Prof. dr. Amir Karić: Vještačko proizvođenje dilema

U posljednje vrijeme u dijelu bosanskohercegovačke javnosti i od strane nekolicine intelektualaca povela se rasprava o bošnjaštvu i bosanstvu. Dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli prof.dr. Amir Karić u intervjuu za Preporod.info govori o naciji, bošnjaštvu i bosanstvu, kulturnom i političkom identitetu, suverenitetu i drugim dilemama s kojima se susrećemo.

Razgovarao: Alem Dedić

Preporod.info: Svjedoci smo da često obični građani budu zbunjeni pričom o naciji. Govoreći o Bošnjacima svako malo im se dovodi u pitanje njihovo pravo da budu upravo to. Može li se ujedno biti i Bošnjak i Bosanac (Hercegovac)?

Karić: Nacija je ljudska zajednica koja sebe doživljava, smatra, određuje i imenuje nacijom. Nijedna nacija ne može nastati ili nestati deklaracijom koju bi usvojila grupa intelektualaca, ideologa ili političkih komesara. Možda bi mogli pokušati u totalitarnom režimu i diktaturi. Historijsko iskustvo govori da u slučajevima kada su određene političke snage nastojale „čistu“ teoriju primijeniti doslovno kao obrazac za uređenje društva, to je proizvodilo nesagledive patnje i stradanja desetina miliona ljudi. Primjeri toga su Staljinova primjena komunističke koncepcije u Sovjetskom Savezu i Maova kulturna revolucija u NR Kini.

Nekolicina bosanskohercegovačkih intelektualaca koji zastupaju ideju odricanja od historijskog nacionalnog imena Bošnjaci i uzimanja imena Bosanci, obrazlažući je definicijama nacije idealnog tipa, zaboravljaju elementarnu činjenicu da društvene teorije ne propisuju, već opisuju društvene pojave i procese. Uz to što svoju ideju romantičarski predstavljaju kao spasonosnu, zanemaruju društvenu i političku stvarnost, uporedna iskustva razvoja nacija, jednako kao što zanemaruju i fundamentalnu činjenicu dvojakog teorijskog određenja nacije, kao kulturne i kao političke zajednice.

Ukratko, nacija kao kulturna zajednica podrazumijeva grupu ljudi koji su povezani zajedničkom kulturom i tradicijom. U ovakvom određenju nacija je organska zajednica koja postoji bez obzira na to da li živi u republici ili monarhiji, federaciji ili konfederaciji ili samostalnim državama nastalim disolucijom carstva, federacije ili konfederacije. Bošnjaci kao nacija u ovom smislu osim u Bosni i Hercegovini, žive u Sandžaku i svim zemljama bivše Jugoslavije, Turskoj, gotovo u svim zemljama zapadne Evrope, SAD, Kanadi, Australiji itd. Dakle, naciju u ovom određenju ujedinjuje jezik, kultura, religija, tradicija itd., odnosno duh naroda kako je govorio Herder, i ona nastavlja postojati bez obzira na promjene državno-političkog okvira. Primjeri takvih nacija su i Grci, Nijemci, Rusi, Englezi i dr. Palestinci su razvili snažan nacionalni identitet bez obzira što nemaju državu odnosno što žive pod okupacijom.

S druge strane, nacija kao politička zajednica u prvi plan stavlja građansku lojalnost i političku pripadnost, dakle povezanost zajedničkim državljanstvom bez obzira na kulturnu, etničku i drugu pripadnost. Politička nacija je ona u kojoj državljanstvo ima veći politički značaj od etničkog, odnosno kulturnog identiteta. Sjedinjene Američke Države i Francuska se smatraju primjerom političkih nacija, dok je politička nacija Velike Britanije unija kulturnih nacija: engleske, škotske i velške nacije.

Primjer određenja i suodnosa engleske, škotske i velške kulturne nacije i britanske političke nacije može biti koristan za razumijevanje određenja i odnosa pojedinačnih kulturnih nacija u Bosni i Hercegovini (Bošnjaci, Srbi, Hrvati) i bosanskohercegovačke političke nacije koja je određena bosanskohercegovačkim državljanstvom. Dakle, uporedna iskustva ukazuju da ta dva identiteta mogu skladno egzistirati.

