Nikada nasilnicima nisam davao za pravo da nas fizički i mentalno uništavaju, zbog toga sam i podigao svoj glas

U želji da našim čitaocima podastremo autentično promatranje stvari, razgovaramo sa tuzlanskim muftijom Husein ef. Kavazovićem, čovjekom koji zasigurno ima najpotpuniji uvid u ovu problematiku, a koji se u posljednje vrijeme, zajedno sa resu-l-ulemom Cerićem, pokušava stigmatizirati  samo zbog svog ljudskog reagiranja.

Preporod: Uvaženi muftija, dozvolite da ovaj razgovor počnemo sa posljednjom televizijskom objedom: u emisiji 60 minuta optuženi ste da ste svojim autoritetom sprječavali političke faktore da ranije reagiraju na problem G. Maoče. Kao, oni se bojali muftije pa nisu smjeli ni mogli ranije reagirati?

Muftija Kavazović: Huda majko! Eto, političari i policija žive u strahu od muftije, pa ih trebaju spašavati tamo neki pendrek novinari. Da nije tragično bilo bi smiješno! Naprotiv, svi oni koji me poznaju, znaju da sam se i u najtežim ratnim vremenima suprotstavljao  bilo kakvoj radikalizaciji i širenju netrpeljivosti prema ljudima, samo zato što su drugačije vjere ili uvjerenja. Dalje, i danas možete naći  na internetu moj poziv državnim organima da djeluju u slučaju ometanja korištenja mesdžida u Petrovicama kod Kalesije, od strane rahmetli Jusufa Barčića. Naravno, nikada nasilnicima nisam davao za pravo da nas fizički i mentalno uništavaju,  zbog toga sam i podigao svoj glas protiv ovakvog  nasilja nad ljudima, a država i pendrek-novinari, kako ih je neki dan neko nazvao, upravo to čine. Dužnost je biti na strani slabijeg, ma ko to bio, jer, svjedoci smo da se država i mediji itekako znaju pretvoriti u egzekutore na pravdi Boga. Pojedini urednici i novinari sa državnih medija, tako me podsjećaju na vrijeme iz 80-ih godina prošlog stoljeća. Zar uistinu misle, da mi ništa nismo naučili o državi i medijima iz 1983. godine, kada su u pitanju prava ljudi. Upravo zbog toga, moja je i vjerska i građanska dužnost da državnim organima ne vjerujem apriori, jer  upotreba sile od strane države, i kada je to neophodno, mora biti razumna. U protivnom, ta sila se pretvara u nasilje i ima efekat koji nas baca u sumnju da se radi o zastrašivanju građana, a ne o neophodnom uredovanju.

Dozvola za vjerski obred

Preporod: Dokazujući vašu naklonost “vehabijama“, kao glavni argument naveli su da ste svojevremeno klanjali dženazu kontraverznom rahmetli Jusufu Barčiću?

Muftija Kavazović: Na  slučaju te dženaze  najbolje se može sagledati mentalni sklop tih ljudi. Dakle, takvim konstrukcijama nam se sugeriše  da bi od njih trebalo da tražimo dozvolu, kome smijemo, a kome ne, obaviti vjerski obred. Eto, tako nas žele prosvijetliti nosioci „čarobne lampe“ iz policijske akcije „Svjetlost“. Ali, dozvolite mi da ih za trenutak ignoriram i da ispričam moj susret sa rahmetli Jusufom Barčićem onog dana kada smo rješavali slučaj u Petrovicama kod Kalesije. Nakon što smo završili težak razgovor, koji je trajao nekoliko sati s mještanima i rahmetli Jusufom, prikučio se podne-namaz. Pomislio sam, evo prilike da svi klanjamo u džemaatu. Međutim, dok sam se okrenuo, svi oni koji su najviše kukali kako ne mogu obavljati namaz u džamiji  od Jusufa,  nestali  su. Ostali smo  sami on i ja da klanjamo.  Ja sam bio imam a on mujezin i to mi je ostalo u sjećanju, kao uspomena na njega. Hoću reći da ima puno predrasuda o ljudima i da se problemi ne mogu rješavati  silom, već razgovorom. Iz ovog slučaja sam mnogo naučio.  I, zbog toga, ne pristajem na bilo čije uredovanje u mom životu.  Kako dani odmiču, sve mi je  više drago  da sam bio prisutan na dženazi rahmetli Jusufu Barčiću, jer, eto, i to sada postaje važno za našu unutarnju slobodu.

