Hutba reisu-l-uleme u Begovoj džamiji

MINA u cijelosti prenosi hutbu reisu-l-uleme :

-Draga braćo i sestre,

Uzvišeni Allah u Kur'anu Časnom kazuje nam o nefsu, o ljudskoj duši, na različite načine i različitim povodima, jer: – Allah je stvorio čovjeka i zna šta je u duši njegovoj zato što mu je bliži od njegove vratne žile kucavice (Kur'an, 50:16). !

Dakle, nefs je bît i biće čovjeka; nefs je poslušna i neposlušna; nefs je zahvalna i nezahvalna; nefs je slobodna da bira između imāna i kufra, između dobra i zla; nefs je odgovorna za svoja dobra i loša djela; nefs živi, vidi, čuje, misli i govori; nefs je samosvjesna i sposobna da spozna odakle je i kuda ide, tj., nefs zna da je stvorena i da će umrijeti.

Da, to je bît istine o kojoj nam Kur'an Časni u više sureta govori, a to je da je ljudski rod proizašao iz jednog nefsa, iz jedne duše, tj., iz jedne te iste supstance:  – O ljudi, budite svjesni Gospodara svoga koji vas je stvorio od jednog nefsa, od jedne duše, od jedne te iste supstance, pa je od nje stvorio par muško i žensko od kojih je nastalo mnogo muškaraca i žena, pa zato, još jednom, budite svjesni Allaha, kojem se svi obraćate za pomoć, i zato nemojte prekidati rodbinske i ljudske veze, jer Allah je stalno uz vas i prati vas. (Suretu-n-Nisa, 4:1);

Zatim,  –Allah vas je stvorio od jednog nefsa, od jedne duše, tj., od jedne te iste supstance da na Zemlji zajedno živite i zajedno umirete. I kao što vidite Allah objašnjava detalje ljudima da shvate. (Suretu-l-En'ām, 6:98);

I neka vam se još jednom ponovi: ا – Allah je taj koji vas je stvorio od jednog nefsa, od jedne duše, tj., od jedne te iste supstance, pa je od nje stvorio par muško i žensko kako bi se smirili jedno uz drugo. I kad on zavoli nju, ona zanese lahko breme i tako ga je nosila sve dok joj ne oteža; a kad joj je otežalo, njih dvoje su zamolili Allaha, Gospodara svoga: „Ako nam daruješ zdrava potomka, bit ćemo, zaista, zahvalni!” (Suretu-l-E'raf, 7:189).

A onda Uzvišeni Allah upozorava i na ovu neupitnu istinu:- Upamtite, sve je, i vaše stvaranje, i vaša smrt, i vaše ponovno proživljenje na drugom svijetu – sve je to kao jedan nefs, kao jedna duša, kao jedna supstanca, jer Allah sve čuje i sve vidi! (Suretu-l-Lukman, 31:28).

Eh, baš tako, Allah se poziva na taj nefs, na tu ljudsku dušu, na tu supstancu čovječanstva kad kaže:  – I tako mi nefsa, tako mi duše i Onoga koji ju je stvorio, i koji je objasnio šta je zla a šta dobra u njoj, pa onaj koji iz duše izbaci to zlo a ostavi dobro,  bit će uspješan i spašen, a onaj koji u duši svojoj uveća to zlo a umanji to dobro,  propast će kad tad i nastradat će kad tad (Suret-š-Šems).

Draga braćo i sestre, nema važnijeg pitanja danas od pitanja povratka čovječanstva svojoj jedinstvenoj bîti, svom nefsu, svom autentičnom biću, svom fundamentalnom humanizmu, svom humanom fundamentalizmu, svom iskonskom moralnom karakteru, jer bez toga nema života na Zemlji.

Ovdje nije u pitanju biološka, već duhovna obnova čovječanstva bez koje nema biološkog opstanka. Gotovo su svi shvatili u svijetu da u biološkim ratovima nema pobjednika, jer se više ne može provoditi selektivna biološka istrebljivanja jedne u korist druge ljudske rase ili nacije zato što danas gotovo sve ljudske rase i nacije imaju oružje za totalno uništenje čovječanstva.

