačiji” ne odlučuju za te vrijednosti?

Prvi odgovor nas vodi do bitnog zaključka o zahvalnosti. Iz navedenog primjera vidimo da svaki vid ibadeta, pa samim time i ispunjavanje farza – hidžaba, dolazi prvo Allahovim dž.š. nadahnućem, a tek onda našom odlukom da shodno tom nadahnuću djelujemo, time dopuštajući da dobro u nama prevagne. Nadahnuće je izvršavati farzove, nadahnuće je svaki vid ibadeta, ali je nadahnuće, također, razmišljanje o Božijoj Milosti, učenje o islamskim propisima, pa i interesovanje za religiju uopće. Zbog toga, važno je da razmišljamo o tome zašto zapravo nosimo hidžab, ali i kako ga nosimo – to jeste, kako smo došli do toga da ga nosimo (a ne da se s njim nosimo!) – šta, ili Ko nas je nadahnuo? (A nadahnuće na izvršavanje ovog propisa ujedno je direktno usmjeravanje Allaha dž.š. na Pravi put.)

Drugi odgovor na ranije spomenuto pitanje (zašto ljudi ne biraju islamske vrijednosti “iz inata”) vezuje se za dio pitanja u kojem je navedeno da te vrijednosti, samim time i propis hidžaba, nisu popularni u svijetu u kojem živimo, i uglavnom se smatraju konzervativnim (tradicionalnim i neprimjenjivim za mjesto i vrijeme u kojem živimo). Odgovor je jednostavan – islam nije radikalna krajnost u modernom dobu, niti davno zastarjeli sistem vrijednosti koji je, nekim čudom, opstao do danas. Islam je živa materija, religija koja raste rapidnom brzinom zbog jasnih, preciznih i nadasve pouzdanih životnih smjernica, čija primjena nema drugog ishoda osim uspjeha! Shodno tome, i propis hidžaba, kao dio tog vrijednosnog sistema, stroga je obaveza za muslimanke jer u izgradnji uspješne žene, islam hidžab vidi kao neizostavan dio.

Neizostavan dio uspjeha

Zaključujemo da islam, suštinski, nije nikakva krajnost. Krajnost je sve ono što je u današnjem dobu okarakterisano kao popularno, a zapravo moral modernog društva vodi u sigurnu propast. Islam je srednji put, a hidžab samo jedan korak u njegovoj svakodnevnoj praksi, pa ako imamo blagodat da ga praktikujemo, zahvalimo se Allahu dž.š. što nas je na to uputio, a ako taj farz ne izvršavamo, opet imamo povod za zahvalnost!

O njemu razmišljamo, uviđamo strogu obavezu, i pored toga, prepoznajemo kako hidžab nije prepreka na putu uspjeha, nego njegov neizostavan dio. Zamolimo onda Allaha dž.š. da osjetimo njegovu slast i uberemo plodove nagrade kojom samo On može nagraditi, i na ovome i na budućem svijetu.

Budimo od onih koji razmišljaju o svojim postupcima i ibadetima i njihovoj suštini, a ne isključivo o formalnosti, i budimo od onih koji su iskreno zahvalni – zahvalni na blagodati upute i svjesni njene važosti. Da nam Allah dž.š. popravi stanje. Amin.

(Preporod.info)