Preporod: U emisiji „Crta“ BHT-a narednog dana je izraženo čuđenje što je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić uručio Bosanski orden islama princu Selmanu upravo u danima kada je trajala policijska intervencija u G. Maoči, iako je, kao što je  poznato, orden princu Selmanu uručen 24. januara, a policijska akcija se desila 2. februara. Kako to komentarišete?

Muftija Kavazović: Da nisam bio sa Reisu-l-ulemom tada, možda bih i sam podlegao toj bjesomučnoj propagandi. Međutim, ne radi se tu samo o obrazu novinara i zloupotrebi javnog TV- servisa, kojeg mi plaćamo, kako ponekad i sami znamo reći. Iza toga se  krije  jedna mnogo veća meta, koju oni kače o zid i nude je na odstrel. Tom i mnogim drugim konstrukcijama se sugerira: muslimani su sumnjivi, njihove namjere su upitne,  povezani su sa mrskim islamskim svijetom, hoće da uvedu Šerijat itd. Zaključak je jednostavan: muslimani predstavljaju opasnost koje se treba riješiti. Nad ovom propagandom niti jedan stvarni antifašista ne bi trebalo  da zatvara oči. Bošnjaci su jednom bili žrtve propagande i dogodio se genocid. Danas mnogi umni ljudi širom Evrope upozoravaju na porast mržnje prema muslimanima.
Upiranje prstom i povezivanje posjete poglavara Islamske zajednice u BiH jednoj prijateljskoj zemlji, kakva je Kraljevina Saudijska Arabija, sa hapšenjem ljudi u G. Maoči, upravo treba da proizvede  jednu takvu sumnju.  Ukoliko ne uslijedi izvinjenje od strane novinara i urednika te emisije onda su naši strahovi još više pojačani. Nažalost, Islamska zajednica u BiH često je usamljena u reagiranju na širenje sumnji prema muslimanima, kao da se to drugih ne tiče. Ali, neka se prisjete, ovako je sve počinjalo i osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Strah u očima djece

Preporod: Da se sada sa televizijske vratimo u ovu, danas prilično surovu, stvarnost. Prije nekoliko dana ste posjetili G. Maoču i u tamošnjoj osnovnoj školi razgovarali sa učiteljima. Kakvi su Vaši utisci?

Muftija Kavazović: To je područna škola koja pripada Osnovnoj školi Podorašje u općini Srebrenik. Školu pohađa 35 učenika  do petog razreda, a za učenike viših razreda se organizuje instruktivna nastava i oni na kraju godine polažu razredne ispite. Uvjeti nisu najbolji, iako je Vlada Tuzlanskog kantona uspjela opremiti jednu učionicu za nastavu. Djeca koju smo zatekli na času vjeronauke su dobro „uhranjena“, ali nepovjerljiva prema strancima. Osjetio sam neki čudan osjećaj straha u njihovim očima. Poslije ove posjete osjećam zebnju i nespokoj. Tamo rade hrabri ljudi. Razgovarao sam s učiteljicama, Kišić Razijom i njenim mužem koji je u ulozi podvornika škole, Fazlić Melikom i vjeroučiteljem Bečić Asmirom. Ono što su mi oni kazali, nema veze s onim što se uporno plasira u medijima, o nekakvoj školi sa jordanskim planom i programom. Ovoj školi treba pomoći, tako da se osiguraju bolji uvjeti, da se otvori priručna školska biblioteka, osigura mobilijar za školsko dvorište i još jedna učionica. Ove učitelje treba nagraditi i pomoći im da svoj, ionako težak posao što bolje obave.

Preporod: Da li ste prilikom posjete mogli potpunije sagledati kakvo je trenutno stanje u tom mjestu i kakvo je reagiranje džematlija koji žive u G. Maoči? Kako i od čega žive ti ljudi, imaju li neka zanimanja, ili im, kako se tvrdi, oprani novac šalju njihovi istomišljenici iz inozemstva, Austrije, Sandžaka i sl.?

Muftija Kavazović: Pa, i nisam baš! Jednostavno, nisam htio otvarati ta teška pitanja. Primjetno je da su ljudi ogorčeni i nisu za razgovor.  Duboko su povrijeđeni. Jedino što govore jeste: „Hasbunallahu we ni'mel wekil“. Ono što od prije znam i što je vidljivo jeste da se bave uzgojem stoke. U pogledu novca, ne znam da li ih neko pomaže, a da to i čini, ne vidim u tome ništa što bi se moglo povezati s njihovom bilo kakvom krivicom.  Znam  da žive veoma teško, ispod prosjeka našeg težaka. No oni ne kukaju, niti demonstriraju pred državnim organima. Možda zbog toga i jesu sumnjivi.