Umjesto biološkog, danas je na sceni psihološki rat u kojem ratuju svi protiv svih za osvajanje ljudske duše i pameti, jer jedino ta ljudska duša i taj ljudski karakter je nešto što ima smisla na ovoj našoj zemlji. Čovjeka više ne uznemiravaju ni mrtva ljudska tijela, ni razbacane ljudske kosti, ni plač nemoćnog djeteta, ni suze skrhane starice zato što se u njegovoj duši smanjuje osjećaj za istinu, pravdu i dobro pa je i njegovoj pameti postalo svejedno i sve gotovo isto kad misli zlo i kad se sjeti dobra. Kao da ga više zamara kad mu se priča o dobru nego kad mu se predoči zlo. Dobra i vesela vijest postaje dosadna, ali zla i ružna kleveta postaje zanimljiva zato što to nekoga boli, dok je neko drugi miran u svom toplom domu.

Nije li, zato, primjereno da upitamo: Ko si ti i šta si ti, čovječe? I da odgovorimo: Ti si dobra ili zla duša u zdravom ili bolesnom tijelu. Ti si, zapravo, ono što je tvoja duša, koja zna da misli, govori, osjeća, da voli i da se raduje. Ti si ono što je tvoja misao. Zato je važno da tvoja misao odiše ljubavlju i plemenitošću. I zato je važno da budeš otporan na psihološki rat, koji ima za cilj da te uvjeri da si ti niko i ništa i da si osuđen na neuspjeh, da nikad nećeš biti uspješan. Ako dozvoliš da u tvoju glavu u tvoje mišljenje o tebi uđe ta misao, postaćeš slab i beznadan. Zato se čim prije moraš osloboditi tih misli, koje žele da u tebi ubiju volju za uspjehom, volju za dobrim karakterom, volju da mijenjaš ovaj svijet nabolje, volju da se vratiš korijenu svog iskonskog nefsa, duše, onog i onakvog kakvog ga je Allah stvorio u prvotnom obliku, a to je tvoj um, koji je savršen ako zna da izbaci i najmanju misao zla iz tvoje duše.

Jer, uvijek imaj na umu da si ti dvoje: ono materijalno ti i ono mentalno i duhovno ti. To materijalno ti je prolazno i nije tvoja prava bît. Tvoja prava bît je tvoj mentalni i duhovni karakter, koji je neprolazan, koji ostaje i kad nestane ono tvoje materijalno biće. Jer, ljudska povijest pamti samo uzvišene duše i velike umove.

I zato je prevažno da čovjek sačuva uzvišenost svoje duše i veličinu svoga uma; prevažno je da ne dopusti da mu se pljune u dušu i da mu se ubije um. Isto tako je prevažno da se u jednom narodu prepoznaju pojedinačne uzvišene duše kao opće dobro, kao i da se veliki umovi uvaže, kao povijesni svjetionici, posebno sada kad je na djelu psihološki rat, koji se trenutno vodi sa ciljem da se pljune na dušu onih koji su uzdignuta čela branili našu čast i slobodu te da se ubiju umovi koji su spremni da nas i dalje brane od prevara i laži.

Obično, u sklopu tog psihološkog rata nameću nam se male duše, koje pristaju na poraz i poniženja i nejaki umovi koji se lahko predaju pred najezdom laži i prevara. Kad vam i najbolji prijatelj kaže da izgledate blijedi i bolesni, vi se razbolite i ako niste bolesni.

