Lavić: Biblioteka je naše zajedničko dobro, emanet i ponos

– Biblioteka čuva naše polumilenijsko pamćenje. Čuva dokumente važne za pravilno i objektivno razumijevanje naše historije. Nismo pasivni čuvari, nego aktivno osmišljavamo, iniciramo i predvodimo projekte kojima domaćoj i svjetskoj javnosti želimo predočiti tragove kulturnog djelovanja u prošlosti – rekao je za Preporod.info Osman Lavić, direktor Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, u razgovoru u povodu 485. godišnjice Biblioteke.

Uloga biblioteka u misiji nauke

Direktor Lavić se ovom prilikom osvrnuo na ulogu biblioteka u misiji obrazovanja i nauke u Bosni i Hercegovini kroz vrijeme.

– Obrazovne institucije u ostvarenju svojih planova upućene su na knjigu kao važan instrumentarij za realizaciju nastavnih ciljeva. To se osobito odnosi na vrijeme u prošlosti kada je knjiga bila jedini izvor znanja, kako za profesora, tako i za učenika. Bosna je u osmanskom periodu bila prostor s oko 1000 osnovnih škola – mekteba, te stotinjak srednjih škola – medresa. Da ne govorimo o drugim institucijama kao što su tekije, mualimhane, kiraethane, turbeta i sl. Sve ove obrazovne institucije, bez sumnje, imale su manje ili veće biblioteke. Biblioteka se ovdje nameće kao osnovna logistička podrška za stjecanje obrazovanja i bavljenje naukom – rekao je.

Dodao je da su biblioteke u islamskoj civilizaciji, pa i u Bosni, bile mjesta za umnožavanje knjige, odnosno prepisivanje, zatim prostor za edukaciju, odnosno obrazovni rad.

Kultura čitanja ima korijene u pripadnosti Knjizi

Govorio je i o tome koliko Bošnjaci posvećuju pažnje knjizi i kulturi čitanja i koliko na taj način doprinose ukupnoj kulturi Bošnjaka i Bosne i Hercegovine.

– Kultura čitanja kod Bošnjaka, odnosno njihovo druženje s knjigom ima korijene u njihovoj pripadnosti Knjizi kao riječi Božijoj, Knjizi koju imati, poštovati, čitati i slijediti jeste bogougodno djelo. Kur'an kao knjiga Božija je u središtu biblioteke. Posjedovanje knjige u islamskoj kulturi nije zavisilo od društvene, odnosno klasne pripadnosti. Mogla se naći kod svakoga, u zavisnosti od njegovog imovnog stanja. Tokom boravka u Foči polovinom XVII stoljeća, osmanski putopisac Evlija Čelebija, govoreći o stanovnicima ovoga grada zapisao je: „Djevojke su im vrlo lijepe, povučene, a djeca vrlo bistra i oštroumna, pa su napamet naučila mnoge knjige u stihovima.“ Postoje i drugi dokazi da su se knjige u Bosni memorisale i čuvale u pamćenju ljudi koji su bili žive, odnosno pokretne biblioteke, kao što su hafizi Kur'ana, hadiskih zbirki, mnogih epskih i lirskih ostvarenja itd. Brojne bilješke na sačuvanim rukopisima koji se danas čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, ali i drugim institucijama, kao što su Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Ahriv Hercegovine, Historijski arhiv Sarajeva i druge, također, svjedoče o tome – rekao je Lavić.

Dodao je da i danas, u vrijeme digitalne ere, knjiga ima svoje mjesto i ulogu u životu pojedinca, porodice i šire zajednice.

– O tome možemo posvjedočiti iskazanim interesom naših korisnika za knjigu. U prošlosti rukopisna knjiga je skoro 300 godina opstala i bila u upotrebi uporedo sa štampanom, koja je bila jeftinija, i većem broju korisnika dostupnija. Knjiga u papirnoj formi, kakvu danas poznajemo, opstat će zajedno s digitalnom, koja je u ekspanziji. Interes za knjigu ne opada, naprotiv, primjetan je trend njegovog rasta, kako brojem, tako i tematskom raznovrsnošću traženih naslova – tvrdi direktor Lavić.

Važan dio svjetske kulturne baštine

Svijet je davno prepoznao raznolikost i kulturno bogatstvo bosanskohercegovačkih naroda.

