Ramazanski kviz 2021: Srednjevjekovna Bosna u doba prvih banova – ban Borić i ban Kulin

^{Uprava za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u saradnji sa Media centrom Islamske zajednice, organizira Ramazanski kviz 2021 – Vjera i domovina, tokom kojeg će do kraja ramazana na našem portalu biti objavljivano po jedno predavanje iz oblasti akaida, bosanskog jezika, ahlaka i historije naše jedine domovine Bosne i Hercegovine.}

^{Ovo je osmo iz serije od deset predavanja, a prvi, odnosno kvalifikacioni test, bit će održan 22. aprila nakon ikindije namaza. Tada će biti objavljen link za prijavu i pristup testu. Test će biti dostupan 24 sata od njegove objave. Kliknite ovdje za detaljno uputstvo o načinu realiziranja Ramazanskog kviza.}

Srednjevjekovna Bosna u doba prvih banova – ban Borić i ban Kulin

 (Autor predavanja: Emir Uzunalić, profesor povijesti u Medresi “Osman ef. Redžović” u Visokom)

Na prelazu iz XI uXII stoljeće formiran je političko-geografski teritorij pod imenom Bosna sa svim obilježjima ranofeudalne države a to su: jedinstvena teritorija, klasno raslojeno društvo sa prvim spomenom bosanskog plemstva (magnates Bosne) i vjerovatno jednom vladarskom dinastijom.

Prvi imenom poznati ban Bosne je bio plemić iz Slavonije ban Borić (1154.- 1164.) Za njegovog banovanja vodio se veliki rat između ugarskog kralja Stjepana IV i bizantskog cara Emanuela Komnena (1143.-1180.) oko prevlasti na Balkanu.

Bizantski pisac Jovan Kinam savremenik i historičar sukoba Bizantije i Ugarske u XII stoljeću navodi da je ban Borić kao saveznik ugarskog kralja Geze II sa svojom vojskom učestvovao u opsadi Braničeva na Dunavu. Pri povratku je pretrpio poraz od bizantske vojske. Tako je Bizant na kratko vrijeme pripojio Bosnu svome carstvu (1167. – 1180.).

Kinam smatra Borića jakim vladarem koji samostalno donosi svoje odluke i svojom voljom se pridružuje ugarskom kralju. O njegovoj vojnoj snazi svjedoči činjenica da je bizantski car protiv Borića poslao najelitnije jedinice. Kinam navodi:”Kad stiže blizu Save, odatle zaokrenu prema drugoj rijeci po imenu Drina koja izvire negdje odozgo i odvaja Bosnu od Srbije. Bosna nije potčinjena velikom županu Srba, nego narod u njoj ima poseban način života i upravljanja…”

Ban Borić je nestao iz političkog života Bosne nakon poraza od Bizanta najvjerovatnije je dobio posjede od Ugarske u Slavoniji gdje se trajno preselio i gdje mu se mogu pratiti potomci u njekoliko daljih generacija. Sa banom Borićem završen je proces stvaranja ranofeudalne bosanske države.

U Bosni postavljen od ugarskog kralja Bele III javlja se drugi poznati ban Bosne – Kulin. Kulin priznaje ugarsku vlast ali sam vlada Bosnom. Od 1180. do 1204. godine. To je najpoznatiji bosanski vladar koji se prvi put spominje 1180. godine u jednom pismu koje mu je uputio papin izaslanik Teobald. Ovaj se, ustvari, iz Rima uputio u Bosnu s papinim pismom, ali to nije mogao obaviti. U Humu (današnja Hercegovina), orobio ga je tamošnji knez Miroslav i doživjeo je razne neugodnosti pa se vratio u Split neobavljena posla. Odatle je Kulinu poslao poruku ispričavajući se što nije u stanju da lično dođe i uruči mu papino pismo, pa ga ovako šalje po drugome.

Pismo je izvana bilo adresirano: “Kulinu, velikom banu Bosne”, a započinjalo je riječima: “Plemenitom i moćnom mužu Kulinu banu Bosne”. Izrazi “veliki ban” i “moćni muž” (muž = vladar), kako papin legat oslovljava Kulina, pokazuje da je u to doba bosanski ban bio dobro poznat i cijenjen ne samo u Rimu, nego i u drugim zemljama.