Slično, ako vam se kao pojedincima i kao narodu iz dana u dan govori da ste nesposobni da pravite društvo i državu, da ste opasni po sigurnost Europe zato što ste muslimani, da ne smijete ni pomisliti da samostalno uređujete svoju vlastitu sigurnost nakon genocida, ako se iz dana u dan kriminalizira svaki i najmanji intelektualni, poslovni, moralni i kulturni uspjeh bilo kojeg pojedinca ili grupe iz tvog naroda, onda je razumljivo što je sve više onih među vama (nama) koji počinju vjerovati da javne poslove u društvu i državi treba prepustiti drugima, pa i onima koji vam javno ili tajno rade o glavi, koji negiraju genocid i tako vam najavljuju mogućnost još jednog genocida, jer oni koji negiraju očito zlo, spremni su to zlo ponoviti ako im se pruži prilika.

Čini mi se da danas nema ništa važnije od potrebe da se odbranimo od napada na našu dušu i na naš um. Pošto nisu uspjeli da nas unište biološki, sada nastoje da nas pokore duhovno tako da klonemo duhom i počnemo vjerovati da je laž istina, a istina da je laž te da nas mentalno onesposobe tako da izgubimo volju da mislimo dobro o sebi, o svojoj porodici, o svojoj zajednici, o svom društvu, o svojoj državi i o svojim istinskim patriotima i gazijama.

Vrijeme je da se svako od nas pojedinačno odredi koju televiziju može da gleda, koji portal može da posjećuje, koje novine treba da čita, koje časopise treba da kupuje, koje knjige mora da čita, koje ljude treba da sluša i koje savjete treba da prima, jer psihološki napadi, koji se upućuju prema nama, ostavljaju duboku ranu i neizlječivu bolest  ako se izgubi duhovna snaga i mentalna moć za odbranu od tih napada.

A duhovna snaga i mentalna moć postiže se pravilnom duhovnom ishranom, a to je čitanjem, koje ti oplemenjuje dušu i snaži um. Dakle, sve što izbaciš iz svog uma, izbacio si iz svog života; sve što ti ostane u tvom umu, ostalo ti je i u tvom životu.

Prema tome, ti sam sebi praviš sretan ili nesretan život ovisno od toga za čim ti duša uzdiše i od čega ti se um hrani – od dobrih ili zlih misli, od dobrih ili zlih riječi, od dobrog ili lošeg društva. Zato ne slušaj one koji govore ružne riječi, ne gledaj televiziju koja te navodi na mržnju prema drugim ljudima, ne posjećuj portale koji te nagovaraju na nasilje, ne čitaj novine i časopise koji ti pljuju u dušu i ubijaju ti um, ne čitaj knjige koje te navode na krivi put.

Dakle, budimo hrabri i slobodni ljudi tako da u svojoj duši gajimo mir, ljubav i ljepotu i da u svom umu uzdižemo hrabrost, mudrost i dobrotu! I to pokažimo danas i idućeg petka poslije džume-namaza na sergiji kao suosjećanje sa japanskim narodom kojeg je zadesila teška nesreća zemljotresa. Pokažimo to na isti način kao što je japanski narod pokazao nama svojom solidarnošću kad nam je bilo najpotrebnije.

I ne zaboravimo ono što nam je na početku ove hutbe rečeno: –  O ljudi, budite svjesni Gospodara svoga koji vas je stvorio od jednog nefsa, od jedne duše, od jedne te iste supstance… Upravo tako, zemljotres u Japanu je potresao cijelo čovječanstvo i podsjetio nas na ove Allahove riječi: – Kada se Zemlja najžešćim potresom svojim potrese; i kada Zemlja izbaci terete svoje; i čovjek uzvikne: „Šta joj je”?! Toga dana će ona vijesti svoje kazivati, jer će joj Gospodar tvoj narediti. Toga dana ljudi će se odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova: onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj koji bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga. (Kur'an, 99:1-8)

Allahu Svemoćni, osnaži nam dušu i um da ne pokleknemo pred neistinama i prevarama!

Allahu Sveznajući, pouči nas kako se čuva čast i ugled šehida i časnih ljudi!

Allahu Milostivi, obdari nas svojom milošću tamo gdje smo nemoćni da svojom sposobnošću čuvamo i očuvamo svoj dīn i svoj vatan! Amin!