Sposobni ljudi treba da vode BiH
On je prvi dobitnik ovog priznanja kojeg od ove godine dodjeljuje Rijaset Islamske zajednice u BiH. Naravno, to je bio povod da porazgovaramo sa jednom od najuglednijih ličnosti bošnjačkog naroda i BiH u cjelosti. Razgovor sa akademikom Ganićem smo, upravo, započeli od te činjenice i sa molbom da iznese svoje impresije. Profesor Ganić odgovara:
– Priznanje Alem bosanskog gazije me je zaista, na neki način, prijatno iznenadio, jer, Islamska zajednica je duhovna vertikala našeg naroda . Uz to veoma sam počastvovan što je toj ceremoniji prilikom dodjele priznanja prisustvovao veliki broj članova Rijaseta, sve muftije. Naravno, i diplomate i prijatelji, tako da ja ovaj čin doživljavam kao jednu veliku čast i obavezu da nastavim da radim za Bosnu i Hercegovinu i njenu bolju budućnost.
U obrazloženju priznanja istaknut je Vaš cjelokupni doprinos, ali posebno i vaša odbrana u Londonu prilikom koje ste faktički odbranili i obraz bh. patriota. Koliko je to samo po sebi značajno za nas?
– Vidite, ta borba za Bosnu i Hercegovinu se nastavlja. Tog drugog maja 1992.godine bilo je teško. I onda kada su me uhapsili u Londonu, također, bilo je teško. Jer, je to bio jedan pokušaj da se revidira naša historija i da se BiH pokuša na neki način staviti u istu ravan sa Srbijom koja je bila agresor na BiH. Međutim, mi smo uspjeli da dokažemo da je BiH bila napadnuta, da je Srbija bila agresor i oni su to presudom u Londonu samo potvrdili. Ustvari, dokumenti iz Londona predstavljaju jednu okosnicu našeg sređivanja odnosa sa Srbijom u budućnosti . Mi želimo dobre odnose, ali ćemo na osnovu tih papira tražiti i određena poravnanja.
Nemamo dovoljno sposobnih ljudi u vlasti
Moramo reći da Srbija i dalje nastoji „talasati” i remetiti odnose u BiH. Najnoviji je slučaj generala Jovana Divjaka ?
– Srbija, doduše, izvozi svoje unutrašnje probleme preko leđa Bosne i Hercegovine. Svi mi koji smo branili BiH smo na njenom spisku, jer smo se suprotsavili. Prema tome, oni nisu mogli da završe započeti posao zbog nas. Otuda smo svi na njihovoj optuženičkoj listi. Svaki borac, svaki branilac. Tako, da je to politika te države koja se još uvijek, nažalost, nije promijenila bar u onoj vlasti koja vlada Srbijom. Ali, u svakom slučaju lakše je nego 1992.godine tako da se možemo boriti. Onda su bili veoma jaki. Danas više nisu jaki. Danas uspjevaju zato što mi nemamo dovoljno sposobne ljude u vlasti koji bi se suprotsavili tom administarativnom pohodu prema BiH. To je njihova prednost. Oni su zadržali sve obavještajce, sve činovnike iz bivše Jugoslavije, sve interpolovce, sve te koji znaju te majstorije kako da nam zagorčavaju život. Mi, naravno ne odgovaramo. Moja presuda iz Londona nije distribuirana od strane našeg Ministarstva vanjskih poslova državama. I to je dovelo do hapšenja Jovana Divjaka, mada sam ja na tome insistirao. Prvi dan kada sam došao iz Londona otišao sam u Predsjedništvo i predao te dokumente.
Dakle, razloge treba tražiti u našim slabostima. Da li su one( slabosti) i ključ nejedinstva bosanskohercegovačkih i, pogotovo, bošnjačkih političara?