Intelektualci i mediji imaju rješenja za sve probleme

Preporod: U brojnim reagiranjima ovdašnje, posebno intelektualne, javnosti i medija, Islamskoj zajednici u BiH se posebno prebacuje da nije uradila što je trebala (što će reći, osudila „vehabije“), kako bi slučaj G. Maoče bio ranije i uspješnije riješen?

Muftija Kavazović: Kod nas  intelektualci  i mediji  imaju rješenja za sve probleme. Čast izuzecima! Iz zadimljenih sarajevskih i inih kafana oni uredno „elaboriraju“ a  nikada  nisu ni zavirili u taj, njima  daleki, svijet. Kada ih slušate, rješenja su tako jednostavna, kao da se  ne radi o ljudima,  već o stoci,  oboljeloj od bruceloze, koju treba autanazirati, da ne kažem poklati, i baciti u živi kreč. Autanaziranje, kopanje rupe i zagasivanje kreča trebalo bi da uradi, niko drugi do Islamska zajednica u BiH. E, pa, neće moći! Gornja Maoča i nastala je kao rezultat državne intervencije u Bočinji i država je nekoliko tih porodica nastanila tamo. Zar je potrebno da Islamska zajednica  ureduje u onome što je zadaća države? Svakome su poznati stavovi Islamske zajednice po ovom i drugim pitanjima. Međutim, interesantno je to što je Islamska zajednica u BiH podjednako meta, kako onima sa ateističkom tako i onima sa selefističkom i šiijskom orijentacijom. Cilj je Islamsku zajednicu destruirati, njenu misiju u narodu dovesti u pitanje, a onda na tim razvalinama izgraditi  male kolibe, u koje treba smjestiti duh ovog naroda. Jedni od nas traže da držimo prst na onima koji se njima ne sviđaju, a drugi nas optužuju da ne živimo uzoritim životom. Uprkos tome, Islamska zajednica u BiH se zalaže za poštivanje slobode vjere i nenasilno ispoljavanje vjerskih osjećanja.
Naravno, to vrijedi i za ljude iz G. Maoče. Zar je potrebno da Islamska zajednica u BiH traži da državni organi rade svoj posao na koji su obavezani zakonom? No kada krše ljudska prava, i mi ćemo se oglasiti.

Država je došla prvi put – s transporterima

Preporod: Vi ste, s druge strane, imali primjedbu da je država na ovom slučaju pokazala svoju nemoć u smislu nerješavanja pitanja uvjeta u kojima ti ljudi žive i njihovog uključivanja u normalnu zajednicu?

Muftija Kavazović: Država nije nikada ni pokazala želju da se ozbiljno uhvati u koštac s problemom G. Maoče. Ako pogledate uvjete u kojima ovi ljudi žive, bit će vam sve jasno. Kažu da je to srednji vijek! Tačno! Sve ukazuje zbilja, na to. Ako pogledate lokalni put, vodovodnu električnu i telekomunikacionu mrežu, sve će vam se reći. Jer, država nije do tih ljudi nikada ni došla! Prvi put je to učinila u oklopnim transporterima s pendrekom o pojasu, izuzimajući nekoliko prestrašenih i sumanutih novinara, koji su ove ljude prikazivali znamo kako. Ako je država njih ignorirala, zašto bi oni o njoj pjevali pjesme i gušili se u suzama. Da se razumijemo, i njima se ima mnogo toga prigovoriti, ali oni su u svemu ovome slabija strana. Jedini ko se prema njima  ponio fer jeste čovjek čija to i nije bila obaveza – predsjednik MZ-e Maoča iz  Brčkog. Ozbiljnog dijaloga od strane države s ovim ljudima nije nikada bilo.

Preporod: Također ste izjavili  da ste, kao i brojni muslimani tog dijela BiH, bili neugodno iznenađeni brojnošću policijskih snaga i sredstava korištenih u toj akciji?

