Može li musliman biti tiranin?

Dešavanja u arapskim zemljama potvrđuju činjenicu da aktualni vladari, uprkos apsolutnoj i neprikosnovenoj dugogodišnjoj vladavini, nisu bili u stanju formirati funkcionalna društva i omogućiti adekvatne uslove za napredak svojih naroda. Korupcija, siromaštvo, nezaposlenost, nepotizam, nepoštivanje temeljnih ljudskih prava, nedostatak slobode, prisvajanje državne imovine samo su neki od argumenata koji su se u posljednje vrijeme mogli čuti iz usta učesnika protesta u arapskim zemljama. Po ko zna koji put pokazalo se da nije samo dovoljno dati narodu da se dobro najede ako se pri tome konstantno krše ljudska prava, ograničava sloboda i ako režim pribjegava nasilnim metodama.

Nažalost, zapadne zemlje su godinama podržavale totalitarne režime u arapskim zemljama i održavale izvrsne kontakte sa tiranima. Sve donedavno francuski predsjednik je navodio kao primjer egipatsku vladavinu i hvalio svrgnutog Mubaraka. Tokom manifestacija u Egiptu, zapadni mediji su više posvećivali pažnje mogućoj islamskoj prijetnji negoli uzrocima narodnih protesta. Jedno od glavnih pitanja koje se nametalo javnom mijenju bilo je šta će se desiti ako, kojim slučajem, Muslimanska braća preuzmu vlast u Egiptu!?

Godinama su diktatori obmanjivali svjetsku javnost i kršili elementarna ljudska prava svojih naroda. Znalo se da je Ben Ali diktator, ali se nastavljalo javno i bezuslovno podržavati njegovu tiraniju. Kad je postalo jasno da je došao kraj njegovom režimu dojučerašnji saveznici okrenuli su mu leđa. I nastavili su se ponašati kao da se ništa nije desilo dijeleći lekcije drugima iz poštivanja ljudskih prava i sloboda.

Izučavajući historiju muslimanskih naroda može se konstatirati da su muslimani, uvijek kada su bili snažni i jaki, bili tolerantni i štitili prava svojih podanika. No, historija je nešto sasvim drugo. U islamu su nepravda, zulum, tiranija, ugnjetavanje potlačenih i činjenje nereda strogo zabranjeni. Dakle, po svojoj definiciji musliman ne može biti tiranin, diktator, ugnjetavač, zločinac. K tomu još, principi njegove časne vjere mu nalažu da ne smije podržavati diktatore i one koji čine nered na zemlji. Kazujući ovo svjestan sam da nisam rekao ništa epohalno niti ono što je bilo nepoznato. Štaviše, nemam namjeru vaziti i pametovati. Onaj ko odluči da javno iznese svoje mišljenje treba biti spreman prihvatiti kritiku i biti svjestan da se drugi ne moraju složiti sa njegovim stavovima. Univerzalna pravila islama su jasno definirana. No, stvarnost je veoma često drugačija. Vjera se ne može koristiti u privatne svrhe niti radi ostvarenja jeftinih političkih interesa!

Nakon što je tunižanski narod svrgnuo svog „voljenog predsjednika”, saudijski kralj mu je pružio utočište. Valjda njih dvojica imaju mnoštvo zajedničkih tema za razgovor. Tokom manifestacija u Egiptu, saudijski kralj je prepotentno upućivao poruke solidarnosti i podrške bratu po profesiji Mubaraku. Takvi bi mogli osnovati kakvo udruženje tirana svijeta. Mislim da bi imali brojno članstvo.

Dešavanja u prijateljskoj Libiji nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Nema sumnje da je Gadafi diktator i da treba odgovarati za sve ono što nije u skladu sa zakonom. Doduše, besmisleno je kazati tako nešto budući da on vjeruje da je iznad zakona. Pojedine zapadne zemlje su već blokirale imovinu koja pripada Gadafijevom klanu. Ne treba zaboraviti da je riječ o imovini koja je uglavnom bespravno oduzeta od naroda. Posljednjih nekoliko dana imali smo priliku pročitati kako se poznate ličnosti nastoje riješiti miliona koje su dobili od Gadafijevih. Ti diktatori su još do jučer uživali ugled u svijetu i bili rado viđeni gosti u mnogim glavnim gradovima svijeta. Danas se većina onih koji su imali veze sa njima nastoje što prije distancirati od njih i otkloniti bilo kakvu povezanost sa pukovnikom kojeg „narod voli i za kojeg bi bio spreman život dati”.

Naša domovina ima tradicionalno dobre odnose sa Libijom. U kreiranju svjetske politike jasno je da naš narod nema apsolutno nikakvog utjecaja. Čak i kada je riječ o našim unutrašnjim stvarima stalno moramo tražiti podršku i potporu za ono što želimo ostvariti.

Međutim, ono na što bi naši predstavnici trebali obratiti pažnju je da se distanciraju od diktatora i da im ne kazuju lijepe i dodvorljive riječi ako su svjesni da takvi krše osnovna ljudska prava. U ovom sveopćem metežu potreban nam je glas razuma. Zbog toga je uloga intelektualaca od nemjerljivog značaja.

Nakon što je egipatski narod odbacio Mubarakove okove, Rijaset Islamske zajednice je uputio poruku egipatskom narodu i čestitao mu na uspješno postignutoj revoluciji. U vrijeme kada Libijci nastoje odbaciti tiranina koji godinama čini nepravdu svojim podanicima logično je očekivati da naš Rijaset uputi poruku podrške i solidarnosti bratskome libijskome narodu.

K tomu još, podsjetimo da je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić uručio Bosanski orden islama Prvoga reda Muameru el-Gadafiju za „njegov doprinos u očuvanju islamskog identiteta kod nas i u svijetu”. Naši predstavnici na čelu sa reisu-l-ulemom trebali bi preispitati odluku o prihvatanju donacije za izgradnju Upravne zgrade Rijaseta, što prije revidirati namjeru da se vakuf nazove njegovim imenom i oduzeti mu orden! Ne bi to bila nikakva sramota! Time bi se pokazalo da mu ne dajemo podršku i da se ne slažemo sa ubijanjem nevinog stanovništva i činjenjem nereda na zemlji.