Reakcija na postupanje VSTV BiH

Agencija za ravnopravnost spolova BiH dana 28.01.2016. godine zaprimila je Zahtjev za ispitivanje povrede Zakona o ravnopravnosti spolova BiH (ZORS) od g. Saše Gavrića u ime Sarajevskog otvorenog centra u kojem se žali na postupanje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTV), a u vezi odluke VSTV-a o zabrani nošenja vjerskih obilježja zaposlenih u pravosudnim institucijama.

Kako stoji u Zahtjevu, „pažljiva analiza odluke VSTV pokazuje da je ona protivustavna. Iako se radi o načelno neutralnoj normi koja ne zabranjuje nošenje vjerskih simbola samo jedne religijske zajednice, odluka u svojoj srži sadrži jasne elemente indirektne diskriminacije, s obzirom da ovako definisana norma pogađa ponajviše i možda isključivo žene-muslimanke koje nose maramu, imajući na umu da je ovo vjersko obilježje jasno i direktno vidljivo, za razliku od drugih vjerskih obilježja. Ustav Bosne i Hercegovine zabranjuje diskriminaciju na osnovu vjeroispovijesti, a Zakonom o zabrani diskriminacije BiH iz 2009. godine je zabranjena indirektna i direktna diskriminacija na različitim osnovama, između ostalog na osnovu spola i vjeroispovijesti. Pokrivanje se ne može reducirati samo na vjersko obilježje ili simbol, tu se radi o identitetu žena koje pripadaju islamskoj vjeroispovijesti.“

U skladu sa članom 26. stav (1) tačka i. Zakona o ravnopravnosti spolova BiH (Službeni glasnik BiH, br. 32/10), Agencija za ravnopravnost spolova BiH „prima i obrađuje molbe, žalbe i predstavke osoba i grupa osoba u kojima se ukazuje na povrede nekog prava iz ovog Zakona“.

Agencija je mišljenja da sporna odluka VSTV-a, koja je utemeljena na tumačenju člana 13. Zakona o sudovima FBiH(«Službene novine FBiH», broj 38/05; Izmjene i dopune: SN FBiH: br. 22/06; SN FBiH: br. 63/10), nije u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova BiH jer predstavlja indirektnu diskriminaciju, u skladu sa članom 4. stav (2), a vezano za član 13. stav (1) tačka h. Zakona o ravnopravnosti spolova BiH koji zabranjuje diskriminaciju po osnovu spola u radu i radnim odnosima.

Odluka VSTV-a je suprotna i Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima koja se primjenjuje direktno i prioritetno i njene norme imaju prednost u odnosu na svu domaću legislativu. Konkretno, Odlukom VSTV-a se krši član 9. Konvencije, koji govori o slobodi  manifestiranja vjere ili uvjerenja. Pored toga, čak i ako se marama uzme kao vjerski simbol, VSTV-ovo tumačenje člana 13. Zakona o sudovima u FBiH je i dalje u suprotnosti s pomenutim članom Evropske konvencije, koji u stavu 2 navodi: „Sloboda manifestiranja svoje vjere ili svojih uvjerenja će podlijegati samo onim ograničenjima predviđenim zakonom i koja su neophodna u demokratskom društvu u interesu javne sigurnosti, zaštite javnog poretka, zdravlja ili morala ili zaštite prava i sloboda drugih.“

Mišljenja smo da nošenje marame iz vjerskih ili drugih uvjerenja ne može predstavljati prijetnju javnoj sigurnosti, javnom poretku, zdravlju ili moralu i zaštiti prava i sloboda drugih, te ne ispunjava kumulativno uslove iz člana 9. Evropske konvencije o ljudskim pravima.