Predstavnici vjerskih zajednica iz Brčkog učestvovali na “Evropskom međureligijskom hodočašću za mir”

„Evropsko međureligijsko hodočašće za mir” je realizovano u okviru projekta „Srećna djetelina sa četiri lista“. Ovom prilikom, predstavnici vjerskih zajednica govorili su o temi „Religija i mir“ a osim brčanskih, učešće su uzeli i mnogobrojni predstavnici vjerskih zajednica iz Austrije, Mađarske, Slovenije i Hrvatske.

„Evropsko međureligijsko hodočašće za mir“ finansirano je iz sredstava Evropske unije u organizaciji Instituta regija Evrope. Predsjednik Instituta regija Evrope Franc Šausberger zahvalio se predstavnicima vjerskih zajednica iz Brčkog na učešću i pozdravio napore Odsjeka za evropske integracije brčanske Vlade za uključivanje Distrikta u ovaj projekat, koji je i jedini iz BiH.

Tom prilikom u ime Medžlisa Islamske zajednice Brčko obratio se mr. Mustafa ef. Gobeljić koji je u svom govoru kazao: 

Dame i gospodo, uvažene ekselencije, dragi prijatelji!

Zahvalan sam našim domaćinima koji su nas danas okupili ovdje, koji su nam omogućili da se bar nakratko družimo na ovom mjestu, s ciljem našeg boljeg upoznavanja i dakako istinskog prihvatanja i približavanja.

Ovaj naš današnji skup, dobar je primjer da pokažemo sebi i drugima, kako smo mi, iako različiti, ipak isti, kako naše vjerske, etničke i druge razlike, mogu biti i jesu naše bogatstvo i prednost, a nikako, ne daj Bože, naša nevolja i nesretni usud.

Mi u Brčkom i u Bosni, iako u kratkim vremenskim intervalima iskušavani, ipak baštinimo nekoliko vijekova dugu tradiciju suživota, međusobnog uvažavanja i poštivanja različitih duhovnih i kulturnih tradicija i vrijednosti.

Kada ovo kažemo, mi sasvim ozbiljno mislimo i iskreno govorimo. Mi se rađamo, odrastamo i odgajamo u ambijentu jedne duhovne raskoši, gdje se minareti džamija prepliću sa tornjevima crkava, gdje se svakodnevno miješaju i stapaju zvuci crkvenih zvona i ezana sa minareta. Evo samo jednog primjera:

Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu – najstarija muslimanska vjerska škola na Balkanu, je okružena bogomoljama svih monoteističkih vjera koje egzistiraju danas – islama, kršćanstva (pravoslavlja i katolicizma) i judaizma. U nekoliko stotina metara svo ovo „šarenilo Božije bašte“ je prostrto. Ja sam jedan od mnogobrojnih učenika te škole, koji je uz nastavne časove iz islamske dogmatike ili Kur'ana, slušao zvukove zvona sa crkava.

Duboko vjerujemo kako koncept otvorenosti, poštivanja, uvažavanja i dijaloga nema alternativu. Nikada je nije bilo, a pogotovu, ne danas, u ovom suvremenom, globaliziranom svijetu. Također duboko vjerujemo da sve vjere imaju snagu, osnovu i potencijal za izgradnju i etabliranje jednog novog, sretnijeg i otvorenijeg društvenog konteksta i ambijenta.

Mi muslimani, ne osvrćući se na ono što neki neuki među nama zastupaju, odlučno kažemo da nemamo nikakvih dilema.

Kršćani i Židovi su naša braća, naše različitosti su naše bogatstvo i sami čin Božije volje.

Svemogući Bog u Kur'anu kaže: „O ljudi, mi smo vas od jednog muškarca i žene stvorili, i na narode i plemena vas podijelili da biste se međusobno upoznavali, sigurno je među vama najčasniji onaj koji se Boga najviše boji.“ (49:13)

Na drugom mjestu u Kur'anu se kaže: „Da je Bog htio, svi bi ljudi jedne vjere bili….“ (5:48)

Dakle, dragi Bog je htio da budemo različiti, da Ga zazivamo različitim jezicima i u različitim duhovnim tradicijama. A nama poručuje: „Eto to sam učinio da se međusobno upoznajete, da se u dobrim djelima natječete, da vam život bude zanimljiviji“ itd.

A mi odgovaramo: također riječima Kur'ana „SEMI'NA VE ETA'NA“ – „Čusmo i pokorismo se Gospodaru“.

U ime Srpske Pravoslavne Crkve u Brčko Distriktu obratio se Dragan Ćirković, protojerej SPC, koji je u svome obraćanju izmeđuostalog istaknuo: “U toku čitave svoje istorije Čovječanstvo traži mir, ali rat i dalje ostaje jedan od njegovih neiskorjenjenih problema, koji je danas riješiti isto onako teško, kao što je to bilo i prije hiljadu godina. Ovo je, nažalost, prirodno, jer fenomen rata leži u samoj osnovi ljudske istorije- u grehovnom padu čovjeka, koji je izopačio njegovu prirodu, i Kainovim ubistvom Avelja brata svoga, koje je iza toga uslijedilo. Zato se, uporedo sa razvojem društva, razvijaju i tehnička sredstva vođenja rata, a sami ratovi postaju sve krvaviji i suroviji. U takvoj situaciji pojavljuje se pitanje: Da li se ljudski rat može nadvladati? Pravoslavno hrišćanstvo utvrđuje, u religioznoj sredini besprecedentnu misao, koja se sastoji u tome da stanje u kojem se rađa, raste, razvija i živi, dejstvuje i umire čovjek jeste u samoj svojoj suštini nenormalno, bolesno jer je preopterećeno grijehom…”