– Bošnjaci su dali značajan doprinos osmanskoj kulturi. Obnašali su sve značajne političke i vjerske funkcije osim sultanske. Bili su zapaženi muderrisi, muftije, kadije, kadiaskeri, veliki veziri, šejhul-islami. Na tim pozicijama bavili su se prepisivanjem, komentarisanjem i pisanjem originalnih djela iz svih naučnih oblasti koje su u njihovom vremenu bile u fokusu pažnje. Uspješno su pisali poeziju na sva tri orijentalna jezika. Vlastitim imetkom, zarađenim obavljajući važne funkcije u Osmanskom carstvu, podigli su stotine vjerskih i odgojno-obrazovnih ustanova u kojima su se kasnije generacije obrazovale i napajale znanjem. Potrebnu literaturu za svoje džamije, medrese, tekije i biblioteke dopremali su iz većih islamskih centara kakvi su bili Kairo, Meka, Medina, Istanbul, Bursa, Edirne – ispričao je.

Danas naučna, književna i umjetnička djela Bošnjaka u formi knjige krase vitrine mnogih svjetskih biblioteka, dok nepokretna kulturna baština u formi džamija, medresa, sahat-kula i musafirhana predstavlja, također, neprocjenjivu svjetsku kulturnu baštinu.

– Mushaf Fadil-paše Šerifovića, iz polovine XIX stoljeća, zbog svoje izvanredne iluminacije i ukupnog kaligrafskog ispisa 2013. godine proglašen je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, a rukopisna zbirka Gazi Husrev-begove biblioteke upisana u registar Pamćenja svijeta osnovan pri UNESCO-u. Naravno, tu je i Sarajevska hagada, stećci i drugi spomenici koji svjedoče da je bosanskohercegovačka kulturna baština prepoznat i važan dio svjetske kulturne baštine – rekao je on.

Polumilenijsko pamćenje

Gazi Husrev-begova biblioteka obilježava veliki jubilej a sa direktorom Lavićem smo razgovarali o važnosti Biblioteke za bosanskohercegovačko društvo.

– Biblioteka čuva naše polumilenijsko pamćenje. Čuva dokumente važne za pravilno i objektivno razumijevanje naše historije. Biblioteka danas javnosti predstavlja rezultate dugoročnog istraživačkog rada na valorizaciji i rasvjetljavanju sadržaja dokumentacione građe koja je pohranjena u njenim fondovima. Nismo pasivni čuvari, nego aktivno osmišljavamo, iniciramo i predvodimo projekte kojima domaćoj i svjetskoj javnosti želimo predočiti tragove kulturnog djelovanja u prošlosti. Bosna nikako nije tamni vilajet, kakvim su je nastojali predstaviti u posljednjih 200 godina. I ova godišnjica svjedoči da je Sarajevo, iste godine kada i Pariz, dobilo javnu biblioteku. Najstarija knjiga koju biblioteka čuva u rukopisnoj formi prepisana je prije 916 godina. Desetine djela bosanskohercegovačkih autora, nastale u vremenu od XVI do XX stoljeća Biblioteka, također, čuva u svojim fondovima. Mnoge od njih predstavljaju autografe rukopisa. Preko 400 originalnih ili ovjerenih prijepisa vakufnama na arapskom, turskom i bosanskom jeziku, koje se nalaze u fondovima Biblioteke, svjedoče formiranje cijelih čaršija, ili važnih segmenata njihove infrastrukture kao što su škole, mostovi, česme, mezaristani, hanovi, karavansaraji – ispričao je Lavić.

U petak, 14. januara će biti upriličena svečanost u povodu 485. godišnjice Gazi Husrev-begove biblioteke, najavio je direktor Lavić.

– Pozvali smo naše saradnike, korisnike i prijatelje koji Biblioteku doživljavaju istinskim rasadnikom znanja i nauke, da, putem prigodnog programa, poštujući epidemiološke mjere i preporuke kriznih štabova nadležnih organa, u Velikoj sali Biblioteke, ali i direktnim emitovanjem na društvenim mrežama, progovorimo o „Muzeju knjige“ postavci koju ovim povodom darujemo našoj javnosti. Gost svečanosti bit će akademik Abdulah Sidran, koji će, na sebi svojstven način, govoriti na temu „Mi imamo dvije domovine, Bosnu i knjigu“ – naveo je, dodavši da nisu zaboravili institucije i pojedince koji su u protekloj godini prepoznali i pomogli projekte Biblioteke.

Direktor Lavić se zahvalio institucijama i ustanovama koje prepoznaju i podržavaju projekte Biblioteke, kao što su Uprava za obrazovanje i nauku Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, kantonalna i federalna ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport, Fondacija za izdavaštvo i bibliotekarstvo, Općina Novi Grad Sarajevo i drugi.

Zahvalio se i uposlenicima Biblioteke, Islamskoj zajednici i korisnicima čestitao ovu važnu godišnjicu.

– Biblioteka je naše zajedničko dobro, emanet i ponos, čiju građu trebamo čuvati, obogaćivati, te stručno i naučno valorizovati – poručio je direktor Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu Osman Lavić.

(Preporod.info)