Kulin je činio sve da od Bosne stvori ekonomski i vojno jaku državu. Aktivno učestvuje i u međunarodnoj politici tog vremena. Godine 1183. prišao je antibizantskoj koaliciji pa je s Ugarima u ratnom pohodu prodro sve do Sofije. Po povratku kući donio je veliki ratni plijen od kojeg je u današnjim Muhašinovićima kod Visokog sagradio dvije bogomolje, čiji su ostaci tek nedavno pronađeni.

Bosna je pod Kulinom i ekonomski jako uznapredovala. Obilje ruda i drugih bogatstava kojim obiluje zemlja, predstavljalo je široku osnovu za razvoj trgovine s drugim zemljama. Iz tog vremena potječe poznata povelja koju je Kulin izdao Dubrovčanima 1189. godine. To je prvi poznati, odnosno sačuvani, međunarodni ugovor Bosne i kao takav ima neprocjenjiv značaj za historiju bosanske državnosti. Na samom početku povelje Kulin kaže da Dubrovčanima jamči punu sigurnost, slobodu kretanja i trgovanje po njegovu “vladaniju” to jest po njegovoj državi jer riječ „vladanija“ u starobosanskom jeziku znači „država“. Čak se odrekao carine. Povrh svega Kulin uvjerava Dubrovčane da će im biti pravi prijatelj “od sada i do vijeka”.

Bosna je pod banom Kulinom predstavljala silu od koje su strepile sve okolne zemlje. U proljeće 1202. godine izvršena je nasilna promjena na srpskom prijestolju, i to tako što je uz Ugarsku pomoć stariji Nemanjin sin Vukan zbacio mlađeg brata Stefana. Kulin je osudio taj postupak, dajući sebi za pravo da se umiješa u te događaje, valjda i za to što je rodbinski bio povezan sa srpskom dinastijom, pošto je Kulinova sestra bila udata za Miroslava, mlađeg sina Uroša II.

Bez obzira što je Vukana pomagala Ugarska, ondašnja velesila, Kulin je s vojskom krenuo na Srbiju i teško je porazio. U strahu od Kulina bili su i drugi susjedni vladari.

 Još je 1199. godine zetski (dukljanski) kralj Vukan (iz današnje Crne Gore), poslao papi pismo u kojem optužuje Kulina da je okorjeli bogumil kao i svi njegovi podanici. Slične tužbe su stizale i sa drugih strana što je navelo papu da počne s pripremama za križarski rat protiv Bosne. Kulin je bio svjestan da bi se teško odupro udruženoj križarskoj sili pa je pribjegao varci. Iznesene optužbe je prenio na polje teorijskih rasprava, čime je svojim protivnicima izbio adut za vojnu intervenciju. Izjavio je da je bogumile držao za dobre katolike, pa ako je u zabludi, moli papu da mu pomogne kako bi izišao na pravi put.

Papa je bio zadovoljan Kulinovim odgovorom i poslao je u Bosnu svog izaslanika Ivana Casamarisa, iskusnog stručnjaka za dogmatska pitanja. Nakon obavljene istrage, u proljeće 1203. godine sazvan je sabor na Bilinom polju kod Zenice i sve je riješeno na licu mjesta. Tako je mirno okončan ovaj spor, iako će se za malo ispostaviti da se u Bosni, ustvari, nije ništa izmijenilo po pitanju bogumilstva. Čak se ono od ovog vremena sve više širilo i jačalo pa se na koncu Bosna pretvorila u najheretičniju zemlju Evrope. 

Mirni razvoj zemlje, napredna trgovinska razmjena, cvjetanje rudarstva i zanatastva, stanovništvu je donijelo blagostanje takvih razmjera da se stotinama godina kasnije u Bosni sjećalo na Kulinova sretna vremena. Živo su ga se sjećali i njegovi nasljednici, kako banovi tako i kraljevi, pa i stranci. Dubrovčani su 1235. godine prilikom sklapanja trgovačkog ugovora sa banom Ninoslavom tražili da se ban zakune “takvom kletvom kakvom se je ban Kulin klel”.

On je uz kralja Tvrtka I nesumnjivo najveći vladar kojeg je Bosna ikada imala u svojoj hiljadugodišnjoj historiji.

(Preporod.info)