Muftija Kavazović: To se najbolje vidi iz pisma kojeg su imami iz Maoče i Rahića uputili reisu-l-ulemi dr. Mustafi Ceriću i meni. Vjerujem da su oni vjerno prenijeli sliku onoga što većina ljudi tog kraja osjeća. Znam da je ta zajednica bila loše raspoložena prema zvaničnoj Islamskoj zajednici i veoma kruta i nepristupačna. Ali, u posljednje vrijeme bilo se polagano počelo uspostavljati povjerenje, istina slabo, ali ipak neko povjerenje, na lokalnoj razini. Da li će doći do zastoja nakon svega ovoga, vidjet ćemo.  Mi se nadamo da će  se to ipak nastaviti i  učinit ćemo ono što je u našoj moći da do toga dođe. Nadam se da se naši napori neće srušiti jednom  policijskom akcijom.

Ljudi sa krutim stavovima

Preporod: Recite nam nešto više o ranijim posjetama G. Maoći i pokušajima Vašeg posredovanja i nastojanja da se ta zajednica uklopi u sistem Islamske zajednice u BiH. Šta, uopće, mislite o vjerskim grupama ili zajednicama koji ne priznaju niti zvaničnu vjersku zajednicu niti, u mnogim aspektima, državu na čijoj teritoriji žive?

Muftija Kavazović: Moram kazati da tih posjeta nije bilo baš mnogo. Pokušavao sam  otvoriti neka pitanja i ukazati na potrebu ponašanja u skladu sa zakonom. Zaista se radilo o ljudima koji su imali  veoma krute stavove. Međutim, u posljednje vrijeme bilo je i znakova otvaranja. Uspjeli smo u školi organizirati nastavu vjeronauke, a nadležno ministarstvo je uvelo nastavni plan i program za osnovno školovanje. Ti ljudi nisu bili naklonjeni zvaničnoj strukturi Islamske zajednice u BiH i ostali su u svom ubjeđenju da oni predstavljaju ispravan put. Naravno, mislim da je njihovo zastranjivanje u tom aspektu jedna velika greška. Zatvaranje u nekakve ekskluzivne zajednice  veoma je problematično i s aspekta islamske doktrine, a u današnje vrijeme, kao i u svako vrijeme, zapravo neodrživo. Sam njihov odnos prema Islamskoj zajednici je, u najmanju ruku, čudan i sličan je  ateističkom stavu. Naime, ateisti odbacuju vjeru, pa, samim time, i vodstvo Islamske zajednice, dok oni smatraju da Islamska zajednica nije na pravom putu pa, zbog toga i ne zaslužuje da budu njeni pripadnici. Nešto slično o tom problematiziranju uzoritosti ljudi u Islamskoj zajednici iznio je i dr. Šaćir Filandra ovih dana. No, to neslijeđenje IZ-e svakako da izaziva nemir i narušava naše jedinstvo. Međutim, njihovo je pravo da tako misle. Država, pak, ne može da toleriše bilo kakvo tijelo ili grupu koje ne priznaje njen suverenitet i državni zakon. Država mora osigurati supremaciju svog zakona na svakom pedlju svog teritorija, ali, isto tako, ne smije zanemariti svoje obaveze prema svojim građanima, niti kršiti njihova prava. Slučaj G. Maoče tek se otvara i svima će nam trebati puno mudrosti, rada i strpljenja da se izgradi potrebno povjerenje. Ako budemo pošli sa stanovišta da se radi o ljudima i da valja strpljivo i mudro graditi porušene mostove vjerujem da se može uspjeti. Ali, ako nam G. Maoča bude potrebna kao pokusni kunić za policijske vježbe, onda smo svi u velikom problemu.

Preporod: Uputili ste dopis Tužilaštvu BiH u kome se traži da, u skladu sa zakonima o slobodi vjere i međunarodnim konvencijama o zaštiti ljudskih prava, uhapšenima se omogući slobodno ispovijedanje vjerskih osjećanja, te da se o tome izvijesti  Tuzlansko muftijstvo. Ima li odgovora?

Muftija Kavazović: Za sada smo dobili odgovor od Ministarstva pravde BiH u kome nas ministar Bariša Čolak, uredno obavještavaju o pravima svih zatvorenih i pritvorenih osoba. Odgovor je više deklarativne prirode, ali, eto i takav pokazuje makar neku odgovornost naspram prava građana ove zemlje. Ovih dana ćemo se obratiti i Sudu BiH. Tražit ćemo da ispred Islamske zajednice u BiH imamo mogućnost posjete tim ljudima. Ako nam to ne dopuste o tome ćemo obavijestiti našu javnost. Na ovaj ili onaj način, mi ćemo tražiti da oni imaju pravedno suđenje ako do njega dođe. To je u interesu svih građana u BiH.

                                                                                           Aziz Kadribegović                         preporod.com