– Bošnjački političari snose veliku odgovornost, jer ne mogu da nađu zajednički imenitelj. A, zajednički imentelj je država BiH i sposobni ljudi treba da je vode. Kod nas, međutim, cvjeta kadrovska korupcija tako da jednostavno tamo gdje treba pismen čovjek mi postavljamo nepismenog. Drugim riječima ta kadrovska korupcija zaista je glavni neprijatelj BiH. Jer, mi ne možemo da se suprotstavimo tim napadima Beograda dovoljno kvalifikovano zbog toga što nemamo sposobne ljude da rade taj posao. To danas bi bilo mnogo lakše nego 1992.godine, ali eto još uvijek se učimo kako hodati te korake, kako sve to srediti. Ali, ja se nadam da će se nešto morati promijeniti.
Agresor je poznat, ali oni glavni ideolozi poput akademika Dobice Ćosića i Srpske akademije nauka i umjetnosti ostali su u sjeni. Kao iskorijeniti zlo u tim glavama?
– To je problem srpskog naroda. Njihovi predstavnici i ideolozi su napravili genocid. Počinioci su iz tog naroda. No, sada da li su oni i predstavnici srpskog naroda ključno je pitanje. Jer, to je jako opasno ako oni budu i stvarni predstavnici srpskog naroda. Naime, oni bi time cijeli srpski narod uvukli u odgovornost za genocid. Ja vjerujem da srpski narod nije genocidan i da će on naći snage da oni koji su počinili genocid, a koji potječu iz njihova naroda, da se očiste od njih, te da takvu politiku porazi unutar sebe. U protivnom ostaće dugo u toj knjizi naroda koji su napravili genocid.
Intelektualci služe političarima
Kolika je odgovornost naših intelektualaca?
– Intelektualci su manje-više kroz historiju bili svilena roba, mada je jedan broj naših intelektualaca bio uključen, naravno, u odbranu BiH. Ali, generalno narod je nezadovoljan što nekako nismo svi jedinstveni kad su intelektualci u pitanju. Mnogi od njih imaju nisku cijenu. Veoma često služe političarima da napadnu nekoga ili da brane nekoga koga ne treba braniti ili napadati nekoga kog ne treba napadati. Dakle, stavljaju se u neku službu potkusurivanja. To su ljudi koji nisu dovoljno jaki da bi bili intelektualci. Intelektiualac podrazumijeva samostalnost u razmišljanju i ophođenju. Međutim, ovo vrijeme je gdje su ljudi finansijski skromniji, te imaju svojih drugih problema uslijed čega se prilagođavaju, optimiziraju taj neki svoj lični život žrtvujući interese države i time žrtvujući svoje principe.
S druge strane, u sve se nekako svodi na pojedinačne doprinose. Stječe se dojam da nema nekog sistemskog i organiziranog djelovanja?
– Imamo institucije, ali u njima treba dobro raditi. Neophodno je da sposobni ljudi preuzmu rad, da daju ideje, da vode i transparentno nastupaju. Nama je jako bitno da u BiH preovladaju demokratski procesi. Mi u bošnjačkom korpusu trebamo u isto vrijeme pokazati da postoji demokratija, da postoji sistem selekcije najboljih itd. Nažalost, to još uvijek nije slučaj u dobroj mjeri. Imamo tu i tamo dobrih primjera, ali generalno mi kao Bošnjaci imamo nekako lošu reprezentaciju. Zato je to tako da veoma često djelujemo da se stvara jedna pogrješna slika o nama da smo nesposobni i nepismeni. A, to stvara nekoliko ljudi koji kontorliraj te punktove ne dozvoljavajući da sposobni ljudi dođu do izražaja. To trebamo mijenjati.
To je onda širi proces?
– Dobro, ali čujte nama je jako bitno da izgradimo do kraja našu državu BiH.Što se tiče samog bošnjačkog naroda on je doživio genocid. Posebna obaveza nas intelektualaca je da to ne zaboravimo i da vodimo računa da se to više nikada ne ponovi.
Bošnjaci su poprilično razjedinjeni u mnogim segmentima. Planira se i Sabor. Da li je takav skup Bošnjaka neophodan?