Naivno je, površno, apsurdno i štetno mnogo toga što su u proteklih nekoliko mjeseci javno govorili pojedinci, koji smatraju da bi u Bosni sve bilo drugačije kada bi se Bošnjaci odrekli imena i uzeli ime Bosanci. Jednostavno pitanje na koje bi takvi pojedinci trebali odgovoriti glasi: zašto Crna Gora ima slične probleme kao i Bosna, iako je Ustavom definisana kao građanska država i nosilac suverenosti je građanin koji ima crnogorsko državljanstvo, što će reći Crnogorci? Da li misle da bi se okončale muke i čerečenje bosanske države kada bi se Bosna i Hercegovina definisala kao građanska, kao što je Crna Gora, i da su nosioci suvereniteta građani Bosanci, kao što su građani Crnogorci, ako se ne bi uklonile antibosanske politike u Bosni i izvan nje? Mentalni eksperimenti mogu se primjenjivati u različitim okolnostima, ali zalagati se za eksperiment nad bošnjačkim narodom, zalažući se za promjenunjegovog imena, nečuven je diletantizam. Svima je jasno da je glavni izvor ovovremene političke nestabilnosti Bosne i Hercegovine kao i Crne Gore u politikama čiji je korijen u Beogradui političkim snagama koje i dalje otvoreno zastupaju ideju velike Srbije, sada pod imenom „srpskog svijeta“. Antibosanske politike ne mogu biti zaustavljene zamjenom imena, kada bi ona i bila moguća, već jačanjem državnih kapaciteta i sveukupnim razvojem Bosne i Hercegovine.

Preporod.info: U skladu s ovim što ste kazali, možemo li ostati Bošnjaci, Srbi ili Hrvati, a biti Bosanci? Da citiramo rahmetli Izetbegovića: Treba da Srbi budu Srbi, Bošnjaci – Bošnjaci, Hrvati – Hrvati, ali da svi budu malo više Bosanci. Ili je to unaprijed izgubljena bitka?

Karić: To je pitanje odnosa političkog i kulturnog identiteta kod svih bosanskohercegovačkih naroda. Politički identitet se odnosi na ono što je svima zajedničko i čemu se teži radi javnog dobra i zajedničkog interesa. Jedinstven politički identitet ne zahtijeva zanemarivanje zasebnih kulturnih identiteta. Kulturni identitet čine kultura, tradicija, jezik itd., i dio su odvojenih iskustava. Njegovanje obje vrste identiteta sasvim je normalna pojava. O tome svjedoče iskustva pojedinih zemalja. U Evropi se najčešće ističe primjer Švicarske koja ima četiri kulturna identiteta, a jedan politički. Šire gledano, Indija je zemlja u kojoj se govori više od stotinu jezika, a sedamnaest je priznato kao službeni jezici. Etnički rascjepkana, kulturno raznovrsna, religijski izdiferencirana, pa ipak stanovnici, bez obzira kojim jezikom govore, koje su religije ili kulture, osjećaju se Indijcima i poistovjećuju se s državnim simbolima. Primjer Indije ukazuje na to da politički identitet ne zavisi od veličine zemlje, ni od etničke i kulturne strukture. Uslov za nastanak političkog identiteta je političko zajedništvo. Da bi se on izgradio i održao potreban je rad na poduhvatima u kojima se ogledaju nade većine stanovnika jedne zemlje. Prema tome, u našem slučaju izgradnja bosanskohercegovačkog političkog identiteta, koji prihvata činjenicu o postojanju tri nacionalno-kulturna identiteta, proces je u kojem ćemo se morati dugoročno angažirati. Najveća odgovornost je na Bošnjacima kao najmnogobrojnijem narodu i njegovim političkim i drugim društvenim elitama. Koliko god bilo izazova i opstrukcija, pa čak i otvorenih prijetnji destrukcijom države, mi nemamo pravo na malodušnost i malaksalost, zbog naših potomaka kojima moramo ostaviti zemlju u boljem stanju od sadašnjeg.

Dakle, proces izgradnje nacionalno-kulturnih identiteta Bošnjaka, Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini je završen. Besmisleno je i politički neodgovorno negirati tu činjenicu. Uz punu svijest o tome predstoji nam izgradnja i bosanskohercegovačkog političkog identiteta koji će se razvijati paralelno s konsolidacijom i jačanjem Bosne i Hercegovine.

Preporod.info: Jedna od zamki jeste i ona o suverenosti konstitutivnih naroda. Ko je suveren odnosno ko je nosilac suvereniteta?

Karić: Nosilac suvereniteta su narodi skupno, građani Bosne i Hercegovine, odnosno bosanskohercegovački politički narod. Taj suverenitet se ne može dijeliti na pojedinačne narode: Bošnjake, Srbe i Hrvate. U bošnjačkoj političkoj kulturine postoji ideja o suverenosti tzv. konstitutivnih naroda. Ideju o suverenosti pojedinačnih naroda promoviraju političke snage koje rade protiv Bosne i Hercegovine. Suverenitet je nedjeljiv i ostvaruje se na određenoj teritoriji. Političkoj kulturi Bošnjaka svojstvena je svijest o suverenosti bosanskohercegovačkog političkog naroda, na cijeloj njenoj teritoriji u međunarodno priznatim granicama, bez obzira na unutrašnju teritorijalno-administrativnu organizaciju. Bošnjaci su neraskidivo vezani za Bosnu i Hercegovinu i zbog toga ne prihvataju odvajanje od bilo kojeg njenog dijela. Ostali bosanskohercegovački narodi imaju isto pravo, ali nijedan narod nema pravo prisvajati određeni prostor kao isključivo svoj, jer nijedan narod nije pojedinačno nosilac suvereniteta.

(Preporod.info)