– Ne znam zaista dokle je to došlo. Čak nisam ni informiran. To treba, prije svega, raditi na taj način da se svi intelektualci uključe, da vidimo šta se hoće sa tim?, da li je to odgovrajući način i mjesto, da izdiskutiramo i sve to izanaliziramo. Ja sam zato da se transparentno iznese sve što ne valja da bismo gradili nešto bolje. Treba dobro pripremiti te skupove ako se već odlučimo da ih imamo, da se nešto novo kvalitativno radi, a ne samo da se sastanemo da bismo se sastali. Moramo se jednostavno dobro pripremiti, moramo uključiti tu kompetentan bošnjački potencijal ako već govorimo o jednom takvom skupu. I, naravno, sve probosanske snage. Jer, mi smo ipak branili ovu zemlju ne samo za Bošnjake, nego i za sve koji žive tu.
I obrazovanjem se brani BiH
Vi ste se malo distancirali od politike i više se aktivirali na planu obrazovanja?
– Sada se uglavnom bavim obrazovanjem. I to je jedan značajan segment politike. Već deset godina nisam operativno u vlasti. Završio sam tada kao predsjednik Federacije BiH i nisam se više uključivao. I, mogu vam reći da dosta patim što stvari ne valjaju. Nije meni kao pojedincu nešto posebno fizički, nego psihički. Ja sam nekako veoma nesretan kad vidim da veliki broj ljudi ne radi, kad vidim da tamo gdje treba da budu sposobni ljudi da bi otvorili avenije, nova radna mjesta, pokrenuli poslove, sjede nesposobni ljudi, kad vidim u toj međunarodnoj diplomatiji koja treba da nas predstavljaju ljudi da promijenimo stvari mi, jednostavno, imamo ljude koji su nesposobni ili koji neće da rade. Tako da je situacija dosta teška u državi što me malo brine. Tu se i kod mene javljaju razne dileme kako pomoći dalje državi. Ja ovaj segment obrazovanja i dalje “guram”. Pokušavam tu da izradim koncept modernog univerziteta gdje možemo generirati kadar koji će ovu zemlju voditi unutar Evrope na jedan efikasan i dostojanstven način. Ponekad mislim da to nije dovoljno da treba pokriti neke druge aspekte, a to znači uključivanje u politiku.
Zasad ste daleko od politike?
– Svi smo mi u BiH htjeli- ne htjeli uključeni u to, ali vidjećemo šta donosi vrijeme.
Spomenuli ste put ka Evropi. Očekujemo li u tom smislu odviše od Evrope zapostavljajući istovremeno svoje osobenosti i sposobnosti?
– Mi treba da surađujemo sa Evropom. Evropa obično pomaže pobjednike. Mi moramo pobijediti naše slabosti, prije svega unutrašnje slabosti u bošnjačkom korpusu, pa onda u BiH da bismo dobili malo više pomoći od Evrope. Mislim, da Evropa traži nove sposobne ljude, traži ljude koji mogu svojim primjerom, politikom koju vode, pokazati da smo mi jedan pozitivan dodatak Evropi, a ne opterećenje. Mi kao BiH imamo ogromnu kulturnu baštinu, ogromne energetske resurse, dobru klimu, čistu okolinu… Unosimo nešto više u Evropu, čak više nego ćemo dobiti. Nas Evropa nadasve interesira zbog te sigurnosti. Nama je jako bitan NATO kišobran kako bismo jednostavno spriječili genocide, kako bi zavladao mir i kako više agresor ne bi prešao Drinu i ponovio te scenarije. Zato je jako bitno da uđemo u NATO savez, ali i da opet jačamo iznutra. Prema tome, Evropa čeka da se ovdje stvari malo poprave. Mi nismo neki finansijski rizik za Evropu. Vidite sada treba stotinu milijardi eura da bi se konsolidirala privreda u Portugalu, 350 milijardi eura za saniranje privrede u Grčkoj. Vi možete sa desetinom toga sanirati cijeli Balkan. Dakle, mi nismo nekakav ekonomski problem. Nas u suštini ovdje nema puno. Ako organiziramo privredu, pomognemo mala i srednja preduzeća stvari će ići daleko brže. I mi to možemo, jer ne treba nam sva svjetska nauka da bismo hranili četiri miliona ljudi u BiH.
Autoput u BiH – koridor Vc donio bi pomake na tom ekonomskom planu. Međutim, to je nekako marginalizirano?
– Jeste marginalizirano, ali zbog naše (ne)sposobnosti. Po toj osnovi novac ima, ali je organizacija slaba. Postoje povoljni krediti. Oni koji nemaju posla, mnoge naše firme, mogli bi biti dio tog projekta. To je samo rezultat onog što sam rekao- loša kadrovska politika izaziva dodatne infekcije. Moramo imati sposobne ljude da vode privredu, da vode takve projekte. Mi, nažalost, nekako oklijevamo, griješimo. Nema nikoga u zeničkom, tuzlanskom, sarajevskom, bihačkom kantonu da nam to opstruira. Hajmo djelovati tamo gdje možemo da uradimo, a onda pokušati na drugim nivoima gdje je teže da angažiramo i pomoć međunarodne zajednice da to riješi.
Ujedno, imamo problem odlazaka mladih iz BiH, pitanje “odliva mozgova”?
– Odlaze, ali i dolaze, vraćaju se polahko ljudi. Evo mi ovdje pravimo univerzitet. To radim već sedam godina sa kadrovima koji se vraćaju. Mogu reći da 95% mojih profesora su ljudi koji su doktorirali na Harvardu, Oksfordu … dakle, vodećim školama po svijetu. Ti ljudi su se vratili ne zbog neke najbolje ponude koju mi dajemo, ali eto žele da se vrate i pomognu svojoj državi.
Naravno, i obrazovanjem se brani BiH?
– Upravo. Mi na kraju krajeva pokušavamo da formiramo univerzitet koji će daleko biti izvan evropskog prosjeka. Kao ohrabrenje tim našim nastojanjima stoji činjenica da naši studenti vać nastavljaju magistarske i doktorske studije nakon što diplomiraju na Sarajevskoj školi za nauku i tehnologiju. I to na vodećim univerzitetima u svijetu – Sorboni, Oksfordu, Londonu, Ahenu i dr.Svi vodeći svjetski univerziteti primaju naše studente. Mi imamo taj procenat najboljih za koje su sva vrata u svijetu otvorena.
Koliko su Bošnjaci jedinstveni i jaki osjetiće se i po pitanju Sandžaka. Situacija u ovoj regiji je poprilično rovita?
-Ja sam bosanskohercegovački političar, ali čujem šta se događa u Sandžaku. Pokušaj brutalne asimilacije, od ekonomske do političke, ugrožava položaj Bošnjaka. Budućnost te regije je kroz forme evropskih regiona. Ja mislim da će političati koji vode Sandžak naći rješenje, pogotovo ta mlađa generacija koja izrasta oko Univerziteta. Oni će naći adekvatnu formu da se zaštiti u okviru evropskih principa ta regija, te da će ta regija stati na zelenu granu. Jer, to je teško pitanje. Pitanje tih entiteta gdje žive dominantne skupine jednog naroda na teritoriji bivše Jugoslavije postalo je i kod nas u BiH i Srbiji takvo da se moraju tražiti neki modusi na evropskom nivou. Sandžak jeste sad međunarodni problem. Očekujem da će međunarodna zajednica pomoći toj regiji da se ona razvija i da time doprinosi razvoju Srbije i Crne Gore kao država u okviru kojih se Sandžak nalazi.
Političari se mogu ugledati na rezultate IZ u BiH
Pred kraj razgovora, kako vidite ulogu Islamske zajednice u stasavanju BiH kao države?
– Islamska zajednica je prolazila kroz teške periode. Ona kao duhovna vertikala jednog naroda odigrala je veoma značajnu ulogu u očuvanju identiteta, zaštiti kulturne baštine tog naroda. Obnovila je preko hiljadu džamija teškom mukom sakupljajući i tražeći donatora. Zamislite da su samo političari sad napravili preko hiljadu fabrika, a to je između ostalog i zadatak političara. Trebali su se ugledati na to kako agilno radi Islamska zajednica BiH na restauraciji kulturne baštine. S druge strane, koliko primjećujem, Islamska zajednica sada jako puno akcenat stavlja na obrazovanje. Sad su svi vjerski službenici dobro obrazovani, izlaze iz dobrih škola. Vrhunski intelektualci su okupljeni oko Islamske zajednice. Uz to Islamska zajednica je u ratu bila vodilja tolerancije, postavila je moralne principe. I, moram ponoviti da je odigrala časnu ulogu u vremenu agresije kada je puno nepravde učinjeno bošnjačkom narodu. Ona je uvijek pokušavala da gleda dalje, da duhovno vodi te segmente. Mogu reći, da se u tom pogledu nekada javlja čak i ljubomora prema Islamskoj zajednici i prema reisu-l-ulemi. Jer, znate kada Davos organizira skupove i pozove reisu-l-ulemu paralelno sa Blerom ili Klintonom to je velika stvar. Nama je tu jako bitno da nas bar neka ličnost iz BiH predstavlja. Tako da Islamska zajednica ima visoke standarde prema kojima se razvija. IZ BiH je veliki oslonac pogotovo Bošnjacima koji su rasuti po svijetu. Ona je na neki način spriječila to nestajanje. Ona je podsticala integraciju da naši ljudi postanu sastavni dio tog društva, ali je istovremeno spriječila i asimilaciju kako naš čovjek ne bi izgubio identitet, vjeru, kulturu. Sve to je za veliku pohvalu.
Ne mislite da, ono što pojedini mediji iznose, Islamska zajednica se odviše miješa u politiku?
– Ja to ne vidim. Mislim da Islamska zajednica vodi dobar posao. Znate, nama je ostalo iz nekih starih vremena da je popularno kritizirali vjerske lidere. Ali u suštini vidite ko su ti koji osporavaju i napadaju. Obično su to ljudi koji iza sebe nemaju ništa, koji se nisu dokazali ni u jednom segmentu života, nego ga neko nagovori uz neku malu kompenzaciju. To je, nažalost, prisutno i dalje. Mi smo još uvijek u fazi razvoja novinarske profesije. Prije je bila jedna partija i nije se moglo sve pisati, a sada novinari mogu da napadaju i blate ljude bez ikakve osnove. Etičke norme moraju postojati. Mi imamo dobrih novinara koje podržavam, ali ima i onih drugih. Podržavam slobodu štampe. Ko god piše treba i da odgovara. No, jedno je sigurno, ko loše piše i napada iz kojekavih interesa to na duge staze ne pije vode.
U svakom slučaju, i pored stanja u kakvom se nalazi BiH, Vi ste optimista?
– Ja, nemam drugog puta, nego da budem optimista. Mislim da je ono najteže prošlo. Genocid je spriječen. Sada predstoji dalja borba, borba na jačanju države BiH. Hvala Bogu, mir je i možemo se organizirati u smislu veće međusobne saradnje, saradnje sa međunarodnom zajednicom, pa čak i sa agresorima sa kojima trebamo tražiti pozitivne elemente u okviru tih društava kako bismo pravili sretniju budućnost.
Budućnost koja pretpostavlja suživot?
– Apsolutno. Jer Bošnjaci su od bogumilskih dana pa do danas opstali upravo zahvaljujući svojoj toleranciji. Nas često optužuju da nemamo državotvornu svijest, što je donekle tačno. Ustvari mi je imamo, ali nemamo dobre predstavnike koji bi vodili taj projekat. Mi smo ovdje u BiH napravili Titinu Jugoslaviju, ovdje su vođene sve neprijateljske ofanzive. Kada se Jugoslavija raspala Bošnjaci su bili zadnji na liniji odbrane. Svi su odmah krenuli da prave nacionalne države. Kada je ona nestala mi smo krenuli da izgrađujemo Bosnu. I to ne samo za nas, nego za sve njene građane. Branili smo multietničku